Kao predizborni informativni program BN televizije?

U toku aktuelne izborne kampanje BN televizija se očekivano ukazala kao antirežimski, tačnije kao opozicioni medij, koji naročito u posljednjim danima ispunjava svoj informativni sadržaj izbornom tematikom. Opoziciono uzurpiranje nacionalne frekvencije isključivo svojim sadržajem mnogo je manji prekršaj od onoga što čini vladajuća elita zloupotrebljavajući javne medije i javna sredstva. No, opravdana je bojazan da je predizborni informativni program BN televizije zapravo način kako opozicija u RS-u vidi javni servis u slučaju svoje pobjede.

Kako se zahuktava situacija?

U drugom dnevniku BN televizije od 5. oktobra gotovo cijeli prvi dio posvećen je izborima izvještavanjem o incidentima u svijetlu tekuće kampanje. Prateći naslovni natpisi su „Naoružane grupe na ulici“, „Vandalizam“, „Ne plašimo se“, „Situacija na ulici se zahuktava“. U samoj najavi, u pregledu najvažnijih vijesti, u predizbornu crnu hroniku ubrojano je i demoliranje kafića u centru Banjaluke iako u nastavku nije pružen niti jedan dokaz koji to potkrijepljuje. Očigledno je da se ovom varkom pojačavao efekat straha.

Iako spomenuti incidenti, naročito onaj u Trebinju u kom je bivšoj sekretarici SNSD-a zapaljeno auto, zaslužuju pažnju njihova obrada je pristrasna i senzacionalistička, i kao takva služi širenju straha u javnosti. Sam događaj i njegovi vinovnici se ne pokušavavaju rasvjetliti u datom medijskom prikazu , već se koriste kao dobar povod za stranački obračun sigurnog ishoda. Zanimljivo je da je istog tog dana banjalučka ATV u svojim centralnim vijestima takođe izvjestila o trebinjskom incidentu, ali najavljujući ga tako da je u uvodu nipodaštavački umanjila značaj oštećene strane (trebinjske vlasti koja je na republičkom nivou opozicija) ismijavajući njihov predlog o novim bezbjedonosim strukturama dodatkom „šta god to značilo“. Obrađujući predizborne incidente stiče se utisak da su se obje televizije svrstale u svoje strane povećavajući/umanjujući značaj onoga što se dogodilo, uskrajućujući javnost tako za potpunu i stvarnu sliku. Istog dana desio se i hakerski udar na nekoliko portala što kritikuju vlast, između ostalog i na portal BN-a, o čemu je BN uredno obavijestila javnost u svojim informativnim emisijama, dok banjalučka ATV nije našla za shodno da objavi ovu informaciju u centralnim vijestima još jednom demonstrirajući svoje režimsko lice. 

Dnevnik kao stranačka hronika

Učestala je praksa uređivačke politike BN-a u toku ove izborne kampanje da sastave jedan prilog o ekonomskim pogledima i „analizama“ kandidata za predsjednika Republike Srpske Ognjena Tadića. U dnevniku od 2. oktobra gledamo Tadića kako obilazi seljaka i njegovo uspješno domaćinstvo što je povod za isprazne ekonomske savjete, osvrte i preporuke.

U pitanju je dogovorena predizborno-marketinška posjeta koju nam uredništvo jeftino isporučuje kao posjetu od opšteg javnog značaja. Predsjedničkom kandidatu je dopušteno da se uporno obraća javnosti ekonomskom tematikom iako se kandidovao na gotovo svečarsku funkciju, sa vrlo malo izvršnih ovlašćenja. I u dnevniku od 5. oktobra sačinjen je prilog gdje se kandidat SDS-a Ognjen Tadić opet obraća javnosti, sada sa svojim zapažanjima o korupciji u našem društvu. U istoj dnevniku napravljen je i prilog sa citatima Mladena Bosića, predsjednika SDS-a, iz intervjua beogradskim Večernjim novostima. Dopuštanjem da se centralna informativna emisija pretvori u izborni skup SDS-ovih kandidata u kojem oni vježbaju koliko će puta reći reč korupcija ili kovanicu jaka Srpska, BN je odlučila u jeku kampanje prepustiti najatraktivniji dio svog informativnog programa stranačkoj hronici opozicije.

Uz otvoreno izborne priloge, gotovo svaka domaća vijest intonira se opozicionom kritikom protiv aktuelne vlasti čime se narušava integritet potencijalnim istraživačkim reportažama. Odluka BN-a da prepusti svoj prostor određenim političkim strankama na vrlo očit način pretvarajući dnevnik u njihove mitinige i reklamne spotove najviše će škoditi ugledu ove medijske kuće. U proteklom periodu javnost RS-a se nerijetko informisala o tome šta se stvarno dešava upravo zahavaljujući bijeljnskoj televiziji. Opozicioni karakter bio je prepoznatljiv i tada, ali nikada nije bio nesnosno jednostran kao sada što povećava bojazan da bi javni servis u slučaju pobjede sadašnje opozicije mogao izgledati jednako turobno, odnosno uzurpirano. To povlači pitanje o demokratskoj naravi sadašnje opozicije i kvalitetu mogućih političkih promjena.