Dobijte taj intervju sa glavnim govornikom, obavezno. Sa kasetofonom koji radi. Ne sramite se, vaš posao je da ih gnjavite. Ako nemate pojma o čemu se tu radi, improvizujte. Budite odvažni. Ignorišite kolege koje vas ometaju. Konzumirajte posluženje.

MO BBC WST 1997.

Konferencije za štampu su često vrijedan izvor vijesti za RTV novinare. Međutim, one često predstavljaju velik problem za neiskusne (a čak i za iskusne!) novinare. U daljnjem tekstu je spisak tačaka o kojima treba razmisliti.

1) Da li je vrijedno ići na nju?

Nemojte automatski pretpostaviti da svaka konferencija za štampu zaslužuje vašu pažnju. Neke je ne zaslužuju. Ako je moguće, pokušajte unaprijed saznati što je moguće više, i procijeniti vjerovatnu vrijednost vijesti za prilog. Ako je ona niska, možda možete samo napisati nekoliko pasusa na osnovu onoga što ste saznali iz organizatorovog izvještaja za štampu/faksa itd.

2) Da, vrijedno je ići. Ali, šta ja od nje želim?

Prvo, vi želite razumjeti o čemu se radi i na osnovu toga pripremiti nekoliko pitanja. Obično ćete imati na raspolaganju neku vrstu štampanog materijala. Ako ga ne vidite, tražite ga za slučaj da ste ga propustili. Ako organizatori kažu da im je nestalo primjeraka, pristojno negodujte i objasnite da su zaista trebali pripremiti više... Često ćete vidjeti da se pojavljuje još primjeraka. Obično će vam biti potreban kratki, kvalitetan intervju sa glavnim govornikom (govornicima) koji pokrivaju osnovne tačke. Da biste dobili intervju biće potrebno da se približite govorniku (govornicima) sa kasetofonom koji radi! Ponekad vam intervju neće biti potreban, ali takve prilike su rijetke.

3) Sto je predaleko. Ne mogu se približiti. Šta da radim?

Ne padajte u paniku. U određenom trenutku, najbolje prije nego što akcija počne, razgovarajte sa organizatorima i recite im da ste radio reporter i da vam je potreban intervju. Recite im da je sto predaleko, a vi u svakom slučaju i ne želite snimiti čitav sastanak nego su vam potrebni samo izvjesni odgovori na izvjesna pitanja, licem u lice. (Ako organizatori pokazuju nevoljkost, postanite uporniji. Kakva je svrha konferencije za štampu? Da dozvoli novinarima da dođu do priče. Ako žele publicitet na radiju, najbolji publicitet daje intervju, itd, itd.). Naravno, ima prilika kada neće biti moguće mnogo se približiti govorniku, na primjer ako se radi o visokom zvaničniku itd. Ali i pored toga, možete pokušati. Pronađite povoljan položaj, neku tačku pored koje očekujete da će visoki zvaničnik proći, i viknite svoje pitanje dok bude prolazio pored vas. Mnogi novinari su na ovaj način uspjeli dobiti vrijedne riječi od visokih zvaničnika. Visoki zvaničnici su naviknuti na pažnju medija. Najgore što mogu učiniti jeste da vas ignirišu. Ako se iko požali na to što radite, imate neprobojnu odbranu: vi samo radite svoj posao.

4) O, ne... Stigao sam prekasno! Propustio sam važne dijelove... Šta da radim?

Ne sekirajte se. Još uvijek možete pokušati sa intervjuom, a možete pokušati sa ovakvim pitanjima, pa niko neće shvatiti da ništa ne znate: “Šta je, po vašem mišljenju, najvažniji dio ovog sastanka?"  "Šta kažete ljudima koji se s vama u tome ne slažu?"  "Koji je sljedeći korak u ovom predmetu?"

5) Dobio sam intervju, šta sad?

Provjerite da li je tako. Da li je intervju snimljen? Ako nije, uradite ga ponovo. Upamtite, nakon konferencije za štampu i intervjua, možda ćete o toj priči znati sve što je moguće, ali vaš urednik zna daleko manje. Ako je konferencija za štampu iznijela neku vrstu dramatičnih novosti, kontroverznih mišljenja, optužbi, odbrane, statistike itd, potražite telefon i smjesta pošaljite kratki izvještaj. Ovo ne mora biti fomirani izvještaj, tek nekoliko redaka biće za sada dovoljno. Poenta je u tome što ćete tako vrlo birzo emitovati i osnovne detalje priloga.

Napomena 1.  Upamtite da vaš posao na konferenciji za štampu nije da na neki način preoblikujete atmosferu konferencije za štampu. Konferencija za štampu nije priča. Vaš posao je da jednostavno izvještavate na osnovu podataka o onome što je rečeno, ko je rekao i o čemu. Nema smisla snimati pola sata, umjesto toga koristite olovku i papir! Rukom pisane bilješke je brže provjeriti nego dugi kasetofonski snimak.

Napomena 2. Neki novinari u konferenciji za štampu vide priliku da se istaknu pred svojim kolegama, da postavljaju duga, zvučna pitanja, da monopoliziraju govornicu, čak i da prave nepristojne komentare o ostalim reporterima i, naravno, da ostanu tu i poslije, učeći ostale pameti. Ne dajte se zastrašiti, ne dajte se uvući u diskusije, ne padajte u osjećaj nedoraslosti. Možda ste neiskusni, ali to ne znači da ste beznačajni. Često se dešava da neka od najboljih pitanja postavljaju neiskusni novinari. Sjetite se Carevog novog ruha.

Napomena 3. Osim ovih nekoliko napomena, teško je jezikom teorije reći kako se ponašati na konferenciji za štampu. Jedino vas konferencija za štampu može poučiti kako da se na njoj ponašate. Vaša prirodna, prva reakcija po dolasku može biti: "Šta se događa? Ko je ko? Odakle da počnem?" Ali, opustite se, držite uši i oči otvorene, budite ljubazni, budite sigurni, budite odvažni. Slika će se vremenom razbistriti, a negdje u toj sali je i osoba koja će vam dati intervju da ilustrujete svoju priču. Sve što je potrebno je da čekate, posmatrate, i uskoro će postati očigledno s kim trebate govoriti. Kada ugledate svoju metu, čekajte na svoju priliku, a kada se ona ukaže, odmah je iskoristite. Potražite i besplatne poslastice... Kafu, kolačiće, olovke. Ali, da rezimiramo, stvar je u ovome: uđete, dobijete priču, izađete.

Materijal je korišten na BBC Školi novinarstva, projektu  Mediacentra Sarajevo i BBC WST.