Uz printano izdanje Dnevnog avaza u petak 10. jula 2015. objavljen je i specijal na 196 strana „Pamtiš li Srebrenicu“, a u kojem čitaoci  pored brojnih ekskluzivnih intervjua, reportaža, kolumna, fotografija mogu pročitati i razgovor s Reisu-l-ulemom Islamske zajednice u BiH mr. Huseinom ef. Kavazovićem. Specijalni prilog „Avaza“ i spomenuti intervju koji se nalazi u istom objavljeni su povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici. „U razgovoru za Avazov specijal povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici reis Kavazović, dijeleći s nama svoja razmišljanja, kazao je da će nam „biti teško sve dok nas drugi mire, pa makar i rezolucijama“ (49 str. „Pamtiš li Srebrenicu“, Dnevni avaz, 10.07.2015.).

 

Izjavu reisa Kavazovića za Avaz specijal isti dan prenio je portal Radio-televizije Srbije. Izjava je prenesena na srpskom bez friziranja  ("Pozivajući se na naše slovenske korene, trebalo bi da se zakunemo da ćemo živeti u miru, uz međusobno pomaganje i priznavanje, zajedničko sećanje na žrtve i genocid u Drugom svetskom ratu, kao i u ratu od 1992. do 1995. godine. E, to bi onda bilo pomirenje. Dok se to ne desi i ne potpišemo takav jedan akt, sve ovo neće držati vodu. Sve ti je džaba ako sa susedom nisi dobar.") ali je u podnaslovu navedeno da je reis Kavazović za Avaz razgovarao povodom povodom obeležavanja 20. godišnjice srebreničkog zločina.

 

 

Na portalu Hrvatske radiotelevizije u kategoriji „vijesti“ dostupan je trominutni video prilog iz Dnevnika „Hartmann: Srebrenica je žrtvovana za mir”. Voditeljica Dnevnika prilog počinje riječima: „20. godišnjica srebreničke tragedije bila nam je povod za razgovor s Florence Hartmann, novinarkom koja je kod nas poznatija kao glasnogovornica Haškog tužiteljstva...“.

 

 

Florence Hartmann dala je intervju i za spomenuti Avazov specijal, objavljen povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici.

 

Portal Radiotelevizije Bosne i Hercegovine, na svom sajtu www.bhrt.ba 10. jula objavio je vijest  (s tipografskom greškom) „Cvijet sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici za građanje Sarajeva i drugih bh. gradova“. 

 

 

Genocid, zločin, tragedija - Termini su koje mediji koriste u izvještavanju o Srebrenici. Govore li o istom?

 

U “Leksikonu stranih reči i izraza” Milan Vujaklija riječ genocid  definiše kao uništavanje naroda ili plemena (grč. genos pleme, narod, lat. caedere ubijati, cecidi ubio sam), a riječ tragedija (grč. tragodfa) kao žalostan, koban, nesrećan događaj. U pravnoj literaturi zločin se definiše kao akt kojim se krši krivični zakon.

 

Dakle u interpretaciji jednih medija – ako je neko prekršio krivični zakon i doveo do tragičnog događaja ne znači da je riječ o uništavanju naroda. U interpretaciji drugih – ako je neko doveo do tragičlnih događaja kršeći pri tome krivični zakon možda nije imao namjeru da uništi narod. I u interpretaciji trećih – ako je neko kršeći krivični zakon izazvao tragične događaje znači da je želio uništiti narod.

 

Ovdje je vrlo važno istaći da nije samo riječ o interpretaciji javnih televizijskih servisa BiH, Srbije, Hrvatske, već da termine, u zavisnosti od uređivačke politike (da li se desio zločin, tragedija ili genocid) koriste i privatni mediji u regionu. Javni servisi su uzeti za primjer zbog slikovitijeg prikaza suštinske razlike interpretacije u izvještavanju. U tom kontekstu treba istaći da pregledom dostupnih video sadržaja na internetu, RTS u svom izvještavanju o Srebrenici ne koristi riječ genocid, na HRT-u se u informativnim emisijama koriste sva tri termina (genocid, zločin, tragedija), na BHRT-u u izvještavanju dominira termin genocid, kao i na entitetskoj Federalnoj televiziji (FTV), dok se na drugoj entitetskoj televiziji, Radio-televiziji Republike Srpske (RTRS) riječ genocid u izvještavanju o Srebrenici ne koristi.

 

Na osnovu analiziranog sa sigurnošću se može reći da je dženaza i obilježavanje 20. godišnjice genocida u Srebrenici bilo kako u pažnji domaćih, tako i u pažnji stranih medija. „Srebrenica massacre: What can the world learn?“, „Bosnians tend open wounds at the scene of a genocide“ – CNN; “Vingt ans après le massacre de Srebrenica, le chemin de la réconciliation est encore long” – Le Monde;  “Srebrenica massacre anniversary - in pictures” – The Guardian… Ali primjetno je da i svjetski mediji kalkuliraju s terminom genocid kada je riječ o izvještavanju, prilozima, komentarima o Srebrenici. U Dnevniku 2 BHT-a emitiranom 11. jula u prilogu “Svjetski mediji o Srebrenici”, navedena je i spomenuta činjenica, da svjetski mediji preferiraju termin masakr (fr. massacre- pokolj, mrcvarenje, ubijanje, krvoproliće.) umjesto termina genocid. 

 

 

Analizirajući sadržaj internet portala u Srbiji, u kojoj je prema činjeničnom stanju medijski prostor poprilično očišćen od izraza genocid u Srebrenici, vidljivo je da mediji ne pribjegavaju cenzuri kada je u pitanju prenošenje vijesti o Srebrenici. „Čović: Genocid u Srebrenci ponizio je sve nas“, „Meron: niko nema pravo da negira genocid u Srebrenici“, dok se na istom sajtu, kada je riječ o člancima koji imaju urednički, autorski karakter termin genocid ne koristi. „Vučić: Da pognemo glavu i ne zaboravimo”, vijest objavljena na www.blic.rs  11.07.2015. a u čijem uvodu stoji: „U Srebrenici je danas obeležena dvadeseta godišnjica od teškog ratnog zločina nad muslimanskim stanovništvom...“ Dakle, koristi se izraz težak ratni zločin. 

 

 

B92 na svom portalu ima posebnu podkategoriju „Srebrenica - 20 godina“ u kojoj se nalaze objave vezane za ovaj događaj. U tekstu „Srebrenica - 20 godina poslije“ u samom uvodu navodi se da se „u subotu, 11. jula, navršava se 20 godina od ulaska snaga VRS u Srebrenicu, muslimansku enklavu koja je formalno bila pod zaštitom UN. U Srebrenici je, potom, izvršen genocid nad stanovništvom. Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. doneo presudu kojom masakr u Srebrenici kvalifikuje kao čin genocida.“  Dok se u objavama iz kategorije „vesti“  na istom sajtu za informacije vezane za 20. godišnjicu genocida u Srebrenici koristi termin „zločin“ ili „20. godišnjica Srebrenice“.

 

 

Direktan prijenos komemoracije povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici (Presudom Međunarodnog suda pravde u Srebrenici se desio genocid i kao autor u daljem tekstu koristit ću isključivo pravno valjane kvalifikacije.) i ukopa žrtava radio je BHRT, dok su mnoge domaće, regionalne i svjetske televizijske stanice radile specijalne emisjie posvećene ovom događaju. Sadržaj velikog broja bosanskohercegovačkh televizijskih stanica (Hayat, Face, Alfa...) bio je prilagođen ovom događaju , a kada je riječ o televizijama iz regije, na HRT-u 4 emitirana je posebna emisija posvećena 20. godišnjici genocida u Srebrenici, uz živa javljanja s lica mjesta i live stream prijenos na portalu www.hrt.hr. Regionalne N1 i Al Jazeera Balkans također su 11. jula emitirali određene programske sadržaje posvećene godišnjici genocida u Srebrenici (Smatram važnim istaći da navedene regionalne televizije u izvještavanju koriste termin genocid.)

No, ono što je bacilo sjenu na sam povod događaja – odavanje počasti i posljednji pozdrav žrtvama, je napad na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Analizirajući medijsku pažnju posvećenu tom incidentu/organiziranom događaju (incidentu ili organiziranom događaju?, otvorena je polemika u sredstvima informisanja i prije nego je sam program obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici završen) stiče se dojam da na jednu vijest o žrtvama genocida dolaze tri o napadu na srbijanskog premijera.

 

Internet portale preplavile su fotografije, amaterski i profesionalni video snimci, komentari o napadu na premijera Srbije Aleksandra Vučića. Kao autor nemam namjeru baviti se konkretno slučajem „napada na Vučića u Srebrenici“, a čitaocima kopiram linkove s portala Klix.ba („Strani mediji o Srebrenici: U fokusu napad na srbijanskog premijera Vučića“), Avaz.ba („Pročitajte kako su svjetski mediji izvijestili o napadu na Vučića“), kako bi imali jasniju sliku kakve su informacije o napadu na Vučića otišle u svijet ili da sami izaberu jedan od medija koji preferiraju i pojednostavljeno, čuju ono što žele čuti. Činjenica je da istraga još nije okončana i da je sve na nivou špekulacija, kao što je činjenica da je taj nemili događaj bacio sjenu na samo obilježavanje 20 godina od genocida u Srebrenici.

 

„Onog trenutka kada je Srebrenica osvojena, onda su na televiziji prikazane isključivo snimke Ratka Mladića koji okupljenoj dječici, čije će očeve, braću i stričeve kasnije pobiti, dijeli bombone“, kazao je za DW Žarko Korać, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu i političar (“Srebrenica i muk u medijima u Srbiji“ od 09.07.2015.). Ova izjava prof. Koraća za DW dobar je šlagvort za zaključiti pasus – onog trenutka kada se u mezar, grob spuštaju ostaci 136 žrtava genocida u Srebrenici, na televiziji se prikazuju snimci Aleksandra Vučića s razbijenim naočalama. 

 

 

 

 „Premijera sproveli na linčovanje“ i „On je organizovao napad na Vučića“, nalazi se na naslovnici srbijanskog „Blica“ od 13.7.2015. „Srebreničani u strahu od odmazde“, naslovnica je Dnevnog avaza od 13.7.2015.. Ove dvije naslovnice najbolje oslikavaju tenzije koje vladaju i 20 godina nakon rata na prostoru bivše Jugoslavije. Htjeli to priznati ili ne, slali iskrene ili lažne poruke pomirenja, tražili od međunarodnih zvaničnika da priznaju ili ne priznaju šta se dogodilo... još dugo ćemo uz sva saznanja o razmjerama zločina, broju ubijenih civila, broju silovanih žena, broju izbjeglica, broju masovnih grobnica, broju ucviljene djece... podgrijavati strasti o genocidu u Srebrenici i održavati status quo, nepošteno izjednačavajući žrtvu i zločinca tražeći satisfakciju u žrtvama na svojoj strani (čitaj s one strane Drine) i izjednačavajući zločinca sa cijelim narodom (čitaj s one strane Drine). I htjeli to priznati ili ne (ponovo) mediji su ti koji doprinose održavanju takvog (haotičnog, konfuznog) stanja, što je dobrim dijelom činjenično utvrđeno i ovim kratkim istraživanjem medijskih sadržaja. Mediji pod kontrolom politike su tema za sebe, ali hipotetički možemo tvrditi da politika (domaća i strana) vuče konce kada je riječ i o medijskoj dozi održavanja postojoćeg stanja. 

 

 

Izvještavanje o obilježavnju 20. godišnjice genocida u Srebrenici trajat će još nekoliko dana. Tuga za ukopanima u srcima preživjelih trajat će cijeli život, a potraga onih koji još tragaju za kostima najmilijih se nastavlja.