Priča o bolonjskom procesu u BiH koja je rađena u okviru trening programa „Pravda i sigurnost” Mediacentra Sarajevo objavljena je u sarajevskom dnevniku „Oslobođenje“ 20.07.2008. Možete je pročitati i ovdje.

Stari bh. univerziteti, koji podsjećaju na velike privredne sisteme, trebaju se transformirati. U međuvremenu, otvoreni privatni univerziteti, koji im “otimaju” studente, ponekad podsjećaju na fast-food grilove jeftine i nekvalitetne hrane, a tek rijetko na ozbiljnu konkurenciju.

BiH je okvirnim zakonom o visokom obrazovanju, koji je u ljeto 2007. usvojio državni parlament, prihvatila evropske ciljeve u oblasti visokog obrazovanja, usvojene u Bolonji osam godina prije. Potom je i Vijeće ministara usvojilo sedam ključnih standarda i smjernica za implementaciju Bolonje, trasirajući put za reformu visokog obrazovanja kao jedan od uslova za pridruživanje EU.

Nadati se

“Usvajanje seta zakona o visokom obrazovanju, što je bila obaveza data od Vijeća Evrope, bio je dobrodošao korak i dugo čekani kompromis, neophodan da bi se podržala implementacija bolonjskog procesa. Međutim, to je prvi korak koji otvara vrata za institucionalne reforme obrazovanja“, kaže Nedim Vrabac, službenik ureda Vijeća Evrope.

Naime, bh. vlasti tek trebaju obezbijediti primjenu zakona kroz usvajanje regulative o kvaliteti obrazovanja i priznavanju kvalifikacija. Zakoni o visokom obrazovanju predviđaju formiranje Agencije koja će uspostaviti kriterije za akreditaciju visokoškolskih institucija. Budući da je kvalitet obrazovanja kriterij na osnovu kojeg visokoškolske institucije grade reputaciju, bez obzira da li su privatne ili državne, sve će morati proći proces ocjene kvaliteta.

BOLONJSKE STANDARDI I KAKO IH STEĆI?

U bolonjskom sistemu se obrazovanje organizira u tri ciklusa, a u ocjenjivanju se koriste međunarodne oznake bodovanja (ECTS). U svakom ciklusu jedan semestar nosi 30 ECTS bodova. Prvi ciklus koji vodi do završenog dodiplomskog studija (the degree of Bachelor) stečenog nakon tri, odnosno četiri godine studija, se vrednuje sa 180, odnosno 240ECTS bodova, sa izuzetkom medicinske grupe nauka koja se vrednuje do 360 ECTS. Drugi ciklus koji vodi do akademskog zvanja magistra traje jednu ili dvije godine, a vrednuje se sa 60, odnosno 120 ECTS. Ako je student završio četverogodišnji fakultet, još godina studija ga vodi do magisterija. Ako je, pak, završio trogodišnji studij, magistar može postati nakon dvogodišnjeg studija. Treći ciklus vodi do akademskog zvanja doktora, traje tri godine i vrednuje se sa 180 bodova.

Bolonjski standardi implementirani kroz okvirni zakon o visokom obrazovanju propisuju stroge kriterije i za nastavnički kadar. Asistenti trebaju imati odgovarajući univerzitetski stepen sa najmanje 240 ECTS bodova i najnižom prosjećnom ocjenom osam. Viši asistent mora imati stepen drugog ciklusa (magisterij). Docent treba imati naučni stepen doktora; najmanje tri naučna rada objavljena u priznatim publikacijama i nastavničke sposobnosti. Kriteriji za vanrednog profesora su: proveden najmanje jedan izborni predmet u zvanju docenta, najmanje pet naučnih radaova objavljenih u priznatim publikacijama, objavljena knjiga i originalni naučni uspjeh kao što je projekt, patent ili originalni metod i mentorstvo za budućeg magistra. Redovni profesor treba imati proveden najmanje jedan izborni predmet u zvanju vanrednog profesora, najmanje dvije objavljene knjige, osam naučnih radova objavljenih u priznatim publikacijama, te uspješno mentorstvo kandidata za magistra i doktora nauka.

Na pitanje da li će bh. univerziteti uspješno proći proces akreditiranja i da li će samim tim diplome studenata biti priznate u svijetu, Almir Mašala, pomoćnik ministra obrazovanja u Sarajevskom kantonu, kaže: “Ostaje da se nadamo i molimo Boga za to, i mi i studenti”. U međuvremenu se otvaraju novi fakulteti i kao sa fabričke trake izbacuju diplomce.

Prosvjetna inspekcija RS-a samo 2007. je poništila 169 diploma Fakulteta poslovne ekonomije u Banjoj Luci i 125 diploma Fakulteta poslovnog menadžmenta u Bosanskoj Gradišci. Inspektori su utvrdili da nastavnog plana, prema kojem su neki dobijali diplome, nema u statutu fakulteta i da su ponekad diplome sticane za tri ili sedam mjeseci.

Uslovi dobijanja zelenog svjetla za otvaranje privatnog fakulteta su: legalna registracija, stručni kadrovi s potrebnim naučnim referencama, 50 odsto stalno zaposlenih profesora. Vlasnik visokoškolske ustanove mora imati i dokaz da ispunjava prostorne uslove, kao i da ima adekvatne nastavne planove.

Esma Hadžagić, pomoćnica ministra civilnih poslova u Vijeću ministara kaže da državne institucije tu nemaju ovlasti, jer u Federaciji kantonalna ministarstva obrazovanja daju dozvole za otvaranje privatnih fakulteta, a u RS za tu je oblast nadležno resorno vladino ministarstvo.

Od 1998. do 2006. u RS-u je otvoreno 30 privatnih fakulteta, raspoređenih na četiri univerziteta. U federalnom Ministarstvu obrazovanja taj broj ne znaju jer je otvaranje fakulteta "u nadležnosti kantona". U međuvremenu je samo u Travniku otvoreno sedam novih fakulteta.

U instrukciji o postupku, mjerilima i kriterijima za osnivanje i rad visokoškolskih ustanova u Srednjobosanskom kantonu navodi se da se privatne visokoškolske ustanove osnivaju odlukom i na zahtjev osnivača, uz prethodnu saglasnost Vlade i na prijedlog kantonalnog ministarstva obrazovanja. Isto je i u drugim kantonima.

Fakultetski proces

Stari bh. univerziteti, koji podsjećaju na velike privredne sisteme, u fazi su “prebacivanja” na bolonjske standarde. Novootvoreni privatni univerziteti, koji im “otimaju” studente, ponekad podsjećaju na fast-food grilove jeftine i nekvalitetne hrane, a tek rijetko na ozbiljnu konkurenciju. Najveći, Univerzitet u Sarajevu predstavlja veliki sistem i po broju zaposlenih (1.640 nastavnika i saradnika i 893 ostalog osoblja) i po broju studenata (sve ukupno 55.000).

Organiziran kao asocijacija velikog broja visokoškolskih ustanova koje imaju veliku autonomiju, on ima 23 fakulteta i nekoliko akademija. Prof. dr. Nerzuk Ćurak, prodekan za naučnoistraživački rad na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu slaže se da je bolonjski program odličan, ali da njegova iznenadna primjena pravi problem.

„Neminovno je da se bolonjski proces odvija postepeno jer obrazovni sustav, profesori i studenti još nisu spremni za veliku i naglu transformaciju. Bolonjski program je dobro i kvalitetno rješenje zato što zahtijeva prisustvo na predavanjima i vježbama, praktične radove, dakle od početka do kraja studija zahtijeva konstantnost u radu”, kaže dr. Ćurak.

Dok neki od privatnih univerziteta nude olakšice u studiranju i brži način da se dođe do diplome, drugi insistiraju na višim standardima obrazovanja i jednoj vrsti elitizma. Privatni univerzitet čiji studenti, osim bh. diplome, istovremeno stiču i diplomu britanskog univerziteta u Buckinghamu je Sarajevska škola za nauku i tehnologiju (Sarajevo School of Science and Technology–SSST).

Nekadašnji član Predsjedništva BiH i bivši predsjednik Federacije, a danas predsjednik SSST-a, akademik dr. Ejup Ganić slaže se da je potrebno vrijeme za transformaciju u skladu sa bolonjskim principima. Ipak, tvrdi da je njegov fakultet korak ispred svih, pogotovo nelegalnih fakulteta.

“Njihovi osnivači su osobe sumnjivih biografija, piljari. Treba dobro istražiti ko je dao dozvole za rad takvim fakultetima i garantujem da će izaći na vidjelo mnoge mutne radnje i ljudi.”

Jedna od mutnih priča odigrala se prošle godine kada je, navodni, Century univerzitet iz SAD objavio oglas za upis studenata na odjeljenju u Sarajevu. Diplomski, magistarski i doktorski studiji koštali su između četiri i šest hiljada dolara. Predstavnici Američkog univerziteta u BiH oglas Centuryja nazvali su "sranje, jer su jedina američka institucija za visoko obrazovanje čije su diplome priznate u BiH oni Američki univerzitet u BiH, koji sarađuje sa New York State University.

Tada je “ovlašteni predstavnik” Century univerziteta nestao iz Sarajeva. Nepoznato uz koji broj upisanih studenata i koliko pokupljenog novca.

“Privatni univerziteti i fakulteti su jednostavno odraz anarhije u državi, svi traže priliku da zarade, a obrazovanje je jedna od boljih opcija za dobar biznis”, smatra Indira Hamulić, asistent na predmetima programiranja i profesor pedagogije i informatike na Fakultetu informacijskih tehnologija (FIT) u Mostaru.

Oprečno mišljenje ima dr. Stiepo Andrijić, rektor Internacionalnog univerziteta „Philip Noel Baker“.

“Sve veći broj privatnih fakulteta i univerziteta je neminovan. Mora se usvojiti zakon, koji će zabraniti podjelu visokoškolskih ustanova na javne i privatne, jer se stručnost ne ocjenjuje prema vlasništvu i osnivaču”, smatra on.

„Philip Noel Baker” nije ni javni, ni privatni, nego društveni univerzitet, objašnjava Andrijić, poredeći ga sa univerzitetima i fakultetima koje su osnovale vjerske zajednice ili UN. Rektor Andrijić kaže:
“Od početka smo radili po bolonjskom sistemu i ne znamo za stari. Naše prednosti su što nemamo repova i virusa, odnosno nejasnih situacija i sve učestalijih problema kao na javnim fakultetima kada je Bolonja u pitanju.“

Profesorica Hamulić tvrdi da je glavni problemi koji zaokuplja studente navika da imaju devet i više ispitnih rokova, dok uvođenjem bolonjskog procesa imaju samo tri. Dodaje da je vrijeme da se počne razmišljati o kompromisu, jer je tu najveće nezadovoljstvo studenata. Iako se, prema njenim riječima, bolonjski proces u potpunosti primjenjuje zbog pritiska studenata, na FIT-u će se razmatrati dopuštanje prenosa nepoloženih predmeta u sljedeću godinu.

FIT je formiran februara 1997. u Mostaru kao dvogodišnji studij informatike, a kasnije je prerastao u fakultet. Razlozi za njegovo formiranje su bili nepostojanje ijednog čisto informatičkog fakulteta u BiH, uz istovremenu potrebu društva za informatičkim kadrovima. Prof. Hamulić objašnjava: „Ministarstvo je dalo dozvolu da se fakultet otvori, ali nije dalo nikakva sredstva i to je razlog zašto mi naplaćujemo školovanje.“ Cijena jednogodišnjeg studija na ovom fakultetu je 1.500 maraka. Na upit kada studenti gube pravo studija, odgovor je „faktički nikad“, jer do sada uprava fakulteta nije ograničavala broj obnavljanja godine.

Na drugoj obali…

Na zapadnoj obali, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru radi po planu i programu koji je donesen 1995. u tadašnjoj HZ Herceg-Bosna. Prema riječima pravnice Emilije Miletić, bolonjski proces se primjenjuje, ali je glavni problem prostor. Kako je teško rasporediti studente u grupe od 30, kako nalaže Bolonja, nastava se često organizira tokom cijelog dana. Studij traje pet godina, a Miletić ističe da je razlika između tog i ostalih pravnih fakulteta u nekoliko predmeta.

“Kao primjer navodim predmete Gospodarski sustav EU, Pravo EU, Transnacionalno međunarodno kazneno pravo. Dakle, Sveučilište u Mostaru, pa tako i Pravni fakultet, ima svoj plan i program, ali ne odstupa previše od onog u BiH i Hrvatskoj”, naglasila je Miletić. Godina studija se plaća 1.200 KM.

U sklopu Sveučilišta djeluje i Fakultet strojarstva i računarstva. Studij strojarstva je besplatan, a na računarstvu 70 posto studenata plaća 1.200 KM za godinu, dok je 30 posto njih, koji ostvare najbolje rezultate na prijemnom ispitu, oslobođeno plaćanja. Svake godine iz te grupe, odlukom fakultetskog vijeća, najbolji student ili više njih bivaju oslobođeni daljnjeg plaćanja. Studenti mogu obnoviti dva puta godinu, a ako tada ne uspiju zadovoljiti gube pravo redovnog studiranja.

Na pitanje da li se diploma priznaje u svijetu, dekan dr. Milenko Obad nije mogao sa sigurnošću dati potvrdan odgovor, ali je dao svoju procjenu: “Tu ne bi trebalo biti problema jer u svojoj historiji imamo oko 2.100 diplomiranih inženjera, koji uspješno rade svuda po svijetu“.

Od elitizma do primitivizma

Na Ganićevom SSST-u profesori imaju kvalifikacije u skladu sa bh. i britanskim standardima. Studenti imaju pravo jednom obnoviti godinu, a ukoliko ni tada ne zadovolje, gube pravo studija. Prisustvo na predavanjima se evidentira i ako student ima 20 posto izostanaka u odnosu na broj predavanja gubi pravo izlaska na ispit. Kroz intership program (praksa u privredi na trećoj i četvrtoj godini studija) neki od studenata su obezbijedili pozicije u vodećim kompanijama, a čak je 11 posto studenata primljeno na magistarske i doktorske studije.

“Ovi fakulteti su elitistički usmjereni, žele da proizvode kadar koji će bez problema biti primljen na Oxford, Cambridge i omogućiti da uđemo u prvu ligu. Moj cilj je stvaranje male, ali kvalitetne grupe studenata koji će biti čak i iznad britanskih studenata, ako to već i nije”, objašnjava Ganić. Na univerzitetu studira 235 studenata, po cijeni od 5.000 eura godišnje.

Na Pravnom fakultetu u Kiseljaku cijena godišnjeg, redovnog studija je pet puta manja, a kriteriji studiranja blaži. Student gubi pravo studija ako ne upiše narednu godinu, ne plaća redovno studij ili ne upiše obnovu godine koju nije završio. Predstavnici fakulteta tvrde da je sve veći broj privatnih fakulteta odraz slabosti državnih, gdje ima previše birokratije i odnos prema studentima je na niskom nivou.

Privatni univerzitet Apeiron u Travniku ima četiri fakulteta. Kažu da u potpunosti provode bolonjski proces i imaju prednosti u odnosu na razvijenije fakultete zbog kompaktnosti i manjeg broja studenata, što omogućava profesorima da im se više posvete. Studenti koji iz Sarajeva dolaze da studiraju na Fakultetu za menadžment i turizam u Travniku, kao razlog navode olakšice. Navode primjer sarajevskog Ekonomskog fakulteta gdje "ako se ne polože Poslovne finansije u trećem, ne može se polagati Finansijski menadžment u četvrtom semestru, dok ovdje ne postoje uslovni predmeti”.

Javni fakulteti se oslanjaju na stari sistem rada, višedecenijsko iskustvo i povoljne cijene studiranja. Neke privatne visoke škole nude napredne planove, odlične profesore i svjetsku budućnost, neke način da se brzo i lako dobije diploma. Sve ukazuje da u BiH slijedi borba za svakog potencijalnog studenta, bar dok se svugdje i jednako ne primijeni Bolonja.