“Kada krenem na posao - a raditi moram - ja zaključam autistično dijete u stanu i pomolim se Bogu… jer ne znam šta ću zateći kada se vratim…”

Na području Bijeljine, za koju se procjenjuje da ima 80.000 stanovnika, živi 350 djece sa posebnim potrebama. Mnoga od njih su teško ometena u razvoju i sa kombinovanim smetnjama.

Ovakvoj djeci treba mnogo toga - od cjelodnevne brige i pažnje do redovnih izvora finansiranja jer njihovi problemi iziskuju mnogo sredstava. Bijeljini nedostaje dnevni centar za brigu o djeci sa posebnim potrebama. Većina roditelja nema mogućnosti da se zaposli jer mora da brine o bolesnom djetetu ili da ga eventualno vodi u školu i nazad. 

Kaća Blagić, majka autističnog djeteta, kaže da nadležne institucije ne čine dovoljno da im pomognu, a skromna 61 marka, koliko dobija kao nadoknadu za tuđu njegu i pomoć, njenom djetetu jednostavno nije dovoljna. Sav teret je na roditeljskim leđima.

Osnivanjem centra, djeca ometena u razvoju bila bi pod nadzorom stručnjaka i ne bi bilo potrebe da idu iz mjesta življenja kako bi se educirala, jer se u tim ustanovama organizuju radionice na kojima se obrazuju i stiču praktična znanja koji im mogu poslužiti u eventualnom zapošljavanju.    

Inkluzija na papiru, ali ne i u praksi

Malobrojna udruženja koja pomažu djeci sa posebnim potrebama i njihovim porodicama, nemaju dovoljno ni materijalnih niti kadrovskih mogućnosti da učine značajnije pomake.
Udruženje „Nada“, koje okuplja porodice čija su djeca ometena u razvoju, trenutno funkcioniše samo zahvaljujući logističkoj podršci bijeljinskog Centra za socijalni rad. Pitanje je do kada će izdržati u takvim uslovima.

„Nada“  je organizovala i radionice za djecu sa posebnim potrebama u kojima su mališani, uz pomoć roditelja, crtali te pravili nakit i odjeću. Njihovi radovi prodavani su na javnim izložbama kako bi se obezbijedio bar dio potrebnih sredstava.

Slavica Kovrlija, diplomirani specijalni pedagog bijeljinskog Centra za socijalni rad i predsjednica “Nade”, kaže da sva sredstva koja udruženje dobije usmjerava na direktan rad sa djecom, ali ističe probleme prostorija udruženja koje su u vrlo lošem stanju, naročito zimi.

Kovrlija navodi da se za ovu populaciju iz budžeta Bijeljine izdvaja manje sredstava u poređenju sa drugim gradovima kao što su Banjaluka, Sarajevo, Doboj itd., u kojima se ovoj problematici pristupa sa više razumijevanja.     

U obrazovanju djece sa posebnim potrebama postoje specifični problemi koji se sporo rješevaju. Iako postoje pravila o inkluzivnom obrazovanju, koje podrazumjeva uključivanje djece sa teškoćama u razvoju u redovan vaspitno-obrazovni sistem, ona u praksi nisu uvijek primjenjiva. Školama u Bijeljini nedostaju neophodni uslovi za normalan rad - nema dovoljno didaktičkog materijala, kadrova, a objekti nisu arhitektonski prilagođeni za djecu sa invaliditetom.

Tragajući za informacijom zašto je to tako stigao sam do Оdsiјекa zа zdravstvo, porodičnu i socijalnu zaštitu, nevladine organizacije, nacionalne manjine i povratnike opštine Bijeljina.
Šef Odsjeka Dragan Božić kaže da je opština formirala Radnu grupu koja je završila elaborat o opravdanosti ovakvog objekta i da je sljedeći na potezu načelnik bijeljinske opštine Mićo Mićić koji će na osnovu elaborata donijeti odluku. U slučaju pozitivnog rješenja, postupiće se prema predviđenoj zakonskoj proceduri – objašnjava Božić.

On navodi da se razmatraju moguće tri lokacije u gradu i ističe da je nedostatak projekta to što je nepoznat broj zainteresovanih roditelja koji bi bili spremni da djecu smjeste u dnevni centar, pa shodno tome i nephodna finansijska sredstava. S obzirom na to da zakonska procedura zahtijeva dosta vremena, Božić navodi da se u ovoj godini najvjerovatnije neće pristupiti konkretnoj realizaciji.

Inače, opština je u lokalnom budžetu  predvidjela 25.000 KM za projekte udruženja  koja se bave problematikom djece sa posebnim potrebama, a snosi i njihove materijalne troškove.
Roditeljima koji žive probleme svoje djece ova pojašnjenja ništa ne znače. Njima treba konkretna pomoć - dnevni centar za djecu ometenu u psihofizičkom razvoju.

U međuvremenu kratkoročno pomognu i sporadične akcije pomoći, poput one kada je u drugoj polovini januara organizovan preventivni zdravstveni pregled ove djece na inicijativu lokalnog Udruženja za pomoć djeci sa invaliditetom “Trojeručica” iz Bijeljine. U vrijeme novogodišnjih praznika ovih mališana su se sjetili i predstavnici lokalne vlasti, političkih partija i drugi.

Lijepo je to, ali da li i dovoljno?

Zapošljavanje kao veliko pitanje

Roditelji djece sa invaliditetom najbolje znaju da ne postoji strategija za trajno rješavanje njihovih problema. Oni su ti koji će iznijeti najveći dio tereta odrastanja i vaspitanja.
Međutim, sa odrastanjem i školovanjem njihovi problemi ne prestaju. Zapošljavanje je veliko životno pitanje, na koje samo pojedini iz ove populacije uspiju da odgovore.

U bijeljinskom Zavodu za zapošljavanje njih 32 aktivno traži posao, a na evidenciji su i oni koji su prijavljeni radi ostvarivanja određenih prava. Preduzeće “Patriot” iz Bijeljine (koje obavlja poslove naplate parkinga, održavanja gradskog zelenila i pranja ulica) jedan od rijetkih svijetlih primjera. Zapošljava 30 ratnih vojnih invalida, invalida rada i ostalih lica sa invaliditetom. U vrijeme sezonskih poslova aktivira još 16 radnika. Ovo su, ipak, samo mali konkretni učinci.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS nema sredstava predviđenih za podršku radu ustanova socijalne zaštite čiji je osnivač lokalna zajednica ili nevladina organizacija, ali  mogu pomoći u povezivanju inicijatora projekta i donatora.

Ljubo Lepir, pomoćnik ministrа zdravlja i socijalne zaštite RS u Sektoru zа socijаlnu, dječiju i porodičnu zаšтiтu, rekao je da će Ministаrstvo podržаti formirаnje dnevog centrа u Bijeljini ukoliko lokаlnа zаjednicа prepoznа potrebu postojanja tаkve ustаnove i аktivnosti provede u sаrаdnji sа Centrom zа socijаlni rаd. Iskustvа iz Trebinjа, Bаnjа Luke, Pаlа, Gаckа… govore o efikаsnosti zаjedničke sаrаdnje opštine, Centrа zа socijаlni rаd i nevlаdinih orgаnizаcijа.

Lepir je istakao da je potrebno da se, radi dodatnih informacija, nosioci projekta obrate Ministаrstvu koje bi pomoglo povezivanje sa donatorima. Edukаcija zаposlenih je područje u kojem Ministаrstvo tаkođe može da pomogne.

Na inicijativu upućenu kompaniji “M:tel” da finansijski podrži ili otvori humanitarni broj kojim bi se prikupljala sredstva za izgradnju dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama u Bijeljini nije stigao odgovor.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tekst je napisan u sklopu specijalističkog programa za mlade novinare i studente novinarstva  “Izvještavanje o marginaliziranim grupama u BiH” (decembar 2009 – februar 2010). Organizator programa je Media Centar Sarajevo.