Saša Leković o saradnji s Mediacentrom i pokretanju Škole istraživačkog novinarstva i NetNovinara.

Foto: Ustupljena fotografija

Škola istraživačkog novinarstva Mediacentra Sarajevo i Centra za istraživačko novinarstvo iz Zagreba, koja je trajala od 2004. do 2007. godine, bila je svojevrsni nastavak BBC škole. Okupljala je novinare iz cijele regije, koji su tokom petomjesečne obuke prolazili kroz teorijski i praktični rad te uz mentore radili na vlastitim istraživačkim pričama.

Program je uključivao module koji su pokrivali sve aspekte istraživačkog novinarstva s fokusom na organizirani kriminal i korupciju – od istraživačkog procesa, organizacije i provođenja istraživanja, etičkih i pravnih aspekata, do naprednih tehnika pretrage interneta i baza podataka. Škola je ostavila značajan trag i kroz desetine objavljenih istraživačkih, ali i edukativnih tekstova. Među njima je i tekst Šta je istraživačko novinarstvo, koji je i dalje jedan od najčitanijih na portalu Media.ba. Zbog ove škole Mediacentar je, između ostalog, 2006. godine dobio i Nagradu za novinarski integritet Transparency Internationala BiH.

Pokretač i trener škole, Saša Leković, hrvatski istraživački novinar i trener, povodom 30 godina Mediacentra prisjeća se kako je sve počelo.

Škola istraživačkog novinarstva

Piše: Saša Leković

U proljeće 2003. godine, nakon 24 godine rada u hrvatskim redakcijama, dao sam otkaz i postao “slobodnjak” da bih nekoliko mjeseci kasnije osnovao udrugu Centar za istraživačko novinarstvo. Imao sam 44 godine i mnogo novinarskog iskustva te razne ideje, a posebno volju za obučavanjem mlađih kolegica i kolega, jer sam radeći u raznim medijima shvatio da na fakultetima novinarstva studente zapravo ne obučavaju da budu novinari – praktičari. Većini diplomiranih novinara nedostajao je zanat. Uz to, praktično novinarsko obrazovanje važno je i onima koji nisu završili novinarstvo, a rade ili bi željeli raditi kao novinari.

U Hrvatskoj nije bilo zanimanja za moje ideje, a čudno su me gledali kad sam govorio da selim u BiH, ali i danas mislim da je to bila najbolja moguća odluka tog trenutka. U samo nekoliko kratkih razgovora s Borom Kontićem, Tarikom Jusićem i ostalima u Mediacentru Sarajevu dogovorena je suradnja koja se ubrzo pretvorila u najveći i najuspješniji novinarski trening centar u ovom dijelu Europe, koji sam vodio gotovo četiri godine. Zahvaljujući nekolicini međunarodnih sponzora, čitavo to vrijeme imali smo petomjesečni program istraživačkog novinarstva u kojem je sudjelovalo ukupno gotovo stotinu novinarki i novinara iz regije. Zahvaljujući tom programu, mnogi su po prvi puta dobili naslovnice u novinama, neki i nove, bolje poslove, a najmanje desetak polaznica i polaznika naše “školice” dobilo je nagrade za istraživačko novinarstvo u svojim državama. Uz to, sudjelovanje u tom programu pomoglo je i u pokretanju nekoliko organizacija istraživačkog novinarstva. Jednu od njih, Centar za istraživačko novinarstvo Srbije, vodio je Branko Čečen, koji mi je bio najbliži suradnik u sarajevskoj “školici” istraživačkog novinarstva, a rezultati naše “školice” naveli su beogradski Fakultet za medije i komunikacije da me angažira kao predavača istraživačkog novinarstva, gdje sam to, uz ostale angažmane na drugim mjestima, radio osam godina.

Projekt NetNovinar također je sadržavao i istoimenu, jedinstvenu edukativnu web-stranicu za novinare, a organizirali smo i niz treninga s BiH trenerima (Pjer Žalica, Aleksandar Hemon, Mehmed Halilović i drugi) te stranim trenerima. Mediacentar je tih godina bio “centar svijeta” za svakoga tko je imao ikakve veze s medijima, a boravio je u Sarajevu ili ga je posjećivao.