Medijska zloupotreba smrti turske manekenke Güler Erdoğan

Foto: Pixabay

“Turska manekenka Güler Erdoğan poginula u saobraćajnoj nesreći - porodica negira spekulacije o incidentu”.

Otprilike tako bi izgledao naslov vijesti o smrti Güler Erdoğan početkom aprila da su se mediji držali profesionalnog izvještavanja. Umjesto toga, dobili smo neprofesionalno, senzacionalističko i dezinformativno izvještavanje koje se oslanja na sekundarne izvore i površne interpretacije.

Međutim, i prije nego zađemo u diskusiju o načinima izvještavanja u ovom slučaju, postavlja se jedno osnovno pitanje: da li je izvještavanje o smrti turske manekenke uopšte bilo u interesu javnosti u BiH?

U slučaju profesionalnog izvještavanja - možda. Ako bi se ova nesreća iskoristila kao povod za govor o opasnostima vožnje u alkoholiziranom stanju, postojala bi edukativna svrha i relevantnost. Također, kako su neki mediji naveli, Erdoğan je navodno imala problema s mentalnim zdravljem i u prošlosti je, prema ovim navodima, pokušala počiniti samoubistvo. No, nije jasno koja je tačno svrha te nasumično ubačene tvrdnje u člancima - nije povezana s konkretnim uzrokom smrti, nije potkrijepljena izjavama porodice ili stručnjaka i nije kontekstualizirana. Umjesto da služi za podizanje svijesti o mentalnom zdravlju, ovako formulisana informacija služi isključivo kao alat za stigmatizaciju poteškoća s mentalnim zdravljem i trač-novinarstvo.

U službi javnog interesa mogli su se u ovoj vijesti propitivati i načini rada policije s osobama koje su pod utjecajem alkohola, njihovih sposobnosti i obuka o deeskalaciji i policijskim protokolima tokom potjera. Postoje i brojni drugi uglovi koji bi opravdali objavljivanje ove vijesti stvarnim interesom javnosti. Međutim, oni u izvještavanju o ovom slučaju jednostavno nisu postojali.

Kako je tragedija u Turskoj postala “balkanska” vijest

Mediji su o ovoj smrti pisali bez provjeravanja izvora i bez ikakvog stvarnog izvještavanja. Na to smo, pogotovo kada se radi o međunarodnim temama, od bh. medija već navikli. Vijesti se prenose (nerijetko pogrešno prevedene) bez lokalnog ugla i konteksta, bez izjava koje bi novinari i novinarke pribavili sami, bez razmišljanja, promišljanja i istraživanja. Umjesto toga, Facebook i Instagram postaju neprikosnoveni i povjerljivi izvori informacija.

Paradoksalno, čak i ti “izvori” su u ovom slučaju ignorisani. Da su mediji uopšte pogledali Instagram profil Güler Erdoğan, vidjeli bi da se u opisu navodi titula Miss Freedom of Balkan 2022, a ne “Miss Balkana” kako su mnogi izvijestili. U izvještaju CNN Türk, koji se smatra relevantnim izvorom, spominje se da je riječ o tituli Miss Balkana Kosovo, što implicira lokalno takmičenje održano na Kosovu. Dakle, već ovdje ulazimo u zonu medijski proizvedene konfuzije - više nije jasno ni koje titule je manekenka zapravo nosila.

Ova pseudo-regionalna identifikacija poslužila je kao opravdanje za prenošenje vijesti u BiH i u regionu, da bi se ona od strane čitatelja doživjela kao “naša tragedija”, iako je veza slaba i simbolična. Time se Erdoğan zapravo naknadno dodjeljuje određeni identitet, za koji nije jasno da ga je imala, čime se stvara fiktivna emocionalna povezanost, a zapravo samo opravdava objavljivanje vijesti koja nema jasnu lokalnu relevantnost.

Na istom Instagram profilu, 4. aprila je objavljena poruka porodice u kojoj apeliraju na javnost da ne vjeruje svim medijskim navodima, ističući da je riječ o tragičnoj nesreći kojoj su i sami prisustvovali. Još jedna boljka bh. medija je što follow-up jednostavno ne postoji - osim kada se osjeti da se može pokupiti daljnji senzacionalistički kajmak. Tako mediji nisu ni pogledali da li je istraga napredovala, da li se nešto dalje otkrivalo, pa čak ni letimično pogledali Instagram nalog manekenke, kako bi mogli prenijeti reakciju porodice. Nema odgovornosti prema izgovorenim riječima, nema odgovornosti prema priči koju bi trebalo pratiti. Čini se da novinari i novinarke u našem okruženju ne shvataju da imaju strašnu, tešku odgovornost i da svojim riječima mogu oblikovati živote i smrti ljudi - ne samo onih o kojima pišu, već i onih koji te vijesti čitaju i prema njima oblikuju svoje viđenje svijeta. Umjesto shvatanja te odgovornosti i pažljivog vaganja riječi koje idu u javnost, imamo hiperprodukciju i neumitnu borbu za klikove na tržištu gdje se previše sličnih portala, bez fokusa i ugla, takmiči za pažnju korisnika naviknutih na neprekidni protok sadržaja.

Žena, alkohol i Ramazan: Kombinacija koja garantuje klikove

U različitim verzijama priče gubi se i osnovna nit događaja: u nekima je Erdoğan autom bježala od policije, u drugima je napustila vozilo i bježala pješice, negdje se navodi da je pala s mosta i da ju je potom udario automobil, negdje da se to desilo dok je prelazila ulicu, dok pojedini mediji tvrde da je njeno vozilo palo s nadvožnjaka. Informacije su kontradiktorne, nepotpune i neprovjerene.

A šta znamo sa sigurnošću? Da je bila manekenka. Da je bila žena. Da je, kako navodi većina medija još u naslovu, pila alkohol - i to još tokom Ramazana! (Iako se, prema turskim medijima, nesreća dogodila tokom Bajrama). Ta kombinacija - mlada žena, alkohol, manekenka, vjerski praznik - garantuje pažnju konzervativne i mizogine publike. I upravo na tu pažnju mediji i ciljaju.

Fotografije Güler Erdoğan, blago nasmijane s tijarom na glavi, uparene su s naslovima koji naglašavaju da je bježala od policije i/ili bila pijana.

Poginula bivša Miss Balkana, udarilo je auto dok je bjezala od policije | Klix

Poginula je Guler Erdogan: Miss Balkana je stradala pokušavajući pobjeći policiji | DEPO Portal

Poginula Miss Balkana: Pokušala je pobjeći policajcima koji su zaustavili njen auto... | Oslobođenje

Bivša Miss Balkana poginula nakon što je pijana bježala od policije, tijelo joj je pronađeno kraj ceste | Jutarnji

Tužan kraj: Poginula bivša Miss Balkana, pijana bježala od policije | Radiosarajevo.ba

Prelijepa misica sa Kosova zavila region u crno: Ljepotica vodila zdrav život, napila se pa poginula | Info.ks.net

Ovakvi naslovi odmah postavljaju ton izvještaja: senzacionalistički, hladan, lišen empatije i usmjeren na šokiranje publike. Nema pokušaja da se Güler Erdoğan predstavi kao osoba: ne postoje izjave porodice, prijatelja ili kolega, niti ikakav kontekst koji bi mogao dati dubinu ovoj tragediji.

Priče koje uključuju mlade, lijepe, ženske javne ličnosti, naročito manekenke, misice ili influenserke, uvijek privlače disproporcionalnu pažnju, naročito ako se mogu povezati sa skandalom, smrću ili percipiranim moralnim padom. Reakcije publike su očekivane: mizogini komentari, okrivljavanje žrtve, ogovaranje i emocionalni ispadi, što sve rezultira visokom vidljivošću i brojem interakcija. Mediji računaju na to. Bez razmišljanja o etici, bez provjere informacija, bez poštovanja prema preminuloj, njenoj porodici ili publici. I svakako - bez ikakve brige za ono što bi im trebalo biti polazište: javnu odgovornost.

Smijeh nad smrću: Komentari koji otkrivaju lice publike

Prema navici, članci o ovoj nesreći često su smještani u rubrike Showbiz, Jetset, Zabava, jer ništa zabavnije od smrti žene, pogotovo konvencionalno atraktivne i s relativno uspješnom karijerom.

Komentari ispod članaka dodatno pojačavaju ovu sliku. Sekcije za komentarisanje preplavljene su osudom - prije svega jer je konzumirala alkohol, a zatim i zbog njenog zanimanja. Neki komentari su zluradi, s tonom zadovoljstva zbog tuđe smrti, puni neukusnih "šala", preispitivanja njene inteligencije, pa čak i tvrdnji da je imala “loše prosuđivanje” zbog vakcina. Brojni “laugh react” emojiji ispod vijesti o smrti Güler Erdoğan ukazuju na zabrinjavajući gubitak kolektivne empatije, te potiču pitanja o mentalnom zdravlju društva koje se smije tragediji. Slične reakcije redovno se viđaju i ispod vijesti o femicidima, što nas tjera da se zapitamo: koliko zlobe, frustracije i neosviještene mržnje mora postojati u nečijoj svakodnevnici da bi se ta osoba smijala smrti i nesreći druge osobe, posebno kada ta osoba nije učinila ništa drugo osim što je bila žena?

Iskreno, od takvih komentara i reakcija me podilaze trnci. Pomisao da su to ljudi s kojima dijelimo ulice, redove u prodavnici, vožnje tramvajem, da svakodnevno živimo okruženi takvim stavovima i okrutnošću, izaziva tjeskobu i nepovjerenje. Čini me opreznijom u kontaktu s nepoznatim muškarcima (i ženama), i podsjeća koliko je važno da mediji ne učestvuju u normalizaciji takvih narativa, nego da ih aktivno dekonstruišu. Umjesto toga, imamo fokus na profit.

Klikovi nisu jedini model: Etika može biti održiva

Na bh. tržištu ostaje upitno šta ovakva taktika uopšte donosi, osim već etabliranim portalima čije brojke ostalima ostaju nedostižne. U medijskom prostoru u kojem postoje tek rijetki specijalizovani portali i nekoliko prepoznatljivih imena, u kojima su autorstvo i promišljanje tek sporadična pojava, možda bi upravo alternativa mogla ponuditi bolje rješenje. Postoji prostor za medij koji bi i ovakve priče obrađivao profesionalno i na zanimljiv način, uzimajući u obzir etičke principe, ljudsko dostojanstvo i javni interes.

Postoji publika koja bi to čitala. Koja bi to i platila. Pokazuju to istraživanja širom svijeta: ljudi su spremni platiti za kvalitetne, promišljene, tačne, relevantne i pravovremene sadržaje. Dok čitam senzacionalističke članke koji zloupotrebljavaju još jednu smrt mlade žene, ta misao mi se vraća:

Možda alternativa još ne postoji. Ali ono što sigurno postoji jeste potreba, kao i publika koja je spremna da je prepozna kada se pojavi.

___