Priča o tome kako se pukom srećom najnesumnjivija stvar na svijetu na vrijeme (prije objavljivanja) pokazala podmuklom podvalom prevarene žene, koja je mogla stajati nekoliko sugrađana teških trauma i porodičnih potresa, a uredništvo strahovite blamaže.

Ne bez razloga, generacije reportera su odgojene na novinarskoj mantri: “Ako vam mama kaže da vas voli, provjerite stvar još jednom”.

Princip koji stoji u osnovi ovoga – novinarska pažnja zahtijeva dozu skepse – može i vas i vašu organizaciju poštedjeti mnogih neugodnosti i grešaka. 

To je pouka priče upozorenja koju mi je Greg Toppo, stipendista Poynterovog programa za izvještavanje i pisanje vijesti, poslao (sredinom devedesetih) tokom prvog mjeseca svog rada kao reporter-novajlija u Santa Fe New Mexican-u. Greg je poslije radio za Associated Press u Baltimoru i Washingtonu, a sada izvještava o temi obrazovanja za USA Today.

Piše: Greg Toppo

“Tokom proteklog vikenda bio sam jedini dežurni reporter u novinama. U subotu popodne me je nazvala jedna jako uznemirena žena, rekla je da zove iz Washingtona D.C.

Član njene porodice, koji je godinama živio u Santa Feu, umro je u četvrtak u Washingtonu, D.C, pa je pitala da li bismo mogli objaviti kratki nekrolog u subotnjem izdanju. Rekao sam - naravno, samo pošaljite tekst faksom, i mi ćemo se potruditi da ga objavimo, žao mi je zbog vašeg gubitka. Zahvalila mi se stotinu puta, rekla da će odmah pokušati da mi pošalje faks.

Poslije nekoliko sati, stigao je rukom pisani faks od tri strane, sa podacima iz života umrlog. Pitao sam urednika da li bismo to mogli objaviti, a on je odgovorio da nema mjesta, ostavimo to za nedjelju.

A u nedjelju, prava ludnica. Kada su se stvari smirile, prebirući po gomili papira na radnom stolu, oko 8:30 poslije podne, pronađem onaj faks. Pitam urednicu hoće li ga objaviti. Rekla je da hoće, pa sam otkucao karticu teksta. Na kraju faksa, kaže da umjesto cvijeća, treba slati donacije u Centar za AIDS u Novom Meksiku. 

Pošto nikad nisam čuo za taj Centar, potražih ga u telefonskom imeniku. Nije bilo nikakvog Centra za AIDS u Novom Meksiku. Pomislih, žena je u D.C, vjerovatno sve radi po sjećanju, vjerovatno je pogrešno navela neke od podataka. Zato potražih njen broj na faksu koji je poslala. Tamo nije bilo ni imena ni broja. Poslala ga je sa Fedexove online faks službe, a tako poslati faksovi ne pokazuju broj pošiljaoca. Dadoh ga urednici da pogleda. Ona reče: “Poznajem ovog momka!” Vidjela sam da prije mjesec dana. Izgledao je sjajno!

U tom trenutku smo trebali čuti zvono uzbune, ali nismo. Pomislio sam da se možda radilo o iznenadnoj bolesti. Ipak, kopkalo me je to sa Centrom za AIDS u Novom Meksiku. Našao sam mjesto po imenu ‘Služba za AIDS NM’, ali nisam ni to želio napisati iz straha da nisam u pravu.

Pokojnik se izgleda dvaput ženio, a nadživjela ga je i njegova dugogodišnja životna saputnica. Ispostavi se da urednica poznaje tu dugogodišnju saputnicu, pa je ostavila za nju poruku na telefonskoj sekretarici: „Žao mi je, molim te nazovi me itd“. U međuvremenu, predložila je da telefonom nazovemo drugu ženu. Ona živi u Santa Feu.

Ja je nazovem, izvinim se zbog smetnje, pitam da li je čula da je umro taj i taj, i zna li za Centar za AIDS u Novom Meksiku.

Ona odgovori: "Šta?!"

Da, kažem ja, strašno mi je žao. Umro je u četvrtak.

Znate, ja sam jutros govorila s njim. Danas se udala njegova kćerka. Ko zove?

Ukratko, njegova druga bivša žena mi kaže da je on imao djevojku u Ostinu, u Teksasu, sa kojom je upravo prekinuo, i uz to dugogodišnju vezu sa ženom u Santa Feu: mjesecima je održavao ove dvije prostorno udaljene veze uporedo, a ona iz Teksasa je upravo saznala za onu iz Santa Fea. Nazvao sam informacije u Ostinu; naravno, faks je bio poslan iz Ostina, ne iz D.C.

Ostavljena djevojka je izmislila čitavu stvar. Najzad smo uspjeli dobiti na telefon i djevojku iz Santa Fea, i ona je potvrdila. Nakon sat vremena, nazvao je i sam “pokojnik”, sav zbunjen. 

U tom trenutku sam se, naravno, sjetio onoga “Ako ti mama kaže da te voli, provjeri čitavu stvar”. Mi nemamo nikakvu politiku primanja nekrologa od članova porodice ali, zahvaljujući ovom događaju, imaćemo je uskoro. Zahvaljujem svojoj sretnoj zvijezdi što smo uopšte nazvali da izrazimo sućut. I urednica joj se zahvaljuje.“

Greg Toppo je naučio važnu lekciju i pomogao svom listu da ne upadne u tešku situaciju. Nažalost, istorija novinarstva je prepuna podvala.

Preuzeto i prevedeno sa Poynter.org

Originalni tekst: „If Your Mother Tells You She Loves You: A Reporter's Cautionary Tale“