Na današnji dan, prije dvije godine snimila sam u rani jutarnji čas ove prizore u Aleji lipa. Bio je dan lokalnih izbora. 

Lipa je drvo - biljka za koje se vjeruje da štiti od zla i uroka. Ne znam da li zato Berlin ima čuvenu Unter Den Linden. Ispod lipa. U Sarajevu Aleja lipa je svakodnevni (svakonoćni), a dugogodišnji, probni kamen za vandale. Lipe, oni koji su za to zaduženi, posade, pa se s vremena na vrijeme nađe (obično noću) neko da ih polomi. Kad Aleja lipa bude u tom smislu spokojna, kad bude prepuštena kakvim-takvim zakonima prirode (sunce,zemlja, hlorofil itd) možda ćemo imati prava reći: Sarajevo je grad. Za sada…

Alejom lipa prolaze uglavnom sarajevski marginalci. Oni koji, u potrebi za prostorom bez automobile, ne mogu pobjeći u vikendice. Prolaze psi beskućnici, prolaze pasionirani pješaci, prolaze biciklisti. Trčkaraju djeca i mlade majke guraju kolica. Penzioneri…oni naročito!

Na današnji dan, prije dvije godine snimila sam u rani jutarnji čas ove prizore u Aleji lipa. Bio je dan lokalnih izbora. Dok je većina građana uglavnom spavala, oni su već bili "na nogama". Ne znam šta je sa strankom koju oglašava ovaj ubogi letak. Niti me interesira. Rada bih, međutim, bila znati da su svi sa ovih fotografija kako – tako živi i zdravi. Mjera ovdašnjeg života - kako - tako živ i zdrav.