Mediji su prenijeli detalje femicida i ubistva djeteta iz Kalesije, ne obazirući se na uticaj na porodicu i prijatelje.

foto: Dragana Udovičić/Novinarke protiv nasilja

Osumnjičeni za ubistvo žene i djeteta u Kalesiji je uhapšen. Nakon pet dana, tokom kojih se u bosanskohercegovačkim medijima ponavljalo kako nasilje u toj porodici nikada nije prijavljivano. Tek pojedini su podsjetili da je ubistvo Inele Selimović čak peti slučaj femicida u Tuzlanskom kantonu u godinu dana.

Skandalozno, monstruozno, otkrivamo, s mnogo uzvičnika, upitnika i ostalih znakova interpunkcije. Novinarstvo u borbi za klikove nastavilo je dobro utabanim stazama da stiže do čitalaca, prije svega internet medija. Jer algoritmi tako rade, a neki urednici i urednice to dobro znaju. Kao nije bilo dovoljno napisati da je jedan muškarac ubio svoju ženu i dijete.

Pojedini online mediji prenijeli su sve detalje slučaja, uključujući i one iznesene na ročištu za utvrđivanje pritvora. Teško će ikada biti moguće objasniti da u medijima postoje oni koje ne zanima da će sve to sutra, za mjesec, godinu ili deset, čitati Inelina porodica ili prijatelji njenog ubijenog sina – i da im neće biti lako.

Zaštita dostojanstva i privatnosti a ne prenošenje detalja

U Kalesiji su ubijeni 37-godišnja Inela Selimović i njen 13-godišnji sin. Osumnjičeni je Emir Selimović, muž i otac. Prema policijskim izvještajima, ubistvo se dogodilo sa srijede na četvrtak u porodičnom stanu para u Kalesiji. Nakon dojave, uz odobrenje kantonalnog tužioca i sudije Općinskog suda, policija je nasilno ušla u stan i zatekla beživotna tijela. Za osumnjičenim se još traga, a Tužilaštvo je saopštilo da su najvjerovatnije usmrćeni davljenjem. 

I ovo bi bila vijest. U njoj bi rekli sve što je bilo potrebno da se zna prije nego je osumnjičeni uhapšen. Ali ne, to nikada nije dovoljno, jer vijesti se malo čitaju ako ne uključite Caps Lock i dodate nekoliko uskličnika, s pripadajućim pridjevima. Umjesto toga, bosanskohercegovačka, ali i regionalna javnost dobila je otkrivanje detalja koji više priliče tabloidima nego ozbiljnim medijima, zaboravljajući da je ubijeno trinaestogodišnje dijete. 

I nije iznenađujuće da su najčitaniji bili naslovi koji nagovještavaju da se u tekstu otkrivaju detalji slučaja, porodičnih odnosa ili informacije o ubici. Otkrivani su detalji tokom potrage za osumnjičenim, ali i svi detalji izneseni na ročištu za određivanje pritvora. 

Sa zebnjom sam otvarala tekstove o slučaju u Kalesiji, kada su već objavljene fotografije Inele s mužem osumnjičenim, preuzete s njenih društvenih mreža. Sa zebnjom, jer sam očekivala da će se pojaviti i fotografija dječaka i da ću pročitati šta kažu komšije – da su bili srećan par, a on ugledan domaćin. Jer nije da se nije dešavalo.

Da se i ovoga puta ne preskoče komšije, bivše i sadašnje kolege i upitaju o istrazi, kažu nešto o porodici te prenesu poneku nepotvrđenu informaciju, pobrinuli su se regionalni mediji. Komšije ipak nisu pitali zašto, ako su znali da u porodici ima nasilja, to nisu prijavili, što je i zakonska obaveza. No, jesu pisali da su mještani Kalesije u šoku, ali i da znaju da je i osumnjičeni bio omiljen među poznanicima. Pitali su se i influenseri i prenosili statusi s društvenih mreža.

Drugi je ovo slučaj u kojem je bosanskohercegovačka javnost pratila i potragu za osumnjičenim. Sjetićemo se ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu i medijsko-policijske potrage za ubicom. I nije da nije važno da javnost zna gdje se osumnjičeni kreće, samo je pitanje kako i s kojim detaljima. Pitanje je, također, da li osumnjičeni prati portale i zna da mu je “policija za petama”.

Ponavljanje da nije bilo prijave nasilja

Prema podacima Centra za socijalni rad iz Kalesije, u toj porodici ranije nije bilo prijavljenih slučajeva nasilja. Upravo ta rečenica ponavljala se iz teksta u tekst, od medija do medija, a tek rijetki su podsjetili da se više od 80 posto rodno zasnovanog nasilja nikada i ne prijavi.

Zvaničnici i predstavnici institucija u Kalesiji i Tuzlanskom kantonu ponavljali su da nasilje nije ranije prijavljivano, uključujući gradonačelnika i direktora Centra za socijalni rad. Iako je izjavio da nije bilo prijava nasilja, direktor Centra za socijalni rad rekao je da su upoznati sa situacijom u porodici, a onda je govorio i o detaljima porodičnih odnosa. Da to što Inela nije prijavljivala nasilje ne mora značiti da fizičkog i/ili psihičkog nasilja nije bilo, jer statistika kaže da čak 84 posto slučajeva nasilja nikada nije prijavljeno. To, međutim, ne znači da ga drugi nisu morali prijaviti.

Tek rijetki mediji podsjetili su da je riječ o petom ubistvu žene u Tuzlanskom kantonu, a dvanaestom u Bosni i Hercegovini u samo jednoj godini. Tek rijetki su uradili tematske priloge i ugostili predstavnice organizacija za zaštitu žena. Samo pojedini su zaključali komentare ispod tekstova kako bi spriječili mizogine komentare i nepotrebne detalje od publike, koji mogu nanijeti štetu porodici i istrazi. Brojni su zaboravili podsjetiti da je femicid uvijek krajnji oblik nasilja nad ženama i da su građani i građanke, kada primijete nasilje, dužni da ga prijave.

Tek su pojedini mediji prenijeli reakciju Ženske mreže BiH, koja je naglasila da slučaj nije porodična tragedija, već zločin koji ukazuje na ozbiljan i kontinuiran problem – sistemsku neefikasnost u zaštiti žena i djece te nepostojanje adekvatnog zakonskog okvira koji bi zaustavio nasilje nad ženama u BiH i najstrože kaznio počinioce.

Tek pojedini su objavili i da su nakon ubistva u Kalesiji iz Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini pozvali nadležne da poduzmu hitne i konkretne korake, uključujući unapređenje zakonodavstva, jačanje mehanizama zaštite i prevencije, te da osiguraju adekvatnu podršku žrtvama i eliminišu nekažnjivost za krivična djela nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja.

Ministarstvo pravde i Vladu Federacije BiH pozvali su da hitno vrate na dnevni red usvajanje izmjena i dopuna Krivičnog zakona Federacije BiH, koji je nedavno skinut s dnevnog reda zbog previše amandmana i potrebe za doradom, a među izmjenama se nalaze i odrednice o rodno zasnovanom ubistvu.

Izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama 4. februara usvojio je Predstavnički dom Parlamenta Federacije, ali za njegovo stupanje na snagu treba da bude usvojen i u Domu naroda.

Preporuke za medijsko izvještavanje o femicidu

Podaci OSCE-a kažu da je skoro polovina žena u Bosni i Hercegovini iskusila neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine.

Podaci Fondacije Udružene žene Banja Luka pokazuju da je u Bosni i Hercegovini od 2019. do avgusta 2024. godine ubijeno 57 žena, a samo u posljednje dvije godine zabilježeno je devet pokušaja femicida. Ove podatke prikupili su na osnovu medijskih izvještaja. U devedeset posto slučajeva počinioci su bračni ili vanbračni partneri, a žene su najčešće ubijane u svojim domovima.

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, samo u periodu između 2021. i 2022. godine ubijeno je 19 žena u BiH. Njihovi podaci također pokazuju da se za nasilje nad ženama najčešće izriču uslovne kazne, dok su zatvorske i novčane kazne rjeđe.

Još jednom podsjećamo na preporuke o medijskom izvještavanju o femicidu koje su izvučene iz istraživanja UN women o medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju u BiH, smjernica Novinarki protiv nasilja iz Srbije, kao i dosadašnjih analiza Mediacentra Sarajevo. Smjernice su objavljene kao apel medijima da profesionalno izvještavaju o slučaju femicida u Gradačcu prije dvije godine.

Mediji ne treba da objavljuju detalje iznesene tokom suđenja i treba da upute svoje čitatelje i čitateljice kako da prijave nasilje, ali i na štetnost komentara kojima se vrijeđa porodica i ometa istraga.

Neke od preporuka su:

• Ne koristiti senzacionalističke naslove i uznemirujuće detalje o slučaju.
• Zaštititi identitet žrtve i porodice te ne iznositi detalje iz privatnog života i porodičnih odnosa.
• Ne objavljivati snimke i fotografije te izbjegavati opise scena.
• Izbjegavati upotrebu neprikladnih termina poput „svirepi zločin“, „krvavi pir“ ili „krvavi pohod“.
• Ne nagađati i ne relativizirati motiv zločina.
• Provjeriti sve informacije i izjave te podatke uzimati od institucija, policije i tužilaštva.
• Fokus staviti na rad policije, pravosuđa i ostalih relevantnih institucija te ispitivati njihov rad.
• Femicid tretirati kao konačni i najbrutalniji oblik nasilja nad ženama.
• Istražiti da li je nasilje bilo ranije prijavljivano i kako su institucije reagovale.
• Ako je ubistvo počinjeno vatrenim oružjem, izvijestiti o tome i provjeriti da li je počinilac oružje posjedovao legalno te staviti u kontekst rasprostranjenosti oružja i njegovih rizika.
• Izvještavati o mehanizmima prijave, rješenjima i podršci porodicama i žrtvama.
• Istražiti odnos između mržnje prema ženama, nasilja nad ženama, vatrenog oružja i postojanja historije nasilnog ponašanja.
• Izvještavati odgovorno, u interesu javnosti, uz senzibilnost i sprečavanje širenja panike.
• U svakoj prilici u izvještaju je potrebno spomenuti kontakte organizacija i institucija kojima se preživjele mogu obratiti.
• Za svaku od navedenih tema nužno je, pored stručnjaka i stručnjakinja iz određenih oblasti, postavljati pitanja i profesionalcima iz institucija, preispitivati njihov rad i pozivati ih na odgovornost u slučaju propusta.
• Propratiti priču do kraja – izvještavati o toku suđenja i sankciji koja je počiniocu dosuđena.

Članak je finansirala Evropska unija i regionalni projekt „SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan“ koji implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanje i kreiranje politike (CRPM) i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM) kojeg je finansijski podržalo norveško Ministarstvo vanjskih poslova.

__