Već duže od pola mjeseca traju napadi na Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) zbog teksta u kome navode da je Elektroprivreda Srbije posao sanacije najznačajnijeg rudnika u državi dodijelila konzorcijumu bez iskustva, čime je uvećala cijenu posla. Kritičari se više bave diskreditacijom BIRN-a nego njihovim istraživanjem.
Početkom godine, 8. januara, BIRN je objavio tekst sa naslovom „Ispumpavanje kopa i budžeta“. Od tada je ova organizacija na žestokom udaru vladajućih struktura u Srbiji i medija koji podržavaju aktuelnu Vladu na čelu sa premijerom Aleksandrom Vučićem. Pritom se niko ne bavi sadržajem istraživanja niti ga argumentima pobija. Umjesto toga, BIRN na sve načine nastoje diskreditovati i prikazati kao neprijetelje vladajućeg režima, države i društva.
Istraživanje poslije koga su uslijedile takve reakcije govori o ispumpavanju vode iz kopa „Tamnava“, potopljenog u katastrofalnim poplavama maja 2014. godine. Pošto se iz „Tamnave“ crpi ugalj od koga se proizvodi četvrtina struje u Srbiji, njegovo potapanje dovelo je do višemilionskih gubitaka za energetski sistem ove države. Međutim, umjesto pokretanja pregovaračkog postupka za izbor preduzeća koje bi što prije isušivalo kop – što je zbog elementarne nepogode bilo moguće po Zakonu o javnim nabavkama – Elektroprivreda Srbije raspisuje javnu nabavku. Time je, kako se navodi u BIRN-ovom tekstu, izgubljeno dragocjeno vrijeme za isušivanje i stvoreni su još veći gubici.
Tender je raspisan krajem jula, dva mjeseca poslije poplava, a radovi su počeli u septembru. Kop još nije u potpunosti isušen. Za poslove ispumpavanja vode angažovan je konzorcij u kome su bile jedna srpska i jedna rumunska firma koje, po nalazima BIRN-a, nisu imale iskustva u takvim poslovima. Međutim, na dan potpisivanja ugovora sa Elektroprivredom, konzorcij je potpisao i ugovor o iznajmljivanju pumpi sa holandskom firmom koja kao podizvođač nije bila navedena u njihovoj nego u drugoj ponudi koja nije prošla na tenderu. Prema navodima BIRN-a, upravo holanđani su ustvari radili veći dio posla na isušivanju.
Prvi napad
Samo dan poslije objave teksta, premijer Srbije Aleksandar Vučić na konferenciji za medije nakon sjednice Predsjedništva njegove Srpske napredne stranke (SNS) govori da je firma koja je dobila posao imala bolju ponudu od inostranih firmi a za BIRN kaže da su to: „Oni koji su lagali oko Er Srbije, oni koji su dobili pare od gospodina Davenporta i EU da govore nešto protiv Vlade Srbije. Tim lažovima recite da su opet lagali.“ Kritike BIRN-u ekspresno su uputili iz nekoliko ministarstava a premijer je optužbe ponavljao i kasnije.
Radi lakšeg razumijevanja čitaocima iz Bosne i Hercegovine (BiH), Michael Davenport je šef delegacije Evropske unije (EU) u Srbiji a projekat u okviru koga je BIRN objavio istraživanje finansira EU. Prošle godine objavili su istraživanje u kome su otkrili da ugovori Vlade Srbije i aviokompanije Etihad Airways o vlasništvu u novoformiranoj Air Serbia državu koštaju mnogo više nego partnera iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. I tada su doživjeli snažne kritike.
Takođe radi lakšeg razumijevanja, važno je napomenuti da EU u Srbiji, kao i u BiH, na različite načine finansira niz vladinih i nevladinih organizacija. Npr. projekat u okviru koga je BIRN objavio tekst o ispumpavanju kopa uključuje veliki broj medija, pa i državnu Radio-televiziju Srbije, ali većinu njih niko ne optužuje da rade protiv Vlade niti dovodi u pitanje takav vid finansiranja.
Iz EU su opovrgli navode premijera Vučića a ubrzo su on i Davenport u Beogradu održali sastanak nakon koga su tenzije na relaciji EU - Srbija smanjene. Napadi na BIRN nisu. Međutim, osim pokušaja diskreditovanja same organizacije, niko nije ponudio dokaze da istraživanje nije tačno. Tokom rada na tekstu novinari su kontaktirali domaće institucije, uključujući Ministarstvo energetike i Elektroprivredu, ali nisu dobili odgovor na postavljena pitanja. Odgovor nisu dobili ni na pet pitanja o tenderu postavljenih naknadno - 16. januara.
Nejasna uloga Svjetske banke
Jedna kritika BIRN-u jeste bila opravdana – nisu naveli da je projekat ispumpavanja vode kreditom finansirala Svjetska banka, što su kritičari itekako iskoristili u kampanji protiv njih. Glasnogovornica Svjetske banke Vesna Kostić izjavila je da je „veoma neprijatno iznenađena“ pisanjem BIRN-a, te da je „sve urađeno u skladu sa srpskim propisima.“ BIRN je tokom istraživanja kontaktirao i Banku ali njeni predstavnici nisu odgovorili na postavljena pitanja. Nakon objavljivanja teksta BIRN je sjedištu Banke u Washingtonu uputio deset pitanja o njihovoj ulozi i o utemeljenosti izjava Vesne Kostić. Odgovora nema a odbijaju dostaviti i izvještaj o reviziji tenderskog procesa.
„Mi smo objavili tekst iza koga stojimo. Naš tekst je 100 odsto tačan, sve je jasno, mi nikada ne objavljujemo stvari za koje nemamo dokaze“, kazao je koordinator programa BIRN-a u Srbiji Slobodan Georgijev agenciji Beta dan poslije objave teksta. Nekoliko dana kasnije, u tekstu objavljenom u magazinu Vreme, Georgijev navodi: „Vučićeva poruka je došla iz institucije koja upravlja Srbijom i ako nas izvršna vlast stavlja u zonu van zakona, čini se da je samo pitanje trenutka kada će nam se nešto još neprijatnije dogoditi i kada naša bezbednost može biti ugrožena.“
Je li iko pročitao tekst?
BIRN-ovo istraživanje je prenio samo manji dio medija, poput Vremena ili Južnih Vesti. Većina ostalih, prije svega onih najčitanijih, nije preuzela tekst niti objasnila njegove ključne elemente ali su ga revnosno demantovali kroz riječi premijera, izjave ministara, saopštenja institucija ili vlastite tekstove. Na društvenim mrežama i komentarima ispod tekstova, novinari BIRN-a označavani su kao strani plaćenici, lobisti, špijuni i sl. Umjesto o suštini istraživanja - potkrijepljenog velikim brojem dokumenata i snimaka - počelo se raspravljati o samom BIRN-u.
Regionalna direktorka BIRN-a Gordana Igrić, u svojevrsnom dnevniku objavljenom u dnevnoj novini Danas, navodi: „Niko u Srbiji ne zna o čemu je tekst. Jer o detaljima mediji ne pišu. Komentariše se šta je u medijima neko rekao o tome šta je BIRN pisao. Samo tri ili četiri puta je dozvoljeno da se čuje neko iz BIRN-a, u sveopštoj kakofoniji.“
Sličan primjer imali smo nedavno i u BiH. Nakon što su novinari Klixa objavili snimak na kome nova-stara premijerka Republike Srpske (RS) Željka Cvijanović navodno dogovara kupovinu glasova radi obezbjeđenja većine u Narodnoj skupštini RS, institucije ovog entiteta više su se fokusirale na Klix i na to ko im je dao snimak, nego na provjere sadržaja snimka – koga je vladajući SNSD u startu ocijenio montiranim protiv njih.
Podršku BIRN-u pružilo je preko 50 organizacija koje u zajedničkom saopštenju pozivaju institucije da provjere navode iz istraživanja. Ipak, kritika je bilo više.
Kredit vs ušteda
Najdalje su otišle dnevne novine Informer, navodeći da BIRN kritikuje Vladu jer posao na tenderu nije dobila strana firma za koju EU lobira preko BIRN-a. Drugi mediji, pa i funkcioneri direktno ili indirektno su ovo takođe stavljali BIRN-u na teret. Međutim, redovno su pritom zaboravljali napomenuti da npr. posao na tenderu nije dobila srpska firma, nego konzorcij srpske i rumunske firme, dok je posao na terenu radila i holandska firma. BIRN je negirao navode Informera i podnio žalbu Savetu za štampu ali kampanja protiv njih i dalje traje.
Foto Informer, 15/1/2015
U pisanju Politike o ovoj temi dominira provladnin stav - urednica Ljiljana Smajlović 14. januara objavljuje tekst „Mi nismo BIRN“ ali ovaj list, istini za volju, dozvoljava i drugačije mišljenje. Oliver Antić, savjetnik predsjednika Srbije u tekstu u Politici postavlja pitanje „Dokle ćete zloupotrebljavati strpljenje naše?“ a zatim navodi: „Tako BIRN, najgrublje napadne vladu zbog toga što je uštedela od srpskih poreskih obveznika više od 23.000.000 evra! O javnim pozivima na ubistvo premijera valja se zapitati – šta to i zašto (ne) čini tužilaštvo?“
U već spomenutom tekstu u listu Danas Gordana Igrić odgovara da nije jasno o kakvoj je uštedi riječ, s obzirom da je Srbija podigla kredit za posao ispumpavanja, niti kakve veze imaju pozivi na ubistvo premijera sa BIRN-om. A na pitanje o strpljenju odgovara: „Ja lično – još dugo. Dok ne naučite da je normalno da novinar ima prava da postavi pitanja, dok nam institucije ne povrate poštovanje, dok se naši mediji ne ohrabre da i sami kažu javnosti kakva je razlika između kredita i štednje.“