Kako Hollywood, u strahu od gubljenja para, lako gazi sopstvene ideale godinama branjene od klišeiziranih Japanaca, Nijemaca, Rusa, Arapa.

Već se čini teško pohvatati sve konce vezane za kontroverze oko Sony-a i filma Interview koji je trebao biti pušten u američka kina 25. decembra, a koji će po svemu sudeći okončati svoj život na nekoj polici, u podrumu studija, prije ikakve premijere. Nije naravno nemoguće da film na kraju ipak bude prikazivan, uz neophodnu notu patriotizma i jeftine simbolike o slobodi govora.

"Proglašenje rata" filmom

Da se podsjetimo. Seth Rogen i James Franco su prošle godine objavili da su počeli raditi na komediji koja se bavi atentatom na sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una. Sjevernokorejske reakcije su bile očekivano oštre, te je puštanje filma tumačeno i povezano sa američkom administracijom koja je navodno stajala iza filma, ali i ratovima vođenim nakon 11 septembra. Naglašeno je da će Kim Jong Un najvjerovatnije ipak pogledati film.Već par dana nakon toga, zvaničnici Pjong Janga objavljuju da će puštanje filma u bioskope biti posmatrano kao "proglašenje rata".

U početku niko nije mogao ni naslutiti da postoje ozbiljne prijetnje iza klišeiziranih propagandizama, pa su i ozbiljne reakcije izostale. Rogen je u svom maniru naglasio da ljudi uglavnom ne žele da ga ubiju prije nego su pogledali njegov film, već kad su platili 12 dolara za njega.

U julu su sjevernkorejski političari stigli pisati žalbe oko filma Ujedinjenim nacijama te predsjedniku Obami. Premijera filma je ipak pomjerena sa sredine oktobra na kraj decembra, zbog "rada na postprodukciji" što je u prevodu značilo reduciranje scene ubijanja diktatora, te manjih promjena u izgledu filma ne bi li reakcije splasnule.

Cyber napad Čuvara mira

Krajem novembra se Sony Pictures Entertainment (medijski konglomerat pod koji pripada produkcijska kuća Columbia Pictures koja je financirala Interview) nalazi na meti internetskih hakera po imenu Čuvari Mira (Guardians of Peace) koji upadaju u sistem i objelodanjuju hiljade privatnih e mailova, produkcijske informacije o filmovima, te i same nedovršene filmove koji se puštaju na piratske stranice. Dvije sedmice nakon toga, nove informacije i mailovi ponovo cure u javnost, a poruka Čuvara Mira je ovaj put da se zaustavi puštanje terorističkog filma, ne naglašavajući o kojem se to filmu radi. Panika koja je nastala je lako objašnjiva. Najveće Hollywoodske zvijezde su teme ogovaranja u privatnim mailovima. Angelina Jolie je razmaženo derište a šefovi u Sonyu se šale na račun predsjednika Obame i filmskog ukusa baziranog na tome da samo gleda filmove o crncima. No procurjeli mailovi otkrivaju i dijaloge Sonya i američkih vojnih savjetnika gdje potonji izražavaju nadu da će film naći svoj put do Sjeverne Koreje te biti moguća inspiracija promjenama, i da zato ne treba ublažavati scene atentata i smrti sjevernokorejskog diktatora.

Kontroverzna odluka o povlačenju filma se zvanično donijela kao konsekvenca odbijanja distributera i vlasnika kina da rizikuju napade i moguće masakre u sopstvenim objektima. Morbidne prijetnje o ponavljanju jedanaestog septembra nisu nikoga ostavile imunima. Odluka je naišla na oštru osudu samog Hollywooda, ali i političara. Obama je odluku nazvao pogrešnom, te napomenuo da nijedan strani diktator ne može tjerati američke produkcijske kompanije na povlačenje i autocenzuru. Nakon komentara Sonyevog direktora o pritiscima izvršenim od strane vlasnika lanaca kina, Obama je rekao da je Sony Entertainment trebao da se obrati njemu. Ipak, američki predsjednik je birao riječi te istaknuo da je napad na Sony "Cyber vandalizam" a ne proglašenje rata, dok su drugi, kao naprimjer John McCain uvjereni u sasvim suprotno.

Prije nekoliko dana je i zvanična Kina ušla u diskusiju kroz sopstvena glasila, te komentarisala da je Sony dobio što je zaslužio, dok se istovremeno Sjeverna Koreja ponudila da skupa sa FBI-om učestvuje u lovu na hakere. Jer, na kraju dana još uvijek nije sasvim jasno ko u stvari stoji iza napada. Mnogi vjeruju da Sjeverna Koreja nema ništa s tim.

Ubistva političara na filmu

Poduži pregled, obilat bizarlucima, koji prije paše u nekoj satiri a la Dr. Strangelove nego u svijetu u kojem živimo, služi za skiciranje slučaja koji će najvjerovatnije ostati upamćen kao paradigmatska promjena u odnosu filma i politike u cyber dobu. Filmovi o ubistvima političara su donekle uvijek budili kontroverze, bilo da se radilo o Lincolnu, Hitleru ili Georgu Bushu mlađem, koji je nedavno bio meta mockumentarca Death of a President (2006). Istovremeno, polu-vulgarna komedija kanadskog slackera daje sasvim dobru sliku na kojem se to nivou nalazi i diplomatija dvije uzjapurene strane koje niti sasvim razumiju ulogu popularne kulture, a ni hvalospjevima opjevanu borbu za slobodnu riječ. No nama - koji se naizgled nalazimo izvan te priče - se daju interesantni pogledi na razne načine povezivanja filmske fikcije i stvarnosti. Do prije samo nekoliko mjeseci niko nije mogao zamisliti da bi neka prosječna lowbrow komedija mogla biti povod ovakvih dešavanja. Učitavanja kvaliteta u popularnokulturne uratke sa potencijalnom političkom eksplozivnošću samo zamućuje sliku. Kroz čitav dvadeseti vijek se pokretna slika koristila za propagiranja raznih vrsta. Rijetko su to bili filmovi koji su okupljali intelektualnu elitu. Puno češće se radilo o traktorskim mjuziklima, eskapističkim komedijama, historijskim dramama i ratnim filmovima. Drugim riječima, žanrovskim filmovima za uveseljavanja širokih narodnih masa. Bez obzira na ishod, Sony je pretrpio užasan udarac. Akcije su za nekoliko dana pale za deset posto, trebaće puno strpljenja i znoja da bi zvijezde, pomenute u mailovima, povratile povjerenje u studio. Ovaj medijski gigant je naprosto izgubio dobar dio ugleda. Žrtvovanje jednog filma zarad sigurnije budućnosti se nije činilo kao prevelika cijena, no u svemu tome su mediji, javne ličnosti i političari već stigli napasti Sony. Većina je vidjela povlačenje filma kao napad na slobodu govora, republikanci su tražili od predsjednika da preuzme odgovornost, FOX je zajecao kao dosta puta dosad.

Šutnja filmskih studija

Koliko god marihuanom obojeni bili, mislim da Seth Rogenovi ni najgori snovi nisu mogli vizualizirati zavrzlamu i internacionalnu Kvaku 22. Donekle poražavajuća činjenica da se film možda nigde neće pustiti je ipak pozitivnija od one da bi Rogen mogao biti inicijator internacionalne političke krize dvaju država sa nuklearnim oružjem. Oborena na koljena veoma brzim razvojem situacije, Sony kompanija se našla između dvije ideološki obojene vatre. Gubljenje para je ipak samo Sonyevo, te je sasvim jednostavna jednačina ona gdje žrtvovanje jednog filma doprinosi mogućem poboljšanju situacije. Odluka možda nije moralno najčišća, no pitanje je koliko bi novih napada Sony mogao izdržati.

Mediji su jedva dočekali da objave privatne e mailove pune masnih tračeva, što je nagnalo između ostalog scenaristu Arona Sorkina da optuži američke medije kao su odgovorne u čitavoj situaciji. Udarom na Sony, cyber napadači su naime iskoristili pouzdanost činjenice da će poveliki broj američkih medija pohrliti da pročita masne mail-tračeve hollywoodskih šefova, koje će onda danima javno razvlačiti te na taj način sami sebe dovesti u situaciju da budu pomagači napada. Istovremeno, najvjerovatnije iz straha da im se ne dogodi ista stvar – a možda i iz zluradosti – nijedan od drugih filmskih studija nije ni na koji način reagovao na događanja u Sonyu. Da su znali ishod, mnijem da bi i sami šefovi Sony Entertainmenta uklonili film u dogledno vrijeme, sa pozamšnim ali nadoknadivim gubitkom od 44 miliona dolara, koliko je film koštao. No prepotentnost je rijetko umjerena osobina.

Diktatura uzvraća udarac

Da se ne lažemo, jedini razlog zašto neko produbljava agoniju Seth Rogenove polubudalaštine je zbog loše tajmiranog miješanja pozvane i nepozvane javnosti u trezvenu odluku Sonya da pokuša spasiti šta se spasiti može. U vremenu sve sirovijeg humora, neko je stvarno mislio da ima bogomdano pravo da proturi ubistvo živućeg političara kao borbu za slobodu govora. U napadu osione, ničim potkrijepljene ali neobuzdane vizije svijeta kao sopstvene igračke, niko od američkih aktera nije mogao pomisliti da će bizarna diktatura sa kojom se nesmetano šale već godinama, moći da parira i uzvrati udarac tamo gdje su najtanji – preko lica predsjednika sa dolarskih novčanica.

U moru nestalih neprijatelja koji su godinama defilirali bijelim platnom i pokušavali rušiti ono najbitnije u Americi, slobodu govora, demokratiju i mogućnost pronalaska sopstvenog američkog sna, sjevernokorejci (ili ko je već) su napadom na Sony okrenuli ogledalo Hollywoodu koji, u strahu od gubljenja para, jednostavno gazi sopstvene ideale godinama branjene od klišeiziranih japanaca, nijemaca, rusa, arapa. No, čini se da je ishod još daleko od izvjesnosti. Predsjednik kompanije je rekao da će film ipak biti distribuiran, samo se još ne zna na koji način. Ne vidim da bi se iko usudio plaćati da ga gleda online. Ostala je mogućnost prikazivanja u kinima, ili da se puštanja online "for free", pa i na VOD stranice, kao Netflix i Hulu. Taj čin bi od Rogena i kompanije koja je film producirala mogla napraviti velike borce za ljudska prava pa makar film koji promoviraju bio o ubistvu političara, kojem uz zvuke pjesme "Fireworks" (Katy Perry) na kraju eksplodira glava.