Gubitak moći i novca osnovni je pokretač srdžbe Milorada Dodika.

Foto: RTRS/Screenshot

Koliko je Bosna i Hercegovina duboko zagazila u najveću političku i sigurnosnu krizu od okončanja rata, najzornije svjedoči podatak da misija EUFOR-a povećava broj pripadnika u našoj zemlji.

“U nadolazećim danima doći će do vidljivog pojačanja prisutnosti EUFOR-a. Građane Bosne i Hercegovine uvjeravamo da je ta prisutnost, kao i sve ostale aktivnosti EUFOR-a, izravno povezana s našim zadatkom pružanja podrške vlastima Bosne i Hercegovine u održavanju sigurnosti i stabilnosti”, navedeno je u poruci upućenoj građanima BiH.

Istovremeno, vlasti bh. entiteta Republika Srpska, predvođene njenim predsjednikom Miloradom Dodikom, ne odustaju od antiustavnog djelovanja.

Riječ je o stupanju na snagu seta zakona koje je usvojila vladajuća većina u Narodnoj skupštini RS-a, a koji se odnose na osnivanje visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS, čime se zabranjuje djelovanje državnog Suda, Tužilaštva i SIPA-e u ovom entitetu. Izmjenama Krivičnog zakonika RS prijeti se krivičnim gonjenjem i zatvorskim kaznama Srbima koji ne napuste posao u tim institucijama. Sve ovo predstavlja odmazdu Dodika na prvostepenu presudu koju mu je izrekao Sud BiH zbog počinjenog krivičnog djela nepoštovanja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.

Ukoliko presuda bude potvrđena, Dodik bi jednogodišnju kaznu zatvora mogao otkupiti, ali suština problema leži u šestogodišnjoj zabrani bilo kakvog političkog djelovanja, što bi automatski značilo i prestanak obavljanja trenutne funkcije.

Gubitak moći i novca koji iz toga proizlazi, ali i autokratska vladavina koja iz godine u godinu derogira sve temelje demokratije u RS-u, glavni su pokretači srdžbe Milorada Dodika. I to do te mjere da je, zarad očuvanja vlastitih poluga moći, spreman uništiti i Bosnu i Hercegovinu i skupo plaćeni mir.

Vlasti RS sve nervoznije

Hoće li biti rata? – pitanje je koje unatrag dvije sedmice postavlja veliki broj građana BiH, jer se epilog postojeće krize ne nazire. Građani, posebno Bošnjaci u RS-u, koji i dalje nose duboke traume rata, uznemireni su prijetećim porukama koje od Dodika stižu gotovo svakoga dana, a koje jasno ukazuju na to da nema namjeru odustati od antiustavnog djelovanja.

Također, Dodik nema namjeru poštovati bilo koju odluku Ustavnog suda BiH, koji je, odlučujući po apelaciji člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, Denisa Zvizdića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH Kemala Ademovića, donio privremenu mjeru o zabrani primjene navedenih zakona.

Nakon što je kraj prošle sedmice obilježio niz kontradiktornih informacija o mogućoj zabrani rada regionalnog ureda SIPA-e u Banjaluci, i dalje je neriješeno pitanje hoće li se realizovati Dodikove prijetnje da će “nosioci legitimacije SIPA-e na teritoriji RS-a biti hapšeni” ili protjerani, ili će pak policija ovog bh. entiteta prešutno poštovati privremenu mjeru Ustavnog suda BiH.

Vlasti RS, bez sumnje, očekivale su žestoke reakcije na svoje djelovanje iz Federacije BiH kako bi imale opravdanje za svoje poteze. Međutim, činjenica da su one izostale i da se izlazak iz krize prepušta institucijama – od već spomenutog Ustavnog suda BiH do državnog pravosuđa – čini ih još nervoznijima.

Dodatnu nervozu izaziva i ponašanje opozicije u RS-u, koja je konačno, umjesto da se s Dodikom takmiči u dokazivanju da jednako voli RS i srpske nacionalne interese, digla svoj glas protiv antiustavnog djelovanja. Jasno su poručili da se iza navodne borbe za interese RS-a i povratka na osnove Dejtonskog sporazuma krije isključivo borba Dodika i njegovih saradnika za očuvanje poluga vlasti.

Podizanje tenzija kroz javni servis

Ključni saveznik Dodika i političkog establišmenta koji predvodi jeste javni servis bh. entiteta RS – RTRS.

Za sve one koji i površno prate informativno-politički program ovog medija, nije novost da se uređivačka politika RTRS-a ne mijenja od 2006. godine. Umjesto javnog servisa, čiji je ključni zadatak biti medij svih građana, bez obzira na politička uvjerenja, nacionalnu ili vjersku pripadnost, RTRS je puki glasnogovornik vlasti.

I ne samo to. Osim što građanima, koji su po zakonu dužni plaćati RTV taksu, ne omogućava uvid u mišljenja oponenata vlasti, RTRS svojom huškačkom politikom kontinuirano podiže tenzije i netrpeljivost. To se prvenstveno odnosi na pripadnike bošnjačkog naroda, “političko Sarajevo” – kovanicu koju su osmislili njegovi novinari, a koju su objeručke prihvatili predstavnici vlasti i njima odani politički analitičari i “eksperti” svih vrsta, kao i na civilno društvo i nezavisne medije iz cijele BiH.

Najbolja ilustracija odnosa RTRS-a prema kolegama i drugim medijskim kućama jeste potpuno ignorisanje napada, prijetnji i uvreda kojima su bili izloženi Federalna TV, BNTV, kao i portali Buka i Capital, a koje su dolazile od Dodika.

Umjesto toga, RTRS pruža podršku tvrdnjama predsjednika RS-a, ničim utemeljenim, da je novinarima iz RS-a “zabranjeno da u Sarajevu postavljaju pitanja”.

Milica Pralica, predsjednica udruženja građana Oštra Nula, navodi da “izvještavanje javnog servisa RTRS-a o političkim dešavanjima u posljednje dvije nedjelje predstavlja jasnu i nedvosmislenu zloupotrebu medijske slobode i novinarske etike”.

“RTRS, kao javni servis, ima dužnost da izvještava nepristrasno, tačno i objektivno, služeći svim građanima, a ne samo političkoj i ideološkoj agendi autokratske vladajuće elite. Nažalost, njihovo izvještavanje već više od decenije je neobjektivno, neprofesionalno i, slobodno mogu reći, huškačko. Postali su promotivno glasilo predsjednika bh. entiteta i njegove političke strukture, što predstavlja ozbiljan udar na temeljne vrijednosti novinarstva i pravo na informisanje”, naglasila je Pralica.

Poluistine, komentari predstavnika vlasti na izjave međunarodnih zvaničnika koje se ne objave, selektivno izvještavanje o stavovima međunarodnih zvaničnika o političkoj krizi u BiH, čiji je vinovnik vlast RS-a predvođena Dodikom, samo će jednog dana biti još jedna stranica u analizama grubog kršenja kodeksa profesionalnog izvještavanja.

Od početka sudskog procesa protiv Dodika, RTRS se upinjao da javnosti nametne tezu da se pred Sudom BiH ne sudi predsjedniku RS-a, već Republici Srpskoj i cjelokupnom srpskom narodu. Kako se suđenje približavalo kraju, tako je kontinuirano emitovana emisija “Srpska pred sudom”, u kojoj su brojni podobni “pravni eksperti” uvjeravali građane da je riječ o političkom suđenju koje nema utemeljenje u krivičnopravnom zakonodavstvu BiH, uz redovno prenošenje svih uvreda koje je Dodik upućivao visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Christianu Schmidtu.

Navijačke strasti dovedene do karikaturalnosti

Nakon izricanja prvostepene osuđujuće presude, način izvještavanja RTRS-a postao je još radikalniji i neprofesionalniji.

Huškačka retorika od 26. februara, dana izricanja prvostepene presude Dodiku, paralelno je usmjerena prema Sudu i Tužilaštvu BiH, visokom predstavniku, kao i liderima političkih stranaka sa sjedištem u Federaciji BiH.

Kao primjer navest ćemo izvještaj o sastanku u Banjaluci lidera SDP-a BiH Nermina Nikšića s članovima te stranke, potpredsjednikom Narodne skupštine RS, poslanicima u entitetskom parlamentu i delegatima u Vijeću naroda RS.

“Ne može se ni zamisliti da predstavnici RS-a odu u neku instituciju u Sarajevu i obrate se novinarima”, navodi se u izvještaju emitovanom u Dnevniku 2 RTRS-a 10. marta, a zatim se u više navrata naglašava izjava Milorada Dodika da iz Sarajeva “dolazi ratnohuškačka retorika, jer tamo vlada atmosfera linča i prijetnje hapšenjima”.

Jednakim manipulacijama svjedočili smo i kada su u pitanju izjave o stanju u BiH i odgovornosti vlasti RS za ugrožavanje mira i teritorijalnog integriteta BiH, koje su stigle od državnog sekretara SAD-a Marca Rubia i generalnog sekretara NATO-a Marca Ruttea.

Tako gledatelji nisu mogli čuti da “Alijansa neće dopustiti da se teško stečeni mir u BiH ugrozi i da se stvori bezbjednosni vakuum u zemlji”, te da je “zabrinut za bezbjednosnu situaciju, ali ovo nije 1992. godina i nećemo dopustiti stvaranje bezbjednosnog vakuuma. Znam da je EUFOR u potpunosti spreman da održi stabilno bezbjednosno okruženje u BiH. Nećemo dopustiti da se teško stečeni mir u BiH ugrozi.”

“Ovakvo izvještavanje nije samo neetično, već je i opasno za demokratske procese, jer podržava iskrivljavanje stvarnosti, manipulaciju i polarizaciju društva. RTRS svojim izvještavanjem ne samo da širi dezinformacije, već i aktivno doprinosi stvaranju panike među građanima, što dodatno ugrožava društvenu i političku stabilnost”, upozorila je Pralica.

A da je navijačke strasti RTRS u stanju dovesti do karikaturalnosti, svjedočili smo u izvještaju Dnevnika 2 od 10. marta, u kojem se tvrdi da u RS-u raste podrška građana Dodiku. Prema izvještaju, građani su navodno spontano širom RS-a postavili bilborde podrške Dodiku, iako je njihova cijena i više nego nedostupna za većinu ljudi.

Uslijedila je i anketa, koja je bila podjednako zabrinjavajuća i tužna. U njoj su anketirani isključivo muškarci u sedmoj ili osmoj deceniji života, koji se zalažu za “konačni obračun”.

Iako se javnost u posljednjih petnaestak godina često pitala ima li dna u kršenju profesionalnih standarda RTRS-a, evidentno je da se to dno još uvijek nije dotaklo.

Odgovornost za to snosi i Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK), koja svjesno okreće glavu od načina rada RTRS-a. No, to nemiješanje u svoj posao ne treba čuditi, jer je na čelo RAK-a, po političkoj liniji SNSD-a, postavljen Draško Milinović, koji je na tu poziciju došao s mjesta generalnog direktora RTRS-a.

Vrijeme neizvjesnosti

Očekivanja da će skupo plaćeni američki lobisti pridobiti administraciju predsjednika Donalda Trumpa za politiku vlasti RS-a pokazala su se neuspješnim, kao i pokušaj da se, na zahtjev Ruske Federacije, pitanje BiH problematizuje u Vijeću sigurnosti UN-a. Otkazano je i bombastično najavljeno trodnevno zasjedanje Skupštine Srbije, kojem je trebao prisustvovati i Milorad Dodik, a na kojem se trebalo raspravljati o situaciji u BiH.

Istina, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegova vlada ne odustaju od podrške antiustavnoj politici Milorada Dodika. Analitičari upozoravaju da to nije toliko zbog samog Dodika, koliko zbog potrebe da se skrene pažnja s činjenice da Vučić nije u stanju nositi se s građanskim protestima koje predvode studenti, a koji su do temelja potresli Srbiju.

Dodik mu, uz zdušnu podršku RTRS-a, uzvraća kontinuiranim napadima na studente i plasiranjem neutemeljenih informacija o “obojenoj revoluciji koja se planira prenijeti i u RS, sve po instrukcijama stranih mentora”.

Unatoč brojnim apelima opozicije u RS-u da aktuelna vlast prekine s destruktivnom politikom, koja nije samo prijetnja miru u BiH već i samoj Republici Srpskoj, ti apeli se odbijaju kao o zid što se tiče vlasti RS-a.

U Banjaluci je najavljena sjednica Kolegija Narodne skupštine RS, na kojoj bi trebalo biti donesena odluka o održavanju još jedne posebne sjednice parlamenta ovog bh. entiteta. Na dnevnom redu trebalo bi se naći razmatranje inicijative za donošenje novog Ustava RS-a.

Cilj je da se novi ustav donese na temelju plebiscita građana, čime bi se izbjegla procedura dvodomnog odlučivanja. Ključni razlog za to jeste ukidanje Vijeća naroda kao mehanizma zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda i Ostalih u RS-u. Time bi bio načinjen još jedan udar na temelje BiH, jer bi se odustalo i od Ustavom RS-a garantovane jednakopravnosti konstitutivnih naroda i Ostalih.

Istovremeno, Dodik, kao i predsjednici Vlade i Narodne skupštine RS-a, Radovan Višković i Nenad Stevandić, odbili su da se odazovu pozivu Tužilaštva BiH, gdje su trebali biti saslušani u svojstvu osumnjičenih za napad na ustavni poredak BiH prema članu 156. Krivičnog zakona BiH. Tužilaštvo je jutros izdalo naredbu za njihovo privođenje.

Vrijeme neizvjesnosti i nestabilnosti u BiH evidentno se nastavlja. Iako su Sjedinjene Američke Države, Evropska unija, Velika Britanija i NATO alijansa dali nedvosmislenu i javnu podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, njihova je poruka jasna – institucije BiH moraju same riješiti postojeću krizu.

Hoće li se to desiti, kada i na koji način, pitanje je na koje u ovom trenutku nema odgovora.

___