Iako je broj odluka mali, one mogu doprinijeti boljem razumijevanju obaveza online medija tokom izbora.

Foto: Unsplash

Dva mjeseca nakon održavanja Lokalnih izbora, početkom decembra 2024. godine, Žalbena komisija Vijeća za štampu i online medije razmatrala je tri žalbe zbog izvještavanja online medija u izbornom periodu.

Žalbena komisija odlučuje o prijavama za kršenje Kodeksa za štampane i online medije i Smjernica za medijsko izvještavanje o izborima u BiH, u skladu s Izbornim zakonom BiH i Pravilnikom Centralne izborne komisije BiH o medijskom predstavljanju i javnom oglašavanju političkih subjekata u izbornom periodu.

Od tri žalbe, Žalbena komisija odlučila je o dvije, dok jedna nije razmatrana jer nisu bili ispunjeni proceduralni uslovi. Po prvi put, Žalbena komisija imala je priliku da protumači odredbe Kodeksa u skladu sa Smjernicama i da promoviše njihovu primjenu u medijskoj zajednici.

Prema dostupnim informacijama iz CIK-a BiH, CIK BiH je zaprimio ukupno 15 žalbi na izvještavanje štampanih i online medija u izbornom periodu, od dana raspisivanja izbora do dana potvrđivanja rezultata, a koje su proslijeđene Vijeću na postupanje.

Pet od tih žalbi odnosilo se na objave na Facebook nalozima web portala, nad kojima Žalbena komisija nema nadležnost za postupanje, te su one odbačene. Šest žalbi odnosilo se na kršenje Izbornog zakona, i to odredbi o izbornoj šutnji u promo sekciji o lokalnim izborima na web portalu, informacija o glasanju predsjednika jedne političke stranke, izjava političara prilikom glasanja ili informacija o glasanju određenog kandidata. Žalbena komisija nije nadležna za kršenja Izbornog zakona BiH, uključujući i kršenje izborne šutnje, jer je ta nadležnost u rukama CIK-a, ali jeste nadležna za eventualna kršenja Kodeksa tokom izborne šutnje.

Vijeće je, s druge strane, izvijestilo da je zaprimilo 34 žalbe na izvještavanje online medija. Ostaje nejasno da li one uključuju i žalbe koje je zaprimio CIK BiH i proslijedio ih Vijeću na odlučivanje, kao nadležnom tijelu. Od svih žalbi, Žalbena komisija razmatrala je samo tri, dok sudbina preostalih nije poznata. Moguće je da su riješene u postupku medijacije, na način da su mediji priznali kršenje Kodeksa i izvršili odgovarajuće ispravke u svom izvještavanju, ali zbog izazova u osiguranju transparentnosti, te informacije nisu dostupne. U svakom slučaju, o njima Žalbena komisija nije odlučivala.

Kršenje kodeksa zbog objavljivanja anketa tokom izbora

Žalbena komisija razmatrala je tri žalbe koje se odnose na izvještavanje tokom izbornog perioda. Nažalost, riječ je o zanemarivom broju predmeta, ali odluke koje je donijela trebale bi doprinijeti boljem razumijevanju obaveza medija u izbornom periodu, kao i načina usklađivanja medijskog izvještavanja s profesionalnim novinarskim standardima.

Prva žalba odnosila se na medijski sadržaj koji se ticao kandidata za gradonačelničku poziciju. U navedenom sadržaju spomenuto je ime i prezime osobe koja nije bila kandidat, dok je istovremeno izostavljeno ime i prezime osobe koja jeste bila kandidat. Budući da iz žalbe nije bilo jasno da li je žalitelj – kandidat koji nije naveden u medijskom sadržaju – prethodno zatražio ispravku teksta, od njega je zatraženo da to učini, jer bi u suprotnom žalba bila odbačena.

U skladu s Kodeksom i načelom supsidijarnosti, medijima najprije treba pružiti priliku da isprave eventualne propuste u izvještavanju, prije nego što o tome odlučuje Žalbena komisija. Komisija je zadržala takav stav, iako je sporni tekst objavljen 20. jula 2024. godine, dok je žalba podnesena neposredno nakon objave.

U dva predmeta, Žalbena komisija donijela je odluku u meritumu, utvrdivši kršenje Kodeksa i Smjernica za medijsko izvještavanje o izborima. U prvoj žalbi Transparency Internationala (Ti) u BiH, žalitelj je podnio prijavu protiv dva online medija, od kojih je jedan bio originalni izvor sadržaja koji je potom preuzeo drugi portal. TI u BiH je tvrdio da objavljeni sadržaj – informacija o rezultatima istraživanja javnog mnijenja – nije sadržavao sve elemente propisane Izbornim zakonom BiH, a iste zahtjeve propisuju i Smjernice.

Žalbena komisija je utvrdila da u spornom tekstu nije naveden naziv institucije ili ime osobe koja je naručila i platila istraživanje, kao ni naziv i sjedište institucije koja je provela istraživanje, niti osnovne informacije o korištenoj metodologiji. Pravilnikom CIK-a izričito je propisano da se odredbe člana 16.5 Izbornog zakona BiH, koje definišu obavezne elemente medijskog sadržaja prilikom objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnijenja, odnose na sve medije u BiH, uključujući i online.

Svi mediji dužni su navesti naziv institucije ili ime lica koje je naručilo i platilo istraživanje, naziv i sjedište institucije koja je sprovela istraživanje, ispitni uzorak i mogućnost odstupanja u ishodu istraživanja, te period u kojem je istraživanje sprovedeno.

Takav zahtjev države u skladu je sa standardima Vijeća Evrope, prema kojima države mogu zahtijevati od medija da prilikom objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnijenja pruže dovoljno informacija za donošenje suda o vrijednosti istraživanja, uključujući informacije o fizičkim ili pravnim licima koja su naručila i platila istraživanje. Pored toga, Vijeće Evrope je u jednoj od svojih preporuka navelo da informacije o rezultatima ispitivanja javnog mnijenja moraju sadržavati naziv političke stranke, druge organizacije ili osobe koja je naručila i platila istraživanje, naziv organizacije koja sprovodi anketu, primijenjenu metodologiju, uzorak i marginu greške ankete, te datum i/ili period u kojem je anketa sprovedena.

U konkretnom predmetu izostala su prva dva zakonska elementa, pri čemu je Žalbena komisija posebno istakla i propust da se navedu osnovne informacije o korištenoj metodologiji ispitivanja javnog mnijenja. Ovakav stav Žalbene komisije usklađen je sa standardima Vijeća Evrope.

Žalbena komisija je utvrdila da su novinari i urednici prekršili stav 2 člana 7, koji propisuje da ne smiju prikrivati i/ili zadržavati važne informacije čije bi objavljivanje moglo materijalno uticati na tumačenje objavljenog izvještaja i njegovo razumijevanje kod čitalačke publike. Takođe su prekršili stav 2 člana 2 Kodeksa, jer nisu obavili svoj posao u duhu istinitosti, pravednosti i pristojnosti prilikom prikupljanja informacija, izvještavanja i predstavljanja mišljenja.

Žalbena komisija zaključila je da je medijsko izvještavanje bilo očigledno protivno Izbornom zakonu i Pravilniku CIK-a BiH. Štaviše, ono uopće nije bilo u interesu javnosti (član 1), jer mu cilj nije bio da pomogne pojedincu u donošenju ličnog mišljenja i odluka, niti javnosti u formiranju javnog mnijenja.

Žalbena komisija takođe je utvrdila da, suprotno članu 22 Kodeksa, web portal nema impressum, uključujući informacije o nazivu, adresi, broju telefona, elektronskoj adresi i kontaktima odgovornog izdavača i urednika. Ranije je Žalbena komisija, u Smjernicama za jačanje borbe protiv dezinformacija, istakla da je izostanak impressuma pokazatelj da se radi o “divljem portalu” koji predstavlja nepouzdan izvor informacija.

Nažalost, Žalbena komisija propustila je da se u svojoj odluci osvrne na značaj ovih Smjernica u izbornom periodu, kao i u konkretnom predmetu, te da ih na adekvatan način primijeni. Time bi se Smjernicama dao smisao i značaj, nasuprot dosadašnjoj praksi njihove puke prezentacije novinarskoj javnosti u formi seminara i radionica.

Glede drugog medija, koji je prenio prvobitni medijski sadržaj, Žalbena komisija je utvrdila identične povrede Kodeksa, sa izuzetkom člana 22, jer medij sadrži impressum, iako nepotpun. Nedostaju informacije o kontakt telefonu i kontaktu odgovornog izdavača, ali postoji kontakt na koji se može uputiti demantij ili ispravka teksta. Žalbena komisija je utvrdila povredu stava 6 člana 7 koji nalaže da urednici i novinari u štampanim i online medijima su dužni provjeriti vjerodostojnost izvora informacija i kredibilitet medija od kojeg preuzimaju i prenose informacije. Žalbena komisija je ukazala kako orginalni izvor sadržaja (prvi medij) ne sadrži impressum, što ukazuje na njegovu netransparentnosti i dovodi u pitanje njegov kredibilitet, pa je na mediju koji je prenio njegov sadržaj odgovornost da provjeri pouzdanost izvora informacija i kredibilitet medija od kojeg preuzima informaciju.

Druga žalba TI u BiH odnosila se na objavu na web portalu s kratkim tekstom, u kojem je bilo sporno to što je prenesena izjava jednog anketiranog građanina o tome za koga će glasati, te videom koji sadrži anketu u kojoj su građani odgovarali na pitanje za kojeg kandidata za gradonačelnika će glasati.

Žalbena komisija utvrdila je da nije došlo do povrede Kodeksa ili Smjernica, jer prenošenje dvije izjave anketiranih građana, od kojih je jedna implicirala za koga će građanin glasati, ne predstavlja favoriziranje pojedinačnog kandidata, budući da je čitatelju bila dostupna cijela anketa sadržana u videu.

Sadržaj videa, kao i komentari ispod videa objavljenog na platformi YouTube, nisu u nadležnosti Žalbene komisije. U tom kontekstu postoji propisana procedura na platformi YouTube putem koje korisnici mogu osporavati objavljeni sadržaj.

Lekcije koje treba naučiti

Treba primijetiti da je Centralna izborna komisija BiH prvu žalbu TI BiH Vijeću uputila devetog jula, a CIK BiH ju je zaprimio trećeg jula, dok je drugu žalbu proslijedila prvog augusta 2024. godine. O žalbama odlučeno je tek šestog decembra 2024. godine – četiri, odnosno pet mjeseci nakon njihovog upućivanja i dva mjeseca nakon održavanja Lokalnih izbora 2024. godine. Teško je zaključiti da je takvo odlučivanje bilo u skladu s načelom hitnosti u postupanju Žalbene komisije, što je propisano Pravilnikom CIK-a BiH (član 19, stav 3). Ranije smo zastupali mišljenje da hitnost podrazumijeva odlučivanje u roku od nekoliko dana od dana zaprimanja žalbe.

Vijeće je propustilo da osigura blagovremeno postupanje Žalbene komisije, dovodeći u pitanje poštivanje zakonske obaveze, kao i svoj autoritet u medijskoj zajednici i povjerenje građana. Podsjetimo da, u izostanku državne regulacije vlasništva nad medijima i transparentnosti takvih informacija, kao i adekvatne regulacije online medija, Vijeće ima poseban društveni zadatak, koji je naročito izražen u osjetljivim demokratskim procesima kakav je izborni – da informiše javnost o medijima koji krše Kodeks, Smjernice za medijsko izvještavanje o izborima u BiH i Smjernice za jačanje borbe protiv dezinformacija.

Dovodi se u pitanje značaj odluka koje bi trebale osigurati pravo na odgovor, odnosno alarmirati javnost na netransparentne ili “divlje” medije, ako su donesene mjesecima nakon održanih izbora.

S druge strane, Vijeće nije osiguralo da odluke donesene na decembarskoj sjednici Žalbene komisije budu objavljene na njenoj web stranici. Uopće ne postoji pregled žalbi građana iz 2022., 2023. ili 2024. godine, dok odluke iz decembra 2024. godine nisu objavljene ni u jednoj dostupnoj sekciji.

Podsjećamo da je objava odluka na web stranici Vijeća jedini način na koji se odluke Žalbene komisije čine javno dostupnim i transparentnim, da se javnost informiše o tumačenju Kodeksa i njegovim povredama, te da medijska zajednica stekne uvid u to koje je medijsko izvještavanje prihvatljivo, a koje nije.

Javna objava odluka ujedno je i jedini način da se ostvare sankcije za kršenje Kodeksa – kroz javno prozivanje, odnosno javno sramoćenje zbog zanemarivanja novinarske etike i standarda, kao i javnog interesa u medijskom izvještavanju.

Zbog propusta da postupa hitno i javno objavi odluke, nije ispunjen mandat koji je Vijeću dodijelio državni zakonodavac, odnosno CIK. Moguće je da je tome doprinijela i činjenica da zakonodavac nije osigurao finansijska sredstva za rad Vijeća. Vijeće bi trebalo obavijestiti Parlamentarnu skupštinu BiH da, u izostanku finansijskih sredstava, ne može izvršavati svoj mandat. Vijeće bi trebalo blagovremenim planiranjem svog godišnjeg budžeta i projektnih aplikacija, osigurati adekvatnu dinamiku rada Žalbene komisije u izbornom periodu. Trebalo bi i odrediti rokove u kojima je nužno da Žalbena komisija donese odluku u “izbornim“ predmetima.

Broj žalbi upućenih Žalbenoj komisiji je zanemariv i ne korespondira sa obimom odstupanja od etičkih standarda i pravnih normi u medijskom izvještavanju. Pored toga, broj žalbi je sličan onom u 2020. godini, kada su održani Lokalni izbori, što je rezultiralo siromašnom i nedovoljno razvijenom praksom. Razloge možemo tražiti u povjerenju javnosti, kako stručne tako i šire, ali i nedovoljnom angažmanu Vijeća u promociji svojih nadležnosti, informisanju javnosti i u tom smislu unapređenju medijske pismenosti građana. Dodatni povod za takav angažman može bit i 25. godišnjica Vijeća koja se obilježava ove godine.

__

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.