foto: pixabay

Urednici i izdavači online medija dužni su ukloniti korisničke komentare koji predstavljaju govor mržnje, poticanje na nasilje, huškanje, netrpeljivost, vrijeđanje, prijetnje i svaki drugi oblik neprimjerene i društveno neprihvatljive komunikacije – propisao je jedan od novih članova Kodeksa za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini, usvojenih krajem januara.

Vijeće za štampu i online medije BiH je usvojilo šest novih članova i izmijenilo 17 postojećih. Na izmjenama Kodeksa su tokom 2021. godine radili prof. dr. Enes Osmančević, prof. dr. Lejla Turčilo, urednik Berislav Jurič, novinarka Suzana Mijatović i advokat Dražen Zubak.

Novi članovi se odnose na:

1) korištenje informacionih tehnologija (član govori o načinu na koji su novinari obavezni da koriste informacione tehnologije, ali i kakvo je njihovo korištenje neprihvatljivo),

2) dezinformacije (iz sadržaja ovog člana može se identificirati pravilo da prenošenje dezinformacija iz drugog medija ili izvora, ne oslobađa odgovornosti urednike medija koji ih prenose; također je naglašeno da objavljivanje i prenošenje dezinformacija predstavlja grubo kršenje osnovnih pravila novinarske profesije),

3) nespojivost novinarske profesije (kao pravilo je propisano da se novinari ne mogu baviti poslovima koji bi mogli ugroziti njihovu nezavisnost, objektivnost, slobodu kritičkog mišljenja i slobodu govora, a eksplicitno je nevedeno da je novinarska profesija nespojiva sa radom u političkim strankama, državnim organima i institucijama, marketinškim, lobističkim i PR agencijama, obavještajnim i sigurnosnim službama),

4) prigovor savjesti (ovaj član se tiče situacija kada se novinara ne smije prisiljavati da piše i izražava mišljenja (protivno njegovoj savjesti) i kada ne bi smio izvještavati o određenoj temi (kada ima direktan ili indirektan interes) odnosno obaviti određeni novinarski zadataka (kada je protivan standardima profesije i odredbama Kodeksa),

5) prihvatanje poklona i privilegije (kojim se zabranjuje traženje ili prihvatanje poklona ili materijalne koristi ili korištenja privilegija koje bi mogle utjecati na objektivnost u radu) i

6) transparentnost štampanih i online medija (koji korespondira sadržajem sa prvim stavom trenutnog člana 15 – žalbe, a koji navodi: Štampani i online mediji na prigodnom će mjestu sadržavati: naziv, adresu, broj telefona i elektronsku adresu i kontakte odgovornog izdavača i urednika, kojima mogu biti upućivane žalbe i prigovori na pisanje štampanih i online medija).

Dijelovi Kodeksa koji su detaljnije razrađeni su: uvod (u kojem se definišu štampani i online mediji), interes javnosti (koji je i preimenovan u rad u interesu javnosti), urednička odgovornost (koji sada propisuje odgovornost urednika online medija da brišu problematične korisničke komentare), huškanje (koji je preimenovan u govor mržnje i huškanje; te je razrađen odredbom o izvještavanju o događajima koji sadrže u sebi elemente mržnje, ali i zabranom novinarima da potiču na krivična djela ili nasilje), komentar, pretpostavka i činjenica (koji je naslovljen razdvajanje komentara i činjenica, te dodatno propisuje da komentari i kolumne moraju biti potpisani), tačnost, fer izvještavanje i mogućnost odgovora (detaljnije se razrađuje prijašnji član tačnost i fer izvještavanje), mogućnost odgovora (koji je dobio novi naslov objava demantija, te se propisuju razlozi zbog kojih medij ima obavezu objaviti demantij).

Pored već postojećeg (doprinos tačnosti i nepristrasnosti izvještavanja) dodani su: ako su u objavljenom sadržaju, informacije neistinite, nepotpune ili netačno prenesene ili ako demantij ukazuje na činjeničnu neosnovanost sadržaja, privatnost (koji je sada naslovljen poštovanje privatnosti), lica optužena za krivična djela (koji je sada naslovljen presumpcija nevinosti), zaštita svjedoka (koji je sada dobio novi naslov zaštita žrtava i/ili svjedoka), reklamiranje i sponzoriranje, autorska prava, žalba (koji je izmijenjen na način da je prvi stav postao zaseban član, a drugi stav zadržan u ovom članu). Također, u ovom članu su sadržane i procesne odredbe: rok u kojem se demantij ili zahtjev za objavu ispravke može uputiti ako se radi o štampanom mediju ili o online mediju. U prvom slučaju, više se ne razlikuju dnevne novine i magazini, te se utvrđuje jedinstven rok od 30 dana. U drugom slučaju, je propisano da je demantij ili zahtjev za objavu ispravke moguće tražiti sve dok je tekst dostupan u online mediju. Pored toga, preciziran je sadržaj žalbe (obaveza navođenja preciznog citata kojim je povrijeđen Kodeks, jasan i precizan tekst demantija ili ispravke koji ne može biti duži od originalnog novinarskog teksta).

Ostali članovi korespondiraju suštinski sa ranijim i to: diskriminacija, ravnopravnost spolova i poštovanje osobnosti, pogrešno predstavljanje (koje je sada naslovljen etičko pribavljanje informacija), zaštita djece i maloljetnika i povjerljivost izvora informacija.

Važnost Kodeksa

Kodeks je prvi put donesen 1999. godine i s najnovijim izmjenama dopunjavan je pet puta. Prije januara ove godine, bilo je to u junu 2011. godine. Protek jedne dekade od posljednjih izmjena i dopuna Kodeksa, ekspanzija online medija, razvoj društvenih odnosa i komunikacijske situacije u BiH, promjene u novinarskoj profesiji, ukazivali su na potrebu da se postojeći Kodeks temeljito revidira. O potrebama za izmjene i dopune Kodeksa, pisano je ranije, i to kako bi se razriješile etičke dileme koje se javljaju u svakodnevnoj novinarskoj praksi i kako bi se doprinijelo boljem razumijevanju redakcija i publike printanih, kao i korisnika online medija.

Kao samoregulacijsko tijelo, Vijeće za štampu i online medije u BiH je u 2021. godine formiralo Ekspertsku grupu za rad na izmjenama i dopunama Kodeksa čiji je zadatak bio da predloži izmjene i dopune koje bi ga prilagodile modernim tokovima, sa naglaskom na online medije.  

Kodeks označava novinarske principe kojih se drže profesionalne medijske redakcije u svom svakodnevnom radu bilo da su članice Vijeća ili ne. Odredbe iz Kodeksa također primjenjuje u svom radu i Žalbena komisija Vijeća, u ocjenjivanju žalbi građana na objavljene medijske sadržaje.

Nadležnosti Žalbene komisije su da razmatra žalbe javnosti na pisanje štampe i online medija u Bosni i Hercegovini; razmatra rezultate monitoringa štampe i online medija; prati primjenu i pokreće pitanja kršenja Kodeksa za štampu i online medije BiH u svim novinskim izdanjima i internet portalima u Bosni i Hercegovini; javno reaguje na kršenje etičkih standarda novinarstva datih u Kodeksu za štampu i online medije BiH.

Iskustva rada Žalbene komisije u 2021. godini

U 2021. godini, Žalbena komisija je svoj posao obavljala isključivo u okviru svoje prve nadležnosti i to: razmatranje i donošenje odluka temeljem žalbi javnosti na pisanje štampanih i online medija u BiH, a zbog navodnog kršenja Kodeksa.

Fizička i pravna lica svoju žalbu zbog navodne povrede Kodeksa, dostavljaju Sekretarijatu Vijeća. Nakon što zaprimi žalbu, Sekretarijat razmatra ispunjenje uvjeta dopustivosti žalbe. Prvo se ispituje da li je žalba u nadležnosti Žalbene komisije. Ukoliko nije, Vijeće je odbacuje. Drugo, ispituje se da li se je žalbenik prethodno obratio uredništvu medija. Ukoliko nije, žalbenik se upućuje da se obrati uredništvu medija, te ga se upoznaje da će Vijeće posredovati u vezi sa njegovim prigovorom (koji može imati formu demantija, zahtjeva za uklanjanje komentara, reagovanje) koji je upućen mediju.

Ako je prethodno ili istovremeno sa dostavljanjem žalbe, prigovor dostavljen uredništvu medija, žalba se opet dostavlja uredništvu medija radi pribavljanja uredničkog stava. Njegov izostanak ne sprječava Žalbenu komisiju da raspravlja o žalbi. Nakon dostavljanja žalbe mediju, postoji mogućnost da postupak bude okončan samoregulacijom – objavom demantija, reagovanja, izvinjenja ili uklanjanjem komentara anonimnih posjetilaca internet portala. Ukoliko pak predmet ne bude riješen samoregulacijom, žalba, zajedno sa cijelim spisom (uredničkim stavom ako je dostavljen, prepisom objavljenog teksta i ostalo), dostavlja se Žalbenoj komisiji na odlučivanje. Treći uvjet dopustivosti jeste blagovremenost žalbe.

U 2021. godini, Vijeće je zaprimilo ukupno 1073 žalbe. Od tog broja, 559 se odnosilo na tekstove objavljene u štampanim i online medijima, dok se 505 žalbi odnosilo na komentare anonimnih posjetilaca internet portala. Samoregulacijom je riješeno 766 žalbi. Van nadležnosti Vijeća bilo je 20 žalbi, jer su se odnosile na sadržaje objavljene na društvenim mrežama, televizijskim i radio stanicama ili na internet forumima. Dakle, Žalbena komisija je odlučivala u 43 žalbe.

Statutom Vijeća je propisano da Žalbena komisija odluke donosi javnim glasanjem – natpolovičnom većinom od ukupnog broja njenih članova. U praksi, Žalbena komisija je sve svoje odluke donosila bez javnog izjašnjenja njenih članova, i to konsenzusom. U predmetima u kojima bi članovi Žalbene komisije imali oprečne stavove, vodila se diskusija i rasprava, sve dok se ne bi postigao konsenzus o datom pitanju. U konačnici, Statutom je također propisano da se Žalbena komisija sastaje po potrebi, a najmanje četiri puta godišnje (član 44). U prethodnoj godini, Žalbena komisija je održala pet sjednica. Kako je već istaknuto, razmatrane su ukupno 43 žalbe. Povodom 26 žalbi, utvrđeno je kršenje Kodeksa, dok u 17 slučajeva nije.

Odluke Žalbene komisije trebalo bi da se dostavljaju žalbeniku i uredniku medija, te se objavljuju javno na web stranici Vijeća, njegovim Facebook i Twitter nalozima, te su tako dostupne javnosti. U 2021. godini, Žalbena komisija je donijela 43 odluke. Vijeće nije objavilo sve odluke na svojoj web stranici i one, nažalost, nisu dostupne javnosti. U nastavku ćemo prezentovati neke od najinteresantnijih stavova zauzetih u tim odlukama.

-       Činjenica da medij protiv kojeg je uložena žalba nije član Vijeća, ne sprječava Žalbenu komisiju da odlučuje o tome da li je taj medij svojim izvještavanjem povrijedio standarde novinarske profesije i etička pravila sadržana u Kodeksu.

-       Žalbena komisija je utvrdila povredu Kodeksa kada online medij, po zahtjevu žalbenika, nije objavio informaciju o okončanju sudskih postupaka i istražnih radnji koji su vođeni protiv njega, a o kojima je taj medij ranije izvještavao. Dakle, kada mediji izvještavaju o vođenju krivičnih postupaka i istraga protiv određenih lica, a potom im se ta lica obrate sa zahtjevom za objavljivanje informacija o načinu okončanja postupka i istrage, postoji obaveza da se iste objave. Međutim, to ne znači da su mediji dužni da redovno prate postupke o kojima su izvještavali, jer bi to predstavljalo pretjeran teret za njih. S druge strane, kada su izvještavali o prekršajnim postupcima, za medije ne postoji prethodno spomenuta obaveza.

-       Kada mediji izvještavaju o kontroverznom pitanju, kao što je zapošljavanje u javnim ustanovama, dužni su da saslušaju odnosno pokušaju saslušati i predstaviti lice koje je zaposleno, a o čijoj eventualnoj nezakonitosti zapošljavanja izvještavaju.

-       Kada medij odbije da objavi prigovor žalbenika, jer bi se tom radnjom otkrio identitet žalbenika, a posredno identitet djece koja se dovode u vezi sa seksualnim uznemiravanjem, ne postoji povreda Kodeksa. Prilikom ulaganja demantija na tekst koji je posvećen sa krivičnim postupkom, nužno je prezentirati dijelove sudske odluke kojom se demantuju tvrdnje navedene u novinarskom tekstu. U pogledu demantija, medij nije dužan objaviti demantij koji ne zadovoljava kvalitet iz člana 15 stava 2 Kodeksa, tj. koji je duži od izvornog teksta. Objava demantija na web portalu na kojem prvobitno nije bio objavljen medijski tekst koji se demantuje, ne predstavlja ostvarivanje prava na odgovor. Istovremeno, ne može se smatrati da je demantij objavljen, ukoliko je to učinjeno u komentarima teksta objavljenog na web portalu. Kada se na online mediju objave tri povezane vijesti u dva dana (vijesti u nizu), dok se tek u trećoj spominje žalbenik imenom i prezimenom, medij je obavezan da objavi odgovor u odnosu na sva tri teksta.

-       Medij krši član 15 Kodeksa, kada impresijum nije objavljen ili u situaciji kada je nepotpun tj. djelomično objavljen, a nedostaje naprimjer adresa.

Podaci za posljednje tri godine (2019-2021.) ukazuju da broj žalbi kontinuirano raste. U 2021. godini je zaprimljeno 158 više žalbi nego 2020. godine (kada je zaprimljeno 915 žalbi), a skoro duplo više nego 2019. godine (kada je zaprimljeno 623 žalbe). Istovremeno, povećava se i broj žalbi koje bivaju riješene samoregulacijom. U 2021. godini je na taj način riješeno oko 70 posto žalbi (od ukupnog broja žalbi), potom u 2020. godini, riješeno je 60 posto žalbi (od ukupnog broja žalbi), dok je u 2019. godini taj procenat iznosio oko 75 posto (od ukupnog broja žalbi). Naznaka od ukupnog broja žalbi znači da su uračunate i žalbe koje su bile nedopuštene, ali taj broj je u pravilu veoma mali. Shodno tome, značajnijih odstupanja od ovih procenata ne bi bilo.

___