Predviđanja oko rezultata izbora u federalnom djelu Bosne i Hercegovine su se pokazala manje-više tačnim - oni koji su očekivali uzbudljivu kampanju kod Bošnjaka ostali su ipak razočarani. Bilo je nešto prljavštine, izvučeni su poneki stari spinovi, no uglavnom se radilo o pomalo dosadnjikavom prepucavanju tračevima i glasinama, te štancanju saopštenja bez ikakvog stvarnog sadržaja.

 

Istovremeno je kampanja bila na određeni način nevjerovatno transparentna a svako ko je želio da sazna šta se događa u kuloraima bh. politike mogao je dobiti gotovo sve informacije i to iz medija. Trebalo je samo malo truda da se posloži kompletna slika stranačke predizborne scene, dobije tačan uvid u sastav neformalnih koalicija, a sve to vrlo jednostavno – čitanjem između redova.

 

 

Krenimo od „najtiražnijeg“ Dnevnog Avaza. Da je ovaj list samo alat u rukama Fahrudina Radončića i njegovog SBB-a svima je valjda jasno, pa infantilne izvještaje sa „veličanstvenih“ i „pobjedničkih“ skupova koje okupljaju narod pun entuzijazma nikog nisu iznenadile. No, malo pažljiviji pogled na stranice Avaza pokazuje da je u prvoj polovini kampanje promovisan uglavnom Savez za bolju budućnost a manje njegov lider koji je učestvovao u utrci za mjesto člana Predsjedništva BiH. Avaz je veliki dio prostora ustupio kandidatima Mustafi Ceriću i Emiru Suljagiću i tek se protekle sedmice okomio na potonjeg (a i to preko tuđih saopštenja), dok je njegova Demokratska fronta do kraja zadržala povlašteno mjesto.

 

U jednom se trenutku kao Radončićev saveznik otkrio i potpredsjednik SDA Adil Osmanović. Avaz je dosad bio za funkcionere SDA zabranjena teritorija pa je vrlo neobično da je Osmanović čak dvaput tokom kampanje dao ovom listu svoj komentar - prvo se osvrnuo na izjave Kemala Čauševića o pojedincima iz njegove stranke, kasnije, pak, na unutrašnju situaciju u SDA.

 

Osmanović je dakle razgovarao s Avazom iako su ove novine svoje najprljavije uratke usmjerile prema kandidatu njegove stranke za mjesto člana Predsjedništva Bakiru Izetbegoviću. Nema valjda stvari koja nije rečena o Izetbegoviću a od koje istovremeno nisu pošteđeni njegovi suparnici – pale su optužbe o lopovluku, veze s teroristima, preraskošan način oblačenja žene, bezbroj puta je ponovljen snimak njegove majke koja traži pare „za mog Bakira“.

 

Na sličan se način ponašala Novinska agencija Patria (NAP) koja nije ni pokušavala da maskira svoj prezir prema Izetbegoviću, vrlo je često u pozitivnom kontektu pisala o Mustafi Ceriću, dok je prema ostalim kandidatima bila uglavnom ravnodušna. O opsjednutosti NAP-a Izetbegovićem pisali smo već ranije; prema tome, ne iznaneđuje ni da je jedna od posljednjih prije početka predizborne šutnje manipulacija agencije uperena upravo u ovog kandidata. Patria pokazuje u njoj naslovnicu Slobodne Bosne uz svoj komentar: „Naime, na fotografiji je i prva i zadnja strane sedmične novine „Slobodna Bosna“ na kojoj je naslov „Mrak na kraju tunela“, a na zadnjoj izborni plakat Izetbegovića. S obzirom da je na kraju novine upravo njegova slika, mnogi su ovo shvatili kao signal kakva nas budućnost čeka. Na društvenim mrežama ispod ove fotografije vodi se prava diskusija, a mnogi poručuju da bi ovakav scenario unazadio BiH.”

 

 

Zanimljivo je da se na stranicama pomenutih medija moglo vidjeti i nakolonosti prema određenim političarima. Primjera radi, dok je Avaz gazio okruženje Bakira Izetbegovića, on se fokusirao na porodicu Čampara i izostavio njegove bliske saradnike Asima Sarajlića i Amira Zukića koji su, pak, pretpjeli žestoke udare Patrie. Također, u Avazu je povlašten u odnosu na ostatak SDP-a tretman dobio Zlatko Lagumdžija, iako vrlo često je u negativnom kontekstu spominjana njegova stranka.

 

 

Složni napadi na Bakira Izetbegovića upućuju dakle na postojanje protiv njega usmjerene koalicije SBB-a, DF-a, Mustafe Cerića i djela SDA okupljenog oko Adila Osmanovića. Dodatne dokaze da je savez na snazi pruža uvid u uredničke promijene u dva pomenuta medija koje su se dogodile malo prije početka kampanje.  

 

Osnovanu uz pomoć Osmanovićevog političkog pokrovitelja Bakira Alispahića, Patriu je 1. septembra počela voditi Edina Latif, sarajevska vijećnica SBB-a i novinarka Avaza, dok se njen dosadašnji urednik Tarik Lazović vratio u Avaz. Nakon nekoliko mjeseci provedenih na Klix-u, u Avaz se kao glavni urednik vratio i Faruk Vele. Saradnja među kolegama je više nego cvijetala a sadržaji dva medija su se – uz izuzetak odnosa prema Sarajliću i Zukiću, a i prema samom Radončiću koji očigledno nije namjenjen ciljnoj grupi Patrie –gotovo u cijelosti poklapali.

 

Vjerovatno iz potrebe za pojačanim nacionalističkim nabojem ovom se društvu krajem kampanje priključio kolumnista radikalnog muslimanskog glasila SAFF, Fatmir Alispahić. Kako je prvi objavio portal bošnjaci.net (koji je intenzivno lobirao za Mustafu Cerića): „Nakon 12 godina saradnje, mr. Fatmir Alispahić je napustio magazin „Saff“. Razlog je, kako saznajemo, otvorena podrška koju ova novina daje kandidaturi Bakira Izetbegovića, u odnosu na dr. Mustafu Cerića, te posljednja kolumna Fatmira Alispahića pod naslovom „Ko će se povući u ime jedinstva“, a koju urednik „Saffovog“ portala nije htio objaviti, jer se u kolumni pohvalno govori o dr. Mustafi Ceriću.“

 

 

Kolumnu je ekskluzivno objavila Patria i tako se i Fatmir Alispahić našao u savezu s Fahrudinom Radončićem kojeg je dosad žestoko kritikovao. Kasnije je NAP redizajnirao stranicu i uveo dio „Kolumne“ gdje se osim Alispahićevog pisanja za SAFF našla dva članka autorstva Hanke Vajzović, dakle kandidatkinje DF-a za Parlament BiH. 

 

Svoju je kolumnu za Patriu napisala i Sanja Vlaisavljević, ranije i Avazova autorica, koja se doduše nije direktno osvrnula na politička pitanja, ali se odlično uklopila u forsiran poziv u Avazu i Patri na promijene vladajuće garniture zbog katastrofalne situacije u državi. Zanimljivo je kako je naglašavanje krivice Izetbegovića za stanje u Bosni i Hercegovini tokom kampanje dovelo do toga da kad je u nedelju ujutru Avazov sajt predstavljao najcrniju moguću sliku zemlje jasno je bilo kome list pokušava oteti još par glasova. 

 

 

Ipak, sudeći prema rezultatima izbora, čitav je taj manipulatorski posao bio uzaludan. Ima jedna poznata izreka poljskog političara Kšištofa Janika: „političari su kao muhe – i jedne i druge možeš ubiti novinom“. Izgleda da u Bosni ništa slično nije moguće. U Bosni su novine prezauzete ubijanjem samih sebe.