Od medija se očekivala korektnost i aktivna prosvjetiteljska uloga. To je zaista nedostajalo na početku. Mediji su morali da pripreme teren i informišu nas da dolaze izbjeglice, koje preko naših zemalja, žele dalje do Berlina, ili Beča.
Foto: Jim Marshall
Mediji u regionu i dalje kalkulišu da li izbjeglice sa Bliskog istoka treba nazivati migrantima, emigrantima, ili nekako drugačije. Dok novinari nagađaju, izbjeglice i dalje prolaze kroz ustaljene rute i bježe na nedostižni Zapad, koji u njihovim očima danas izgleda kao raj, ali i pakao. Da smo prije početka krize znali iz kakvih zemalja dolaze i od čega bježe, ne bi bilo dileme da li su to izbjeglice, ili ne.
Kamo lijepe sreće da smo početkom ove godine čitali o tome da je Sirija najbogatija zemalja Bliskog istoka, koja ima dovoljno vode, hrane i energenata za čitav region i zemlja sa najbogatijom srednjom klasom. Ti ljudi su dobro živjeli, bez obzira na režim. Iz takve zemlje nikada nisu planirali da bježe, barem ne pješice do visokih i oštrih zidova, koji se čas podižu, čas spuštaju.
Od medija se očekivala aktivnija uloga u davanju važnih informacija koje su trebale da imaju i edukativnu dimenziju, a ne samo statističku. Teren nije bio dobro pripremljen. Mediji nas nisu informisali da dolaze izbjeglice, koje preko naših zemlja, traže put do Berlina, ili Stokholma. Više smo znali o njihovim tobožnjim radikalno-islamističkim namjerama, a gotovo ništa o tome zašto su do jučer sretni ljudi, postali ono što su Sarajlije 1992. Termin migranti je u potpunosti prihvaćen u medijima, a samim tim i u javnom diskursu.
Hajdemo iz početka
Do početka ljeta, medijski fokus je bio usmjeren na Tursku. Sve se zasnivalo na agencijskim vijestima, koje su domaći mediji prenosili.
Vijest portala klix.ba, od 09. juna 2015. godine prenosi informaciju da je "ažuriranim podacima turskih vlasti o izbjeglicama koji se već nalaze u toj zemlji, ukupan broj sirijskih izbjeglica u susjednim zemljama se popeo na više od 4.013.000 ljudi. Nadalje, najmanje još 7,6 miliona ljudi je raseljeno unutar Sirije - mnogi od njih u teškim okolnostima i na lokacijama koje su jedva dostupne."
Foto: Klix/Printscreen
Internet izdanje Jutarnjeg lista od 15. juna ove godine, objavio je tekst pod naslovom: Izbjeglice u strahu od džihadista preskakale bodljikavu žicu.
Uz dramatične fotografije i paragrafe - "Velik broj ljudi gurao se kroz otvor načičkan bodljikavom žicom dok su se drugi penjali, prvo bacajući stvari preko ograde. Turska je vojska koristila vodene topove i suzavac ne bi li masu dovela pod kontrolu.", mogla se osjetiti prava situacija na terenu, koja je u tim momentima bila daleko od nas. Slične priloge, gledali smo i u regionalnim TV Dnevnicima.
Foto: Jutarnji list/Printscreen
Početkom jula, medijski sadržaj je promijenjen. Nije više bilo prenošenja agencijskih vijesti. Redakcije su stvarale sopstvene sadržaje i izvještavale sa lica mjesta.
Srbijanski portal vestinet.rs, informacijom od 16. jula ove godine, najavio je širenje panike.
U tekstu pod naslovom: Ima li među njima terorista: Više od 40.000 izbeglica stiglo na srpsko-bugarsku granicu i čekaju priliku da uđu u Srbiju, situacija u Zaječaru se opisuje ovako: "Čelnici Zaječara planiraju da uvedu vanrednu situaciju, ali i temeljne lekarske preglede, kako bi se sprečilo širenje zaraza, a postoji i bojazan da su među izbeglicama infiltrirani i teroristi ISIS-a!"
Foto: Vestinet/Printscreen
Mađarski zid, problem za Hrvatsku i BiH
Podizanje "mađarskog zida", koji je je trebao da spriječi ulazak izbjeglica u Mađarsku, odnosno Evropsku uniju, značilo je da će izbjeglice promijeniti rutu i uputiti se ka Hrvatskoj.
Internet izdanje Slobodne Dalmacije od 19. juna, komentarišući Orbanovu izjavu, najavila je promjenu izbjegličke rute.
Lovorka Marinović, nezavisna međunarodna konsultantica za migraciju, u tekstu je najavila promjenu takozvane "balkanske rute", izjavivši da "ako mađarski premijer ostvari svoj plan podizanja ograde, može se očekivati da će migranti samo promijeniti rutu. U tom slučaju može se očekivati veći priljev migranata na granicama Hrvatske sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom".
Foto: Slobodna Dalmacija/Printscreen
Dolazak izbjeglica u Hrvatsku, sve vrijeme je bio u sjeni sukoba između hrvatskog premijera Zorana Milanovića i kolege iz Mađarske, Viktora Orbana.
Kriza je tada savršeno poslužila Milanoviću kao predizborna kampanja, koji je gotovo u svakom medijskom nastupu pokušavao sebe da prikaže kao velikog humanistu, napadajući Orbana. "Ljudi koji dolaze nisu neprijatelji i Mađarskoj taj zid neće ništa pomoći", izjavio je Milanović početkom septembra.
Foto: Net.hr/Printscreen
Nakon sukoba sa Orbanom, Milanović se "sukobio" i sa srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem. "Malim ratom" između dva premijera, u koji je s vremena na vrijeme upadao i Orban u potpunosti je bacio izbjeglice u drugi plan. U jednom trenutku su mediji gotovo prestali da pišu i tek sporadično pisali o izbjeglicama.
Nikad u Bosnu
U periodu, kada je bjesnio "rat" na relaciji Zagreb-Budimpešta-Beograd-Zagreb, bh. mediji su intenzivnije počeli da pišu o izbjegličkoj krizi koja se, barem do danas, nikada nije dogodila u BiH.
Nema medija koji nije predviđao šta će se desiti, ako izbjeglice krenu ka BiH. Prateći bh. medije u tom periodu, imali smo utisak da su izbjeglice na granici i da će svake sekunde "nagrnuti" kod nas.
Najviše se izvještavalo o aktivnostima Koordinacijskog tijela za pitanja migracija u BiH.
Pored broja i gradova u kojima bi izbjeglice eventualno bile smještene, bh. novinare je najviše zanimalo da li među migrantima koje treba svakog časa da stignu, ima pripadnika ISIL-a.
Tražila se ekskluziva, tamo gdje je nije bilo.
Portal faktor.ba, bio je prvi koji je izvijestio da su izbjeglice ipak stigle u BiH, ali na jedan potpuno drugačiji način. U tekstu naslova Nakon ulaska u BiH 105 osoba s Bliskog Istoka gubi se svaki trag, autor teksta je otvorio pitanje ulaska izbjeglica, putem hotelskih vaučera.
Foto: Fatktor/Printscreen
Zamjenik direktora Službe za poslove sa strancima BiH, Izet Nizam, tada je izjavio da "Kada smo primijetili da je korištenje hotelskih vaučera osoba iz Sirije i drugih bliskoistočnih država postao 'modus operandi' njihovog ulaska u BiH, obustavili smo izdavanje saglasnosti. Istovremeno smo pokrenuli istragu o tome kako su dobijali te vaučere."
Sem ovog incidenta i sporadične kratke vijesti o aktuelnostima pomenutog Koordinacijskog tijela, bh. mediji nisu imali o čemu da pišu, barem kada se radi o domaćem terenu.
Od početka izbjegličke krize, pa do danas, regionalni medij koji je pokazao najveći stepen profesionalnosti i diverziteta u izvještavanju o izbjeglicama, jeste Radio Slobodna Evropa.
Kao regionalni servis, oni su u svojim Dnevnicima uvijek imali detaljne analize, reportaže, goste komentatore koji su iz svih mogućih uglova analizirali izbjegličku krizu u regionu.
Šta je nama Pariz
Nakon što su izbjeglice postale tema koja se podrazumijeva u medijima, poput vremenske prognoze u kojoj uglavnom preovladavaju brojke, tokom posljednjih mjeseci, o izbjeglicama se vodila samo statistika.
Onda se desio teroristički napad u Parizu i nova prilika za senzacionalizam. Mediji u regionu su našli svoje mjesto među svjetskim medijima, a izbjeglice su ponovo postale top-tema. Ponovo je počeo da se juri "klik više". Izbjeglice su za većinu medija u tom momentu bile odavno "potrošena tema", ali preko noći su ponovo dospijele na naslovnice.
Vijest agencije Anadolija koju je prenio portal regionalne televizije N1, na najbolji način je opisao neke od glavnih tema, kojima se mediji u regionu i sada bave.
U naslovu vijesti: Izbjeglice bi mogle biti žrtveno janje terorističkih napada, postavlja se pitanje, kojim smjerom će nastaviti put već krhka politika Evrope prema izbjeglicama, te se strahuje da bi izbjeglicama mogla biti zatvorena evropska vrata i povećana prisutnost ksenofobije u ovom dijelu svijeta.
Foto: N1/Printscreen
Nakon Pariza, u medijima se uglavnom pisalo o stavu Evropske unije i uvođenju nove politike prema izbjeglicama. Uglavnom su prenošeni stavovi zvaničnika zemalja koje su potencijalno bile novi dom za izbjeglice.
Portal telegram.hr prenio je vijest agencije HINA naslova, Teroristički napadi u Parizu produbili su podijeljenost Europe prema imigraciji, gdje su preneseni stavovi evropske desnice, koja se zalaže za radikalniji pristup prema izbjeglicama, odnosno migrantima kako ih nazivaju.
Foto: Telegram/Printscreen
U tom periodu, portali prije svih, utrkivali su se ko će prije objaviti ekskluzivni snimak napada u Parizu, izvijestiti o novom broju nastradalih, ali i “iskopati” najnoviju informaciju o napadačima. Informacije su uglavnom kružile na portalima i prenosile se iz drugih medija.
Portal Radio Sarajevo, prenio je ekskluzivnu informaciju srbijanskog Blica o identitetu napadača u vijesti naslova Objavljeno ime i fotografija teroriste koji je sinoć izveo napad u Parizu.
Foto: Radio Sarajevo/Printscreen
Radio Slobodna Evropa je u slučaju Pariz, nastojao da pruži informacije iz ugla samih izbjeglica, jer su one ponovo stavljene u drugi plan. Tada gotovo da nismo mogli čuti, ili pročitati informaciju koja se direktno ticala samih izbjeglica, a ako jesmo, odnosila se na povezanost sa napadom u Parizu.
U kratkom video prilogu, Izbjeglice prestrašene nakon napada u Parizu, RSE nam daje autentično svjedočenje ljudi koji se nalaze na makedonsko-srpskoj granici. Strah kod izbjeglica je bio prisutan, kao i očekivanje da će im put ka EU negdje biti blokiran.
Foto: RSE/Printscreen
Šta se dešava trenutno
Izvještavanje o detaljima samog napada u Parizu polako jenjava. Većina novinara, ali i urednika regionalnih medija, vjerovatno se ne bi sjetila tačnog datuma napada i broja poginulih. Sva pažnja je sada preusmjerena na posljedice.
Ako nisu stavovi EU, ili tumačenje iznenadne pomoći od 3 milijardi eura Turskoj za pomoć izbjeglicama, mediji su najviše fokusirani na izgradnju žica u susjednim zemljama.
Portal Al Jazeera Balkans, donosi priču o dva susjedna grada - Humu u Hrvatskoj i Rogatecu u Sloveniji.
Žica na granici: "Izgleda k'o da će rat", naslov je teksta koji se bavi izbjegličkom krizom, ali kroz priču stanovnika ova dva grada koji direktno trpe posljedice zbog odluke Slovenije da se "zaštiti od nekontrolisanog priliva izbjeglica".
Foto: Al Jazeera/Printscreen
Umjesto zaključka
U razgovoru sa Dušanom Mašićem, dugogodišnjim novinarom i jednim od osnivača Radija B92, njegovo viđenje izvještavanja u Srbiji o izbjegličkoj krizi, možemo slobodno prenijeti na čitav region.
"Sve što se kroz medije dešavalo (i još uvek se dešava) vezano za ovu krizu, ne iskače iz okvira u kojem se srpski mediji svakodnevno kreću. Neki, malobrojni, pokušavaju da zadrže profesionalni odnos, većina se svodi na puko praćenje aktivnosti Vlade, dok tabloidi pokušavaju da unesu dozu senzacionalizma uz raspirivanje straha. Pažljivom analizom, mogli bi se naći i dobri i loši primeri za sve to, ali generalno i mediji bi mogli da dobiju prelaznu ocenu. U skladu sa onom, Za koga je dobro je, od koga je, još bolje".
