Reutersov bloger Felix Salmon iznosi svoja saznanja i razmišljanja o praksi preuzimanja postova i njenog značaja za novinarstvo. 

Objavljivanje sadržaja lakše je nego ikad - društvene mreže i mediji pružaju niz alata za jednostavno kreiranje, editovanje i objavljivanje. Lako bi se moglo zaključiti da web sajtovi koji ovaj proces učine najjednostavnijim postaju najpopularniji, no primjer blog servisa Tumblr pokazuje najzanimljiviju stranu društvenih medija - na svakog korisnika koji kreira sadržaj, dolazi 9 "prikupljača" koji taj sadržaj samo prenose. Preuzimanje postova (eng. reblogging) je toliko jednostavno, da većina korisnika Tumblra kreira malo ili nimalo originalnog sadržaja. Pozitivne strane reblogginga su očigledne - korisnici koji, iz različitih razloga, ne znaju ili ne mogu kreirati vlastite postove, mogu se adekvatno izraziti putem tuđih kreacija (kao što kaže Arianna Huffington, "izražavanje je nova zabava"), a ovakvo olakšano dijeljenje sadržaja služi i kao reklama onima koji sadržaje kreiraju. Ali praksa reblogginga ne staje tu. Korisnici web sajta Pinterest idu korak dalje: oni su isključivo prikupljači, a ne autori sadržaja, i kompletan sadržaj sajta čini kompilacija slika, tekstova i linkova. Salmon ovdje ukazuje na pojavu koja ruši tradicionalno shvatanje korištenja društvenih medija u medijskim organizacijama: sajtovi poput Pinterest-a i Buzzfeed-a, koji bi, teoretski, trebali usmjeravati posjetitelje na originalne postove i tako podizati posjećenost i prihod od oglašavanja autorima sadržaja, zapravo postaju destinacija za sebe i sadržaj koji prenose, brojnim ponavljanjima, postaje nezavisan od autora. Najpopularniji sadržaji na webu pripadaju svima i, samim tim, ne pripadaju nikome.

Ovakva struktura širenja vijesti i labave povezanosti autora i njegovog djela strana je vertikalno integrisanim tradicionalnim medijima, u kojima izdavač kontroliše sve faze prikupljanja, kreiranja, editovanja i širenja sadržaja. Zbog ovoga internet kompanije poput Google-a Rupertu Murdochu izgledaju kao najobičniji lopovi. Medijske organizacije, čak i one dobro prilagođene svijetu društvenih medija, posluju pod pretpostavkom da je svrha postavljanja linkova na Twitter i Facebook dovođenje posjetilaca (i samim time, oglašivača) na matični web sajt, no grananje alata za prenošenje sadržaja kreira za taj sadržaj publiku na drugim platformama, publiku koja nikada neće doći u dodir sa originalnim izvorom i to je, za one koji sadržaj žele kontrolirati, zastrašujuća pomisao.