Analiza Mediacentra je obuhvatila osam općina i gradova, 24 online lokalna medija, 16 TV i radijskih stanica.

Foto: MC

Istraživački tim Mediacentra Sarajevo je pratio izvještavanje lokalnih medija i naloge društvenih mreža političkih subjekata u osam općina i gradova tokom Lokalnih izbora 2024.

Cilj istraživanja je bio analizirati na koji način lokalni mediji izvještavaju o izborima i političkim subjektima. Praćeni su okvir i kontekst medijskog izvještavanja, glavni akteri i izvori, novinarski otklon, prisustvo funkcionerskih kampanja, indirektnih promocija i direktnih predstavljanja kandidata i kandidatkinja. Bilježeno je i prisustvo štetnih sadržaja, poput podsticanja na nejednakost i mržnju, te seksizam. Istraživači i istraživačice su pratili i naloge političkih subjekata na mrežama u odabranim općinama i gradovima.

Istraživanje je obuhvatilo osam općina i gradova koji su odabrani na osnovu geografske lokacije i različitih političkih dinamika: Bihać, Bijeljina, Brčko, Mostar, Prozor-Rama, Prijedor, Trebinje i Zenica. Praćeno je 24 lokalna online medija, deset radijskih i šest televizijskih stanica, te 22 naloga političkih subjekata na društvenoj mreži Facebook. Na monitoringu je radio tim od 12 istraživača i istraživačica, a periodi su obuhvatili testno kodiranje u junu i julu i svakodnevni monitoring dvije sedmice avgusta, te tokom cijele izborne kampanje, uključujući i prve dane septembra te dan izborne šutnje.

Podaci predstavljeni ovdje obuhvataju period od prvog septembra do petog oktobra 2024, a detaljna i sveobuhvatna publikacija s rezultatima i analizama slučajeva bit će objavljena početkom sljedeće godine.

Broj analiziranih članaka i priloga

Dvedeset četiri odabrana lokalna online medija su u periodu od prvog septembra do petog oktobra objavili 17734 članaka, od kojih je izdvojeno 2994 za analizu (17 posto). Izdvojeni su članci u kojima se izvještava o izborima, u kojima se direktno predstavljaju kandidati i kandidatkinje, te oni koji potencijalno sadrže promociju ili diskreditaciju političkih subjekata, funcionersku, preuranjenu ili indirektnu kampanju. Više od tri četvrtine analiziranih članaka odnosi se na lokalni nivo i politiku, ali su članci relevantni za analizu pronađeni i u sekcijama kulture i društva (13 posto), te biznisa, ekonomije i tehnologije (7 posto).

Na šesnaest lokalnih televizijskih i radijskih stanica praćene su centralne informativne emisije tokom sedam dana izborne kampanje. Ukupno je izdvojeno 247 priloga, koji su birani na isti način kao i članci na online medijima: 107 na televizijskim i 140 na radijskim stanicama. Najveći broj analiziranih priloga, kao i kod online medija, se odnosi na lokalni nivo i politiku.

Funkcionerske kampanje i indirektne promocije

Na odabranim lokalnim televizijskim i radijskim stanicama zabilježen je veliki procent funckionerskih kampanja, a u online medijima nešto manje od pedeset posto analiziranih članaka sadržavalo je direktno predstavljanje političkih subjekata. Čak 60 posto analiziranih radijskih i 54 posto televizijskih priloga sadržavalo je potencijalnu funkcionersku kampanju, a u online medijima takvih slučajeva je bilo 26 posto. Ovi podaci pokazuju da su funkcioneri, osobe koje obnašaju određene javne funkcije a ujedino su i kandidati ili kandidatkinje na izborima, dobivali značajan medijski prostor.

Indirektna promocija političkih subjekata, koja obuhvata i promociju subjekata koji nisu funkcioneri, zabilježena je u 28 posto analiziranih online članaka, te u 44 posto analiziranih radijskih i televizijskih priloga. Direktno predstavljanje kandidata i kandidatkinja – koje ne bi trebalo biti prisutno u centralnim informativnim emisijama emitera – zabilježeno je u 44 posto analiziranih online sadržaja. Na koji način online mediji predstavljaju kandidate i kandidatkinje također će biti predmet dodatne analize.

Glavni akteri u medijskim sadržajima

Glavni akteri, osoba ili organizacije koje su u fokusu novinarskog teksta ili priloga, u najvećem broju slučajeva su i pripadnici i pripadnice političkih stranaka ili nezavisni kandidati i kandidatkinje. Iako glavni akteri u analiziranim medijskim sadržajima dolaze iz različitih sektora – najčešće politički subjekti (online), javni sektor (emiteri) – dodatna pretraga upućuje da su oni i pripadnici i pripadnice političkih partija ili nezavisni kandidati i kandidatkinje.

U 40 posto analiziranih članaka glavni akteri su politički subjekti, a u 18 posto vladin sektor i 18 posto javni sektor, kojem pripadaju sve javne institucije koje nisu dio vlade ili parlamenta. Centralna izborna komisija je glavni akter u 5 posto analiziranih članaka, dok su svi drugi sektori zastupljeni do 5 posto. Glavni akteri na radijskim i televizijskim stanicama u 54 posto analiziranih televizijskih priloga i 41 posto analiziranih radijskih priloga su pripadnici i pripadnice javnog sektora, a u 34 posto radijskih i 16 posto TV sadržaja dolaze iz vladinog sektora.

Međutim, bez obzira kojem sektoru pripadali – javnom, vladinom, parlamentu ili nekom drugom – u čak 78 posto analiziranih online članaka, te u 74 posto analiziranih televizijskih i radijskih stanica, glavni akteri su i pripadnici i pripadnice političkih stranaka ili predstavljaju nezavisne kandidate i kandidatkinje. Podaci pokazuju da oni zauzimaju centralno mjesto u sadržajima relevantnim za izbore u lokalnim medijima.

Novinarski pristup prema glavnim akterima je u više od pedeset posto analiziranih sadržaja pozitivan. Pristup medija prema glavnom akteru je pozitivan u 51 posto slučajeva na radiju, 56 posto online i 57 posto na televizijskim stanicama. Neutralni prikazi glavnih aktera su također značajno zastupljeni – u televizijskim prilozima u 46 posto slučajeva, u radijskim prilozima i online člancima u 30 posto. U najmanjem broju analiziranih medijskih sadržaja glavni akteri su prikazani na negativan način –14 posto online, 13 posto na radiju i u svega 5 posto slučajeva na televiziji.

Žene kao glavne akterke u analiziranim sadržajima su gotovo zanemarene i spol glavnog aktera je dominanto muški. U čak 90 posto analiziranih online članaka i televizijskih priloga spol glavnog aktera je muški. Muškarci su glavni akteri u 79 posto analiziranih radijskih priloga.

Istraživanje je ukazalo i na dominaciju pojedinih stranaka u medijima, prvenstveno SNSD-a. Kada pripadaju nekoj političkoj partiji, u najvećem broju slučajeva glavni akteri pripadaju SNSD-u: u 29 posto slučaja u analiziranim online člancima, 36 posto slučajeva u radijskim prilozima i 54 posto slučaja na televiziji. Sve druge političke partije su daleko ispod ove političke stranke.

Izvori informacija

Postoji značajna razlika u broju izvora kod online medija u odnosu na radijske i televizijske stanice. Online mediji u većini slučajeva izvještavaju samo na osnovu jednog izvora (61 posto), dok je kod radijskih i televizijskih stanica to suprotno. Šezdeset posto analiziranih priloga na radiju ima dva ili više izvora informacija, a kod televizijskih stanica 66 posto.

Međutim, bez ozbira na broj izvora informacija, lokalni online mediji, radijske i televizijske stanice uglavnom daju jednu perspektivu u izvještajima o izborima. U 95 posto analiziranih online članaka, 92 posto televizijskih priloga i 84 posto radijskih priloga perspektiva u medijskom izvještavanju je isključivo jedna.

Mediji nažalost rijetko samostalno nastoje analizirati političke subjekte i njihove programe. Za online medije pronađeno je samo dva posto takvih tekstova, na televiziji tri posto, a na radijskim stanicama osam posto priloga koji sadrže kritičke analize i pristup.

Izvori informacija u analiziranim novinarskim tekstovima i prilozima su često i glavni akteri u tim sadržajima, te je njihov omjer sličan. U analiziranim online sadržajima glavni izvori informacija u najvećem broju slučajeva su predstavnici i predstavnice političkih stranaka i nezavisni kandidati i kandidatkinje (41 posto), a predstavnici i predstavnice javnog sektora su u najvećem broju slučajeva izvori informacija na televiziji i radiju (39 posto i 38 posto). Nevladin sektor je glavni izvor informacija u pet posto analiziranih online članaka, u osam posto televizijskih priloga i u 21 posto radijskih priloga. Glas građana je potpuno zanemaren kao izvor informacija. Građani su, naprimjer, glavni izvori informacija u samo jedan posto analiziranih online članaka, što pokazuje da lokalni mediji o izborima ne izvještavaju iz perspektive građana i građanki. 

Štetni sadržaji

Politički subjekti i dalje u određenoj mjeri koriste zapaljive izjave tokom izbora, te medijski prostor za diskreditaciju svojih oponenata. Zapaljive izjave ali i primjeri podsticanja na nejednakost i mržnju su u određenoj mjeri bili prisutni u analiziranim online sadržajima, ali takvih sadržaja, osim dva primjera zapaljivih izjava, nije bilo u analiziranim televizijskim i radijskim prilozima.

Članci koji sadrže huškanje ili zapaljive jezičke fraze su pronađeni u četiri posto analiziranih online sadržaja. Od toga u 73 primjera je riječ o izjavama koje se citiraju, dok u 27 primjera takve fraze su prisutne i u dijelovima tekstova koje ispisuju novinari.

Postojanje članaka u kojima se podstiče na nejednakost i mržnju je zabilježeno u 25 slučaja, a najveći dio odnosi se na izjave sagovornika. U 15 slučajeva takvi primjeri su zasnovani na etničkoj pripadnosti, a zabilježena su i tri slučaja koja se odnose na seksualnu orijentaciju.

Petnaest posto analiziranih online članaka sadrži neku vrstu diskreditacije političkih subjekata, a u najvećem broju one se nalaze u izjavama sagovornika. Diskreditacija političkih oponenata zabilježena je u 16 posto analiziranih radijskih, te u 12 posto televizijskih priloga. Huškanje i zapaljive jezičke fraze zabilježene su samo u dva slučaja na televiziji i radiju.

Društvene mreže

Praćenje odabranih naloga upućuje na to da su politički subjekti tokom kampanje mreže uglavnom koristili za promociju. Od prvog septembra do petog oktobra objavljeno je 1959 objava na 22 naloga na Facebooku, od kojih 1913 se referira na određeni način na izbore. Ovo upućuje da kandidati i kandidatkinje, te politički subjekti naloge tokom kampanje isključivo koriste za izbore. Pronađeno je i 57 primjera preuranjene promocije prije početka zvanične izborne kampanje.

Najčešća vrsta objava na praćenim nalozima su bili pozivi na skupove i objavljivanje informacija o izbornim skupovima (31%), te predstavljaje kandidati i kandidatkinja i izbornih programa (31%). Promocija rada i aktivnosti stranke ili kandidata i kandidatkinje je zabilježena u 24 posto analiziranih objava, dok je kritika drugih bila prisutna u samo pet posto slučajeva.

Zaključak

Pripadnici političkih partija dobivaju znatan prostor u medijima tokom izbora, a to često dobivaju i funkcioneri. Kao izvori informacija i glavni akteri oni zapravo nameću agendu medijskom izvještavaju, dok su glasovi građana i građanki o pitanjima o izborima potpuno zanemareni. Žene su gotovo nevidljive kao glavne akterke u medijskim izvještajima relevantnim za izbore.

Novinarski pristup prema glavnim akterima u velikom broju slučajeva je pozitivan i mediji nude samo jednu perspektivu kada izvještavaju o izborima. Kritičkih analiza o političkim subjektima i njihovim programima na lokalnom nivou gotovo nema. Ovo upućuje da je potrebno osnaživati i osloboditi od političkih uticaja lokalne medije, te raditi na unapređenju medijskog izvještavanja i jačanju uloge lokalnih medija tokom izbora. 

___