Samo se nemojte uznemiravati. Ovo nisu delovi ozbiljnog udžbenika novinarstva, već duhoviti odlomci zamišljenog priručnika za novinare sarajevskog pisca Nenada Veličkovića. „Priručnik“ parodira neprofesionalno novinarsko ponašanje.

PRAVOPIS

Tvoja je velika sreća da živiš u zemlji u kojoj važe tri pravopisa, od kojih niko ne poznaje ni jedan, pa možeš pisati kako želiš. Međutim, nipošto TO nemoj uraditi, nego piši onako kako piše Tvoj Urednik.

U pisanju velikih slova povodi se za pravilom da nikad nećeš pogriješiti ako titule zaposlenih u državnoj administraciji pišeš velikim slovom, npr. Predsjednik, Sekretarica (Misli se na ženu. Ako se misli na aparat, onda samo malo slovo – «sekretarica»!). Amidžić (i titula i prezime velikim slovom!). Šofer, Portir i sl. Izuzetak su vlastita imena osoba za koje se zna da su Crnci, homoseksualci, žene, komunisti i sl. Njihova imena uvijek se pišu malim početnim slovom. Na primjer, imenica «Vlada». Ako se misli na političko tijelo, piše se velikim slovom, ali ako se misli na pripadnika neke manjine ili na homoseksualca onda samo «vlada».

LID 

Lid je prva rečenica, kojom se čitalac upoznaje sa tvojim književnim talentom. Zato je važno da odmah pokažeš sve što znaš: koristi metafore, epska poređenja, slovensku antitezu i sl. Ne obaziri se na primjedbe kolega da lid treba odgovoriti na pitanja ko, šta, gdje, kada, kako i zašto, jer su čitaoci na ta pitanja već dobili odgovor u sinoćnjem TV – dnevniku.

VIJESTI 

Zadatak novinara je da vijest prezentira tako da ona doprinese razvoju patriotske svijesti kod gledalaca, slušalaca ili čitalaca. Uvijek se mora znati ko je od aktera zao a ko dobar, ko je lukav i podmukao a ko pošten, ko je napadač i agresor a ko branitelj oslobodilac, ko je apsolutista i diktator a ko demokrata i borac za ljudska prava. Cilj izvještavanja nije objektivno prenošenje činjenica sa mjesta događaja nego političko vaspitanje i obrazovanje najšireg auditorijuma.

Mladi novinari mnogo brže napreduju ako se njihove vijesti više podudaraju sa onim što odgovara odgovornom uredniku a manje onom što se zaista desilo. Događaji u kojima manjine i pojedinci bivaju žrtve sistema ili društvenih okolnosti nisu zanimljive vijesti i na njih se ne treba osvrtati.

RATNO IZVJEŠTAVANJE 

Novinar koji izvještava sa ratišta mora učiniti sve što je u njegovoj moći da uvjeri gledaoce kako je ZAISTA na ratištu. Poželjno je da na sebi ima maskirnu uniformu i pancirni prsluk. Najbolje je da stoji pored neke ruševine koja se dimi ili pored nekog oklopnog vozila, ali na sigurnoj udaljenosti od borbenih dejstava. Nikada ne smije zaboraviti da je CNN već prikazao sve što je zanimljivo, i ne mora trošiti vrijeme TV gledalaca na snimanje događaja.  Naši gledaoci ionako više vjeruju onome što čuju nego onome što vide.

SPORTSKI KOMENTAR

Sportski TV komentator treba da se dere dok govori. Imena stranih igrača mora izgovarati onako kako su napisana. Poželjno je da navija za jedan od timova, a obavezno mora opisivati SAMO ono što gledaoci ionako vide.

Pri tome koristi rijetke i neuobičajene izraze poput: Još jedna prilika, nemaju šta izgubiti, može biti opasno, evo prilike, nema gola, izvanredna utakmica, i dalje može biti opasno, međutim golova još uvijek nema, vrag je odnio šalu, nije bio dovoljno koncentrisan, nije bilo prekršaja, evo kontre, Formacija 4, 4, 2, imperativ pobjede, topovski udarac pored gola, stadion ispunjen do posljednjeg mjesta, djelitelj pravde, evo male gužve u kaznenom prostoru, sve se završilo bez žutih kartona, nema promjene rezultata, na sve ili ništa, prodor preko lijeve strane, neoprezan je bio, iznanada mu se ukazala prilika, stopostotna prilika, zamalo neprecizno, već smo u sudijskom vremenu...

INTERVJU

Poželjno je da na zakazani intervju zakasniš, kako bi sagovorniku stavio do znanja da je posao novinara užasno težak i da si mu time što dolaziš učinio čast. U svakom trenutku budi svjestan da si Ti onaj ko čitaocima (ili slušaocima, gledaocima) treba pokazati svoj talenat i obrazovanje.

Početak intervjua rezerviši za provjeravanje ispravnosti diktafona ili druge tehnike koju koristiš. Dobro je požaliti se na dotrajale baterije, što će sagovornika učiniti nervoznim. Pitanja koja postavljaš moraju biti duga (najmanje dva minuta), tako da sagovornik nikada nije siguran šta si ga pitao. Ako on ipak svati pitanje i pokuša odgovoriti, prekidaj ga potpitanjima. Najbolje je da ton i vrstu pitanja formulišeš po ugledu na istražne sudije, jer niti jedan sagovornik nije nevin. Ukoliko sagovornik pripada nekoj od alternativnih grupa (homoseksualci, žene, Crnci, komunisti i sl.) na svaki način se trudi da iskažeš svoje gađenje prema njima. Pitanja postavljaj sa naglašenim prezirom i omalovažavanjem, i ne propuštaj priliku da se našališ na njihov račun.

PET PITANJA

Novinar mora odgovoriti na pet pitanja. Prvo KOLIKO. Naime, čitaoci znaju i ko je i šta uradio, ali svakoga zanima tačno KOLIKO. Dalje, svaki čitalac zna i kada se i gdje to desilo, ali ne zna KAKO. Novinar koji objasni KAKO je nešto urađeno može se smatrati narodnim prosvjetiteljem, jer svaki čitalac bi na mjestu onih koje zna ko su i šta rade učinio isto. Treće i četvrto pitanje na koje novinar mora odgovoriti su ODAKLE  i KOME. Pitanjem ODAKLE čitaocima se razjašnjava kako je bilo uopšte moguće da se obrađeni događaj desi, jer su porijeklo i porodične veze temeljne vrijednosti aktuelne vlasti i privrede. Pitanjem KOME ukazuje se na multilateralnu stranu događaja. Najzad, peto pitanje, DOKAD (jedna riječ!) najčešće je suvišno postavljati i na njega odgovarati, i smatra se retoričkim pitanjem, jer odgovor je uvijek isti.

RADIO VODITELJ 

Voditelj na radiju ne smije govoriti malo i kratko. Većina slušalaca je pored svojih aparata zbog njegovog glasa a ne zbog sadržaja emisije. On uvijek treba upadati sagovornicima u riječ, mora se neprestano služiti izrazima poput «regler» «faajjjff» «nagra» i sl. Te izraze slušaoci ne razumiju, i osjećaju se glupim, što voditelja čini još pamentijim.

Najbolje je da se voditelj ne priprema za emisiju, tako će njegova spontanost i urođeni šarm najbolje doći do izražaja. U kontakt-programu treba biti ljubazan i pažljiv prema svakom slušaocu, jer većina slušalaca nema novaca za psiho-terapiju. U muzičkim najavama ne smije pravilno izgovarati engleske riječi, kako slušaoci do zadnjeg tranutka ne bi otkrili koju će pjesmu slušati.

Dobar voditelj prekida emitovanje pjesama, jer slušaoci koji možda snimaju te pjesme žele znati u kojoj su ih emisiji slušali.

Nipošto, međutim, ne smiju spominjati naziv svoje radio-stanice, niti njenu frekfenciju, jer su njegov glas i stil dovoljan znak raspoznavanja.

Ako čita tekstove svojih kolega ili drugih autora, nije obavezan navesti njihova imena, jer to opterećuje emisiju nepotrebnim detaljima. Također je poželjno da u odjavi emisije ne spominje imena saradnika, niti da se zahvaljuje osobama koje su mu pomogle, jer će slušaoci ta imena ionako odmah zaboraviti.

Odlomci, ovde sabrani u jedan tekst, pod zajedničim nazivom U NEGATIVU objavljeni su prvobitno u brošuri za novinare „Pravo na različitost“, čiji je izdavač Mediacentar Sarajevo (2000.), a  objavljivanje su omogućili European Centre for War, Peace and the News Media, Westminster foundation i Freedom Forum. Priručnik je besplatan i namenjen je medijima i novinarima u BiH.