Šta morate, a šta nikako ne smijete učiniti ako ste iskusan novinar, ali ste postali neiskusan instruktor novinarstva. Sažeta uputstva iskusnog instruktora Dane Eagles, primjerena su upravo apsolutnim početnicima i onima koji razmišljaju o karijeri predavača novinarstva.

Ako ste iskusni kao novinar, ali nemate iskustva u obučavanju, ovi savjeti vam mogu pomoći da organizujete i prezentirate radionicu za druge novinare. Izvukla sam ih iz sopstvenog iskustva, kao i sa seminara “Obuke za istruktore” u organizaciji Američkog institute za štampu, koje su vodili konsultanti Alan Weiss i Anne Miller.

Maj 2004.

Šta treba činiti ...

• Morate imati jasne, koncizne i fokusirane ciljeve. Navodim tri korisna načina na koje ih možete uokviriti: “Na kraju ovog časa, učesnici će znati X ili imati umijeće X.” Treba se držati otprilike tri cilja u prosječnoj radionici trajanja oko 60 ili 90 minuta, a to su isti oni ciljevi koji su korišteni za promociju i uvod u radionicu. Na početku radionice treba da imate plan ciljeva, koje ćete jedan po jedan obrađivati tokom radionice, a na kraju ćete napraviti njihov pregled. Ovo je kliše, ali stvarno djeluje: recite im o čemu ćete im pričati; recite im što im imate reći; recite im kada završite.

• Koristite “mamac” da ljudima približite svoju temu: istinitu priču (šaljivu, ako je ikako moguće); jedan ili više središnjih primjera; ili učešće publike da postavite scenu.

• Pripremite logički strukturirane bilješke sa najvažnijim tačkama izlaganja, anegdotama, primjerima, vježbama ili diskusijama. Za svaku sekciju svoje prezentacije odvojite potrebno vrijeme trajanja. Uvježbavajte svoju prezentaciju – najbolje na mjestu na kojem je namjeravate i održati. Imrovizacije je redovno loša ideja.

• Unesite sredstva vizuelne prezentacije (najbolja su jednostavna) koja će vam omogućiti da naglasite ono što je bitno i upotpunite sopstveni glas.

• Angažujte učešće publike u diskusijama, vježbama, čak igrama – svemu što je potrebno da se uključe, da ne biste cijelo vrijeme proveli samo u propovjedi. U uspješnoj, profesionalno vođenoj nastavi, voditelj će najprije izložiti materijal, a zatim podstaći učesnike na njegovu rekonstrukciju na način koji uspostavlja vezu sa njihovim konkretnim poslovima. Oni ne uče samo slušajući vaše ideje nego i primjenjujući ih u praksi. Ne zaboravite ovaj redoslijed: 

Diskusija - Praksa - Feedback - Primjena

Postoji jedna tehnika koja je često uspješna (mada se vjerovatno pretjerano često koristi), a to je podjela grupe na manje skupine za vježbe i formiranje povratne informacije, tako što će na kraju ovi timovi izvijestiti o svojim rezultatima. Ako se odlučite na ovo, ograničite timove na najviše pet članova i dajte konkretna uputstva i očekivanja.

• Razmislite o tome da unaprijed zadate da se pročita neka literatura, ili izvrši neka druga vrsta pripreme – dovoljno da se učesnici angažuju, a da se pri tom ne preopterete. Jasno dajte do znanja koja je svrha ovih domaćih zadataka i kako se od učesnika očekuje da ih upotrijebe. Članak u kojem se koristi neka posebna tehnika pripovijedanja, može u radionici o pisanju poslužiti kao odskočna daska za diskusiju.

• Mijenjajte ritam. Pređite sa lekcije, preko sredstava vizuelne pomoći, na vježbe, pa dajte pauzu, a zatim ponovo na lekciju, tako da predavanje ne postane monotono. Mijenjajte ton glasa, koristite gestikulaciju i krećite se prednjim dijelom prostorije da bi svoju prezentaciju održali aktivnom. Smijte se i održavajte kontakt očima sa publikom. Ako vi izgledate kao da se osjećate dobro, veća je vjerovatnost da će tako biti i sa ostalima.

• Predvidite pitanja na osnovu svoga plana, i budite spremni da na njih odgovorite. Ako je grupa velika, ponovite pitanje prije nego što na njega odgovorite, tako da ga svi čuju. Razmislite o korištenju tehnike 'odbojke’ da biste uključili publiku: odbacite pitanje natrag grupi i pitajte za njihove ideje i rješenja.

• Podijelite štampane materijale koji rezimiraju vašu materiju i gradite most prema poslu na kojem će je učesnici primjenjivati. Štampani materijali čine radionicu pokretnom i trajnom.

• Osigurajte bibliografski izbor knjiga, članaka, videa i web strana koje učesnici mogu koristiti za daljnje učenje.

• Dođite ranije i dajte sebi vremena da riješite probleme prije nego što ih publika primijeti.

• Završite na vrijeme, nakon rezimiranja glavnih stavki. Razmislite o korištenju 'poziva na djelovanje’, izazova učesnicima da primijene vaše savjete u svojoj narednoj priči, fotografiji ili dizajnu strane. 

Šta ne treba činiti ...

• Započeti predavanje tako što ćete se glasno pitati zašto su vas pozvali da predajete, ili se na bilo koji drugi način izvinjavati zbog svog prisustva. Takva vrsta skromnosti će biti shvaćena kao strah ili zbunjenost, i od tog trenutka će sve ići nizbrdo.

• Provesti radionicu čitajući ili prolazeći kroz štampani materijal koji ste podijelili na početku. To je zamorno – a učesnici bi i sami mogli pročitati sve što je potrebno. Umjesto toga, pobrinite se da štampani materijal predstavlja skicu vaših glavnih ideja, i podijelite ga na kraju kao referencu.

• Pretrpati učesnike gomilama štampanog materijala. Mnogo je veća vjerovatnost da će se pročitati nekoliko istaknutih savjeta – a možda i upotrijebljeni pod pritiskom krajnjih rokova. • Postati žrtva nervoznih manira, kao što je poigravanje sitninom ili nakitom. Vaši učesnici će se koncentrisati na to, umjesto na ono o čemu govorite.

• Sredstva vizuelne pomoći pretvoriti u zvijezdu svoje prezentacije. Ona su najfunkcionalnija kao naglasak, pomoću kojeg ističete svoje osnovne ideje. Najveća snaga voditelja radionice je u interakciji sa grupom, a ne u pomoćnim vizuelnim sredstvima.

• Osloniti se na tehnologiju. Prezentacije sa videom, slajdovima i PowerPointom zahtijevaju opremu, koja često zakaže kad nam je potrebna – a od toga nema goreg načina da se umre na pozornici. Često će vam jednako dobro poslužiti jednostavna flip-tabla i štampani materijali. Ako zaista insistirate na korištenju tehnologije, obavezno napravite i rezervni plan.

• Psovati ili pričati neslane viceve. Nikad ne znate da li će to možda izazvati neugodu kod nekoga iz publike.

• Čekati dok ne postignete savršenstvo. Koristite pravilo “80 procenata”. Kada ste 80 posto spremni, krenite. Preostalih 20 procenata zantijeva daleko više vremena, a neće mnogo doprinijeti poboljšanju prezentacije. 

• Kritikovati rad pojedinaca pred čitavom grupom. Niko nema tako debelu kožu da ga to ne bi pogodilo. Umjesto toga, koristite primjere iz drugih publikacija, prepišite primjer tako da maskirate identitet autora ili pozovite autora na raspravu "za i protiv".

• Završiti radionicu pitanjima i odgovorima. Nećete kontrolisati odvijanje posljednjih trenutaka, a oni mogu odlučiti da li će ljudi primjenjivati vaše savjete ili neće.

Izvor: http://www.notrain-nogain.org/Man/TtT/present.asp

Prevedeno i objavljeno uz dozvolu uredništva sajta Notrain-Nogain.org .