Bildanje nacionalnih mišića i izostanak javnih debata u izbornoj kampanji u RS-u

Ilustracija: Midhat Ajanović Ajan

Dvije nedjelje od početka kampanje za oktobarske lokalne izbore u Bosni i Hercegovini, ako je suditi prema dva najveća elektronska medija u bh. entitetu Republika Srpska (RTRS i BNTV), te brojnim portalima različitih političkih svjetonazora, građanima stranke nude isključivo optužbe i kritike na djelovanje svojih političkih oponenata.

Ako se izuzmu obećanja, koja su u većini slučajeva neprovodiva ili je riječ o najavi projekata koji se financiraju i planirani su u okviru entitetskog budžeta, evidentno je da se stranke nisu potrudile da izrade programe prilagođene lokalnim zajednicama i njihovim ekonomskim potencijalima.

Navest ćemo primjer Ujedinjene Srpske, koja građanima obećava vraćanje u prvobitno stanje devastirane zelene površine u centru Banjaluke, na kojoj su posjećena stabla posađena prije više od tri decenije! Ali novinari ne pitaju kako to misle uraditi.

Predsjednica Narodnog fronta i kandidatkinja za gradonačelnicu Banjaluke Jelena Trivić navela je da će ako pobijedi osigurati besplatne đačke karte i školske knjige svim učenicima osnovnih i srednjih škola i izjednačavanje cijene vrtića za svu djecu, počevši od prvog januara 2025. godine. Obećala je isplate jednokratnih novačnih pomoći od petsto KM zadnjeg dana u godini penzionerima koji se nalaze u teškoj materijalnoj situaciji i borcima Vojske Republike Srpske koji se nalaze u teškoj materijalnoj situaciji. Obećala je i stanove za mlade čiju izgradnju će financirati Grad, a čija cijena neće prelaziti iznos od dvije hiljade KM po kvadratu. Iz kojih sredstava namjerava sve to realizirati, novinari je nisu pitali.

SNSD se ni ne trudi ponuditi nešto novo, pa se od izbora do izbora, kako opštih tako i lokalnih, najavljuje izgradnja aerodroma u Trebinju, auto-put Banjaluka-Prijedor, magistralni putevi po istočnoj Hercegovini… Pod sloganom „pobijedit će Srpska, pobijedit će SNSD“  ili uz to dodaju i ime svog kandidata za načelnika/gradonačelnika uvjereni da je to dovoljno da ostvare dominantnu izbornu pobjedu.

Obećanja koja se teško mogu ispuniti

Kako u elektronskim medijima i to onim sa najvećim rejtingom gledanosti u Republici Srpskoj, a to su RTRS i BNTV, nema javnih debata i sučeljavanja kandidata za gradonačelničke/načelničke i odborničke pozicije, tako i građani ostaju uskraćeni za odgovore kako dana obećanja misle realizirati. Ili zašto se ne fokusiraju na ona pitanja koja su od vitalnog interesa za svakodnevni život građana i koja se ostvaruju upravo na lokalnom nivou.

Politička analitičarka Tanja Topić podsjeća da je već zadnjih nekoliko godina iz našeg javnog i političkog diskursa iščezla kultura dijaloga.

„Obično, i to sa pozicije vlasti drže se monolozi, ali i riječ je i o prirodi medija jer pojedini opozicioni lideri i opozicione stranke nemaju pristup javnom RTRS sistemu, a na drugoj strani imamo i sam odnos političara prema određenim medijskim kućama koje se targetiraju kao neprijateljske i ne dopušta se članovima tih partija da se pojavljuju na tim medijima“ , navodi Topić.

Komentirajući činjenicu da novinari ne pitaju “svoje favorite” za programe, naša sagovornica smatra da je problem tok narativa koji određuju političke partije.

„Nalazimo se u kampanji za lokalne izbore a najmanje smo čuli programa koji se tiču problema u lokalnoj zajednici. Na drugoj strani sve ono što ima veze s bildanjem nacionalnih mišića, zbijanje nacionalnih redova je dominantno pa izgleda da nam je važnije 'da za Srpsku treba imati dušu' (op.a. slogan Socijalističke partije), nego kako obazbijediti dovoljno mjesta u vrtićima, izgradnja kanalizacione mreže, gradskih saobraćajnica, odvoz smeća… Sve to je očito prebanalno za one koji se upuštaju u predizbornu utrku a stavlja se težište na nacionalne teme“, podvlači Topić.

Tako su gosti jutarnjeg programa BNTV-a načelnici i gradonačelnici SDS-a, opozicione stranke na entitetskom i državnom nivo, koji ulaze u novu utrku za istu poziciju ili pak kandidati drugih opozicionih stranaka. A ono što su gledateljima poručili čelni ljudi Bijeljine, Modriće, Teslića svelo se na niz kritika i optužbi na račun aktuelne vlasti u RS-u. To donekle ne treba čuditi jer je u tim sredinama na sceni tvrda kohabitacija između načelnika/gradonačelnika i skupštinske većine, ali to nije ni ne može biti alibi da se malo govori o pitanjima koja bi trebala biti u fokusu ove izborne kampanje.

Treba napomenuti da je BNTV komercijalna medijska kuća i da je riječ o zakupljenom prostoru, ali da to nigdje nije naznačeno kao vid marketinga.

Stoga Topić i konstatira da „mediji prate taj narativ koji je politika postavila, a s obzirom da se gostuje na medijima koji su im naklonjeni onda i ne dobivamo ona pitanja koja su kritička, koja otvaraju teme života u lokalnoj zajednici, njenog funkcionisanja već se sve svodi na političke teme“.

Nema debata ali je mnogo poruka na društvenim mrežama

Jedan od primjera je i način na koji je u utrku za drugi mandat za gradonačelnika Banjaluke ušao Draško Stanivuković, koji kroz lokalno kontinuirano jasno podvlači ono nacionalno. Pa je neposredno pred početak kampanje u Centru Banjaluke postavljen spomenik Kulinu Banu, potom kralju Tvrtku I Kotromaniću u cilju njihovog populističkog posrbljavanja, zelena gradska površina devastirana je kako bi se tu napravio Park ćirilice. Krešendo je postavljanje dvoglavog orla na pročelje Banskog dvora da se jasno, biće zna, čija je Banjaluka. A kako nema sučeljavanja kandidata, nema javnih debata, sve se svelo na rat saopštenjima i poruke putem društvenih mreža. I bez pitanja da li Banjaluci više trebaju spomenici od kolektora za prečišćavanje otpadnih voda ili novih vrtića.

Željko Raljić, novinar BNTV, kaže da je očito da političari nisu spremni za debate i suočavanja, pa da su iz tog razloga i mediji digli ruke od takvog vida prezentacije u javnosti stranaka i kandidata.

„Što se tiče komercijalnih medija, oni gledaju svoj interes i bez sumnje bi to radili ali je problem političara koji odbijaju komunikaciju sa medijskim kućama za koje smatraju da im nisu lojalne“, pojašnjava naš sagovornik.

Ističe da Milorad Dodik i njegova „ekipa“ ne žele na medije koji im nisu naklonjeni.

„Znaju da će biti nezgodnih pitanja, znaju da će se ta pitanja postavljati i ne žele da rizikuju, ne žele da se razgolite pred javnošću. Jer ovdje nema programa, nema ničega ovdje imaju samo obećanja i laži i znaju da se ta priča ne može prodati tamo gdje ima iole ozbiljnog i profesionalnog novinarstva“, navodi Raljić.

Osvrćući se da je jasno vidljivo da kandidati tokom kampanje govore o svemu, a najmanje o konkretnim programima, Raljić smatra da je činjenica da opozicija šepa za vlašću.

„Nije lako ići protiv onog ko je u vlasti, ko koristi javna budžetska sredstva i vodi funkcionersku kampanju i to je jedna dimenzija. Druga dimenzija je da kako vlast, tako i opozicija nema programe, nema nove ideje pa se stječe utisak da svi idu kao guske u magli.Treba dodati, da zbog toga i javnost vidi da nema pomaka i otvorene političke borbe i rezultata i da su svi zakopani u svoje rovove“, ističe Raljić.

Stoga smatra i da su političari zato kao najvažniji vid komunikacije s javnošću odabrali društvene mreže jer su tu zaštićeni, isključe opciju komentara i samo je istina ono što kažu.

„I to je prva naznaka da nema volje za dijalogom, a ako nema dijaloga, nema debate, nema sučeljavanja stavova. I sve što je bilo sukoba bilo je na društvenim mrežama, a mediji idu za društvenim mrežama i to je neka linija manjeg otpora. Naravno, komercijalni mediji ponudit će prostor onome ko plati, ali ne žele preuzeti obavezu da otvore neplaćeni prostor kako to nalažu izborna pravila“, zaključuje Raljić.

Funckionerska kampanja i zloupotreba javnog novca

A kako izgleda funkcionerska kampanja i kako se ista promovira i tolerira na RTRS-u najzornije se vidi iz sadržaja njihove centralne informativne emisije - Dnevnik 2. Od predsjednika RS Milorada Dodika, koji je i lider SNSD-a, predsjednika Narodne skupštine RS, lidera Ujedinjene Srpske i nositelja liste te stranke za banjalučku gradsku skupštinu, preko stranačkih lidera i ministara u Vladi RS ili Vijeću ministara BiH, do predsjedavajuće Vijeća naroda, u dnevnicima i ostalim informativnim emisijama oni svoje javne funkcije i resurse, koji uz to idu, koriste za promociju svojih stranaka i kandidata.

Online portal Analiziraj.ba godinama je, a posebno u vrijeme izbornih kampanja, u okviru monitoringa Dnevnika 2 RTRS-a ukazivao kako javni servis krši načela na kojima je utemeljen i gazi profesionalne standarde, ali kako nikada za to nije sankcioniran. Ista praksa se ponavlja i tokom ove kampanje.

Jednako tako se ponašaju i sami političari, a posljednji primjer je lider DNS-a i ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić koji je tokom predizborne tribine u Višegradu održane 16. septembra u zamjenu za podršku na izborima obećao „pomoć i podršku pri zapošljavanju u institucijama BiH“ . Pa istakao da „postoji svojevrstan dogovor sa kolegama iz Savjeta ministara oko broja ljudi koje može progurati na konkursima za posao koji se objavljuju u institucijama i agencijama BiH“.

Transparency International ovaj slučaj prijavio je Centralnoj izbornoj komisiji BiH, te naveo da je od početka kampanje ovo 96 prijava toj instituciji, ali je CIK do sada sankcije izricao uglavnom zbog preuranjene kampanje „dok su mnogi vidovi zloupotrebe javnih resursa zarad političke promocije ostajali uglavnom nesankcionirani“.

Tanja Topić navodi da kada je u pitanju funkcionerska kampanja „ problem imamo od prošlih Opštih izbora kada smo uprkos zabrani upotreba javnih resursa imali masovno korištenje svih javnih sredstava u kampanji“.

„Koristili su se službeni helikopteri, vozila i svi su išli u borbu za glasove na teret poreskih obveznika. Vidjeli smo da to nije na adekvatan način sankcionisano. Ako se time poslala poruka da se zakon može kršiti od onih koji su ga donijeli, onda je poslana i poruka da ga oni mogu do u nedogled kršiti zloupotrebljavajući javne resurse. Na drugoj strani mislim da su neke od kazni koje su se primjenjivale bile vrlo blage u smislu da su političke partije svjesno rizikovale da plate tu kaznu jer im je to bilo sitnu u odnosu na benefite koje će dobiti ako pobijede na izborima“ zaključila je Topić.

Malo je vjerojatno da će se do 6. oktobra bilo šta promijeniti i u ponašanju političara i medija. Stoga građanima ostaje da svoj odabir kandidata i stranaka baziraju uglavnom na ličnim uvjerenjima ili u nadi da će takvom podrškom na neki način profitirati, a ne na temelju realnih programa koji bi njihov život na lokalnom nivou moglo učiniti kvalitetnijim.

___