Dezinformacije u izbornom procesu: Izmjene zakona bez adekvatne primjene

Dezinformacije u izbornom procesu: Izmjene zakona bez očekivanih rezultata

Dezinformacije u izbornom procesu: Izmjene zakona bez adekvatne primjene

Zabrana širenja dezinformacija se odnosi na političke subjekte, a ne i njihove posrednike.

ilustracija: Midhat Ajanović Ajan

Nove izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koje je krajem marta ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, donijele su određene promjene, među kojima je i zabrana političkim subjektima da šire dezinformacije.

Zakon propisuje da je političkim subjektima „zabranjeno iznositi lažne informacije putem medija koje bi mogle ugroziti integritet izbornog procesa i dezinformisati birače“. Iako su ove izmjene uvedene s ciljem suzbijanja dezinformacija tokom izbornog procesa, njihova primjena u praksi nailazi na određene izazove.

Jedan od problema leži u nepreciznosti samog zakona. Termin „lažne informacije“ nije jasno definisan, ostavljajući tumačenje na volju Centralnoj izbornoj komisiji (CIK BiH). Pored toga, zakon se primarno odnosi na političke subjekte, ali ne i na njihove posrednike, putem kojih se dezinformacije najčešće šire. Prema riječima komunikacijske stručnjakinje Pauline Janusz, političari rijetko kada sami plasiraju laži i dezinformacije, već to rade posredstvom kontrolisanih medijskih platformi.

„Laži i grube dezinformacije pojavljuju se, naprimjer, na društvenim mrežama ili na portalima pod kontrolom stranaka. Mnoštvo portala, pogotovo lokalnih, osniva se upravo za takve svrhe. Mnogi od njih stvaraju utisak da su pravi mediji i prosječnom glasaču je teško razlučiti da li je u pitanju novinarstvo ili objavljivanje naručenih priča. A CIK i da hoće imao bi veliki problem da dokaže vezu takvih portala sa konkretnim strankama“, objašnjava Janusz.

Janusz navodi da postoji i oprobana metoda u kojoj se dezinformacije prenose novinarima iz etabliranih medija kao insajderske informacije.

„Novinar povjeruje izvoru, objavi vijest bez odgovarajuće provjere i eto dezinformacije u širokom javnom prostoru. I opet, praktično je nemoguće dovesti u vezu informaciju i političara koji je njen izvor“, kaže ona.

CIK BiH također naglašava kako izmjene zakona tretiraju samo dezinformacije koje direktno utiču na izborni proces, a ne opšte dezinformacije tokom kampanje.

„Ne ulazimo u kampanju političara u smislu šta oni pričaju, šta su radili, šta nisu radili, da li lažu ili ne lažu“, kažu iz CIK-a.

Uloga civilnog društva u razotkrivanju dezinformacija

Istinomjer i Raskrinkavanje, vodeći portali za provjeru činjenica u BiH, redovno objavljuju analize utemeljenosti izjava kandidata i kandidatkinja na Lokalnim izborima, kao i o medijskom izvještavanju o izborima.

Dalio Sijah, urednik Istinomjera, navodi da se dezinformacije uglavnom odnose na političke protivnike ili rezultate njihovog rada, ukoliko se radi o kandidatima koji pokušavaju zadržati svoje pozicije. Sijah ističe kako politički kandidati često manipulišu činjenicama vezanim za nadležnosti, iznoseći tvrdnje o problemima koji nisu u njihovom domenu.

„Ono što je primjetno je da na političkim skupovima često dominiraju teme koje se uopšte ne odnose na lokalni nivo vlasti, nego se govori o temama kojima se dominantno bave entitetski ili državni nivo vlasti. Tako smo u prvoj trećini kampanje na Istinomjeru imali priliku ocjenjivati tvrdnje o ekonomskim statističkim pokazateljima na nivou države, ustavnim pitanjima, sastavom federalno vlade, i druge, a koje nisu imale nikakve veze sa problemima lokalnih zajednica“, kaže on.

Jedan primjer dezinformacija koje je Istinomjer razotkrio jeste tvrdnja da je za honorar pjevačice Severine na novogodišnjem koncertu u Sarajevu izdvojeno 400.000 KM po satu, što je na Facebooku objavio kandidat za načelnika Općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo sredinom septembra. Istinomjer je kroz javne dokumente pokazao da ova informacija nije tačna.

Političke kampanje i manipulacija činjenicama

Poluistine su alat u političkim kampanjama, što potvrđuje i primjer izjave predsjednika SDA Bakira Izetbegovića početkom septembra. Izetbegović je tvrdio da je rast BDP-a (bruto domaći proizvod) Federacije BiH trostruko manji nego u periodu kada je premijer bio Fadil Novalić. Međutim, prema analizi Istinomjera, ova izjava je ocijenjena kao „većim dijelom neistina“. Istinomjer navodi da tokom Novalićevog mandata nije bilo godina u kojima je rast BDP-a bio tri puta veći od trenutnog, osim 2021. godine, kada je zabilježen oporavak nakon pada uzrokovanog pandemijom. U ovom slučaju, kontekst je ključan: vanjski faktori, poput promjena u globalnoj krizi, pripisani su kao politička zasluga, dok su zanemarene ostale godine mandata, pri čemu je izjava predstavljena kao generalni trend tokom cijelog perioda Novalićeve vlade, što nije tačno.

Janusz objašnjava da su poluistine izrazito efektivne jer pojednostavljuju složene ekonomske podatke, što omogućava političarima da predstave situaciju u povoljnijem svjetlu.

„Poluistine su jako zgodne za političku promociju jer pojednostavljuju razne podatke i ideje, za razliku od činjenica koje znaju biti komplicirane i teže za razumjeti. Jer šta ćemo radije saslušati, realne, ali dosadne ekonomske pokazatelje ili euforične slogane o tome da je neko izgradio put ili sanirao dug? I nema veze što je put izgrađen iz sredstava koje je obezbijedila prethodna vlada, a dug saniran kroz štampanje novca što će u konačnici dovesti do veće inflacije. Sve dok je istina prisutna u izjavi, čak i ako nije potpuna, političar nema problem s tim da iznese dezinformaciju i uopšte nema osjećaj da radi nešto pogrešno“, objašnjava ona.

Nekada se političari ne slažu s tim šta se karakteriše kao dezinformacija, što pokazuje i primjer Elvedina Dine Konakovića, lidera stranke Narod i pravda. Njegova izjava, data na otvaranju kampanje u Bihaću, u kojoj je tvrdio da HDZ u Vladi Federacije BiH prvi put umjesto šest ima pet ministarstava, ocijenjena je kao netačna. Istinomjer je ukazao na to da je HDZ BiH od 2007. do 2011. imao samo tri ministra.

Međutim, Konaković smatra da u njegovom slučaju nedostaje širi kontekst i naglašava razliku između lapsusa i širenja dezinformacija. „U konkretnom slučaju u svom govoru nastojao sam odgovoriti na optužbe predsjednika SDA Bakira Izetbegovića kako su predstavnici Trojke nešto 'izdali' ili 'popustili' na način da su HDZ-u BiH dali više pozicija nego što su imali ranije. Prihvatam kritiku da sam mogao biti precizniji“, pojasnio je Konaković za Mediacentar.

Dodaje da se njegova izjava odnosila na period od 2010. godine, kada su, prema njegovim riječima, HDZ-ovi zahtjevi najčešće bili ispunjeni upravo kada je Izetbegović bio za pregovaračkim stolom.

Monitoring društvenih mreža i medija

Hasan Kamenjašević iz organizacije Pod lupom, koja se bavi transparentnošću izbora, navodi da ove godine ne rade monitoring medija, koji su radili za prethodne izborne cikluse. Iako su već zabilježili slučajeve pristrasnog izvještavanja, do sada još nisu dobili prijave za dezinformacije u medijima. „Uglavnom se slučajevi koji su tamo prijavljeni odnose na ili na pristrasno izvještavanje ili na ovu novu odredbu koja se tiče transparentnosti samih medija koji prate izborni proces“, kaže Kamenjašević.

Pod lupom trenutno radi monitoring društvenih mreža političkih subjekata, a detaljna analiza bit će obavljena nakon izbora. Kamenjašević ističe da su dezinformacije samo jedan segment aktivnosti koje organizacija prati na društvenim mrežama. Društvene mreže su, slažu se sagovornici Mediacentra, najčešći kanal za plasiranje izbornih dezinformacija.

Mediacentar radi monitoring izvještavanja lokalnih medija u osam općina i gradova i prati 24 online lokalna medija. Rezultati, koji će biti objavljeni nakon izbora, do sada upućuju na zloupotrebu lokalnih medija za funkcionerske kampanje, a zabilježeni su i slučajevi dezinformisanja, koji se većinom odnose na međusobne optužbe kandidata i političke manipulacije.

Tokom Općih izbora 2022. analizirani su štetni narativi zasnovani na dezinformacijama koji su ciljali na integritet izbornog procesa, a dolazili su od političkih stranaka. Jedan od primjera je bio da je CIK nelegalan iako je Sud BiH potvrdio legalnost ili legitimitet članova CIK-a.

“Za političke aktere veoma je bitno da stalnim ponavljanjem ovih tvrdnji normaliziraju ove narative u javnosti jer se time dodatno legitimiraju političke akcije koje poduzimaju”, navedeno je u analizi Amera Džihane.

Iako su nove izmjene Izbornog zakona pokušale uvesti regulacije vezane za širenje dezinformacija koje mogu uticati na integritet izbora i dezinformisati birače, nedostaci u zakonskom okviru mogu otežati efikasnu primjenu. Političke kampanje su poligon za širenje dezinformacija putem kontrolisanih portala i društvenih mreža, a civilno društvo ostaje ključni faktor u razotkrivanju ovih manipulacija. 

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.