Stari udžbenik i novi nastavni plan za historiju u Republici Srpskoj

foto: ilustracija Pixabay/DeltaWorks

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) je 2017. priredilo priručnik za predavače historije o memorijalizaciji u Bosni i Hercegovini. Bilo im je važno znati koji su trenutni problemi u spomeničkoj kulturi, te kako predavači, prije svega oni u osnovnim i srednjim školama, mogu u svom radu primijeniti ova znanja. Razmijeniti iskustva, dati doprinos drugačijoj i nerijetko neispričanoj verziji povijesti. Također, hvatati se u koštac sa željom pojedinih institucija da se školski predmet istorija sagledava i iz uglova koje je civilno društvo smatralo problematičnim.

Povjerenja nisu imali u državu da će nedavnu balkansku povijest posmatrati na objektivan način. Usto, postavljalo se pitanje kako će se srebrenički genocid tumačiti kroz udžbenike Republike Srpske? Odnosno, na kojim će se metodama zlodjela na Kazanima, ali i oni koji su kvalificirani kao ratni zločini u Grabovici ili Trusini tumačiti u sarajevskim izdanjima publikacija posvećenih prošlosti? Nemali broj prosvjetnih radnika se žalio da im institucije nikada ne bi dopustile posjećivanje seminara koje organiziraju nevladine udruge. Da to moraju činiti bez njihove saglasnosti, no sa željom da se o ratnim strahotama što više upoznaju na njima blizak način.

Skupština Sarajevske županije je maja 2017. donijela novi Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju te novi Zakon o srednjem obrazovanju. Predviđeno je da se uče lekcije o posljednjem ratu. U deveti je razred uvedena i opsada prijestolnice i srebrenički genocid. Osnovci su to počeli proučavati aprila i maja 2018. U srednjim se školama sa ovim gradivom počelo sljedeće godine.

Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo je prošle godine najavilo da radi na reviziji nastavnog materijala za izučavanje opsade Sarajeva i genocida.

„Niko ne želi da se sve zaboravi i da naša djeca odrastu neznajući ništa o opsadi grada u kojem žive, ili šta znači Sarajevska ruža, šta se desilo na Markalama, o genocidu u Srebrenici i drugim mjestima masovnih zločina“, izjavila je 2019. Azerina Muminović, predsjednica Stručnog aktiva nastavnika historije Kantona Sarajevo za Preporod. „Da, roditelji su svesrdno podržali odluku o izučavanju ovog dijela naše historije“.  

Ministarstvo prosvjete i kulture RS je u aprilu 2018. najavilo da će učenici devetog razreda dobiti novi udžbenik koji sadrži i noviju istoriju. Dragiša Vasić je autor udžbenika Istorija, u nakladi Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Novo Sarajevo. U ovogodišnjem novom nastavnom planu, učenici devetog razreda će o RS-u i “odbrambeno-otadžbinskom ratu” učiti kroz 10 časova.

Šta sadrži udžbenik?

Raspad Titove Jugoslavije, ali i rat protiv Bosne i Hercegovine, autor udžbenika Istorija Dragiša Vasić obrađuje površno. Fokus su mu Srbi i Bosna i Hercegovina. No, ne zanemaruje ni susjedne narode. Ali ni evropsku i svjetsku povijest. Obrađuje se period od 140 godina. Četnici i njihov lider, u lekcijama su antifašisti.

„Draža ima već status pop ikone. No problem nije u tome što je Draža na zidu, na grafitu, problem je u tome što je Draža u institucijama. U Institutima za historiju“, veli historičar Edin Omerčić. „Pa, radi se o revizionizmu s kraja osamdesetih godina i samog početka devedesetih, kada je radi homogenizacije srpskog naroda došlo do izjednačavanja četničkog i partizanskog pokreta sa svrhom 'mirenja' Srba, potomaka tih dvaju pokreta.“

U publikaciji namijenjenoj za učenje, antifašistički je pokret otpora u Jugoslaviji podijeljen na četnički i partizanski, koji su prema piscu izdanja bili „antifašistički i oslobodilački“. „Četnički pokret se prema Dragiši Vasiću tako borio 'za oslobođenje Jugoslavije, za obnovu monarhije ('Za kralja i otadžbinu') i predratnog kapitalističkog poretka. Po karakteru je on bio 'antifašistički, nacionalni i građanski.'“, tvrdi Omerčić. 

U udžbeniku se „partizanski pokret spominje kao 'još jedan antifašistički pokret' pored četničkog pokreta. Dakle kao nekakav drugi, nižerazredni pokret koji je organizovala i vodila KPJ. Kako bi na jedan način zbunio učenike uvodi i zvanični naziv − Narodno-oslobodilački pokret, dok kao njegove pripadnike spominje partizane i vođu, generalnog sekretara KPJ, Josipa Broza Tita“, kaže Omerčić. Partizani su predstavljeni kao vojnici koji na prostoru Jugoslavije ratuju „u ime Rusije i za ruske interese i na takvim se temeljima gradi čitava priča o Drugom svjetskom ratu i poraću.“

Autor se ne bavi zločinima koji su počinili saborci Dragoljuba Draže Mihailovića, ali tvrdi da se južnoslavenska država raspala zahvaljujući zapadu. „SAD, Njemačka, Vatikan i drugi moćnici podržali nasilne secesije i uskratili Srbima pravo na samoopredjeljenje“.

Dragiša Vasić zapisuje i to da su Amerikanci napravili 18 filmova. U njima, Srbi nisu predstavljeni pozitivno. Nema priče o genocidu, silovanjima, ratnim zločinima. No, kada je riječ o o Srebrenici, piše da ju je „krajem rata 1995. godine zauzela vojska Republike Srpske“. Usto, kazuje se i o NATO bombardovanju Srbije i Crne Gore. Međutim, ne i zašto je došlo do toga.

Školska knjiga nije sporna samo zbog revizionizma o jugoslavenskim ratovima. „On na ovim mjestima apsolutno slijedi državnu politiku Srbije prema kojoj Srbija nikada nije vodila rat u Hrvatskoj. Nikada nije vodila ni rat u Bosni i Hercegovini već tek onaj na Kosovu od 24. marta 1999. nadalje“, objašnjava historičar Omerčić. „Njemu je u prvom planu, ili su u prvom planu krajine, odnosno tzv. Republika Srpska Krajina i Republika Srpska.“ Međutim, ni na ovom mjestu Vasić “ne napušta narativ o trulom, nečovječnom zapadu koji je u opreci sa vječno živim, nadčovječnim srpskim pravoslavljem”, govori Omerčić.

Konstatuje se i to da je Slobodan Milošević bio zatvorenik Haškog tribunala. Premda se ne prikazuje da je bio optužen za „genocid; saučesništvo u genocidu; deportacije; ubistvo; progone na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi; nehumana djela/prisilno premeštanje; istrebljenje; zatočenje; mučenje; hotimično lišavanje života...“

Ne govori se puno ni o referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine, ali se kaže da su mjesta najvećih zlodjela u jugoslavenskim ratovima Ahmići, Kazani, Kozarac, Kravica, Medački džep, Ovčara, Pakrac, Srebrenica. Autor udžbenika kazuje i to da su najviše bili razoreni gradovi Mostar, Sarajevo i Vukovar. Međutim, školarci ostaju uskraćeni informacijama ko je to činio zločine i urbicid.

O procesu protiv Radovana Karadžića nema mnogo. Pjesnik je, političar i psihijatar. Igrao je važnu ulogu u osnivanju Republike Srpske. Za Ratka Mladića se ističe da je bio vojno lice, da je „imao važnu ulogu u odbrani Srba u Hrvatskoj 1991. i da je od 1992. do 1996. bio načelnik Glavnog štaba Vojske RS“.

„I onda se morate zapitati − pa da, pa nije li upravo to cilj današnjih obrazovnih sistema – stvoriti puke poslušnike kojima će sve izvan vlastita dvorišta biti tuđe, strano, nepoznato, koji neće čitati, slušati, gledati, osjećati izvan onoga što im Ministarstvo propiše“, zamjećuje Omerčić.

Novi nastavni plan za deveti razred 

Republika je Srpska septembra 2024. u Nastavni program za nastavni predmet Istorija unijela određene izmjene. Učenici devetog razreda će učiti o RS-u i „odbrambeno-otadžbinskom ratu“ kroz deset časova, a od učenika se očekuje da navede „najznačajnije ratne operacije VRS, ratna žarišta i njihov značaj“, „ciljeve, strukturu i imena glavnokomandujućih VRS“, te „mjesta stradanja Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata, kao i najveća stratišta Srba u XX vijeku“. 

Neke od nastavnih jednica su „stradanja i zločini nad srpskim narodom“, a pojmovi „glavni štab, Vrhovna komanda; Radovan Karadžić; Ratko Mladić; Momir Talić; Novica Simić; heroji rata; logori; akcije VRS“.

Za predmet se koristi i dalje udžbenik Vasića, ali su iz Ministarstva prosvjete i kulture RS najavili novi. Rekli su i da se većina sadržaja već izučavala kroz stari program.

Zbog izmjenog nastavnog programa, Majke enklave Srebrenica i Žepa zatražile su hitnu reakciju Visokog predstavnika. Trinaest poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je uputilo apelaciju državnom Ustavnom sudu, ali se usto oglasila i međunarodna zajednica.

Iz američke ambasade poručuju da „u javnom diskursu nema mjesta za jezik koji promoviše netoleranciju i sije podjele, uključujući i obrazovanje iz oblasti historije. Negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca su sramotni“. Također, komentarisali su i iz OSCE-a, ali i Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini.

„Imamo primjere u poslijeratnoj Evropi kako se obrazovanje može koristiti ne da bi se njime zatrovalo razmišljanje mladih generacija, nego kako bi se osiguralo da oni odrastaju sa zajedničkim interesima i perspektivama, slobodama i vrijednostima, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost i uprkos ratovima i zločinima iz prošlosti“, poručili su iz Ureda visokog predstavnika (OHR). „Nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini trebali bi koristiti školske programe za promoviranje zajedničkih vrijednosti, kritičkog mišljenja i višeperspektivnosti, kako bi jačali međusobno razumijevanje i poštovanje“.

No, za Edina Omerčića međunarodna zajednica neće ići dalje od toga što je već učinila. I sami imaju problema sa revizionizmom.

„Danas u našim društvima u program može ući sve. Ali baš sve. Potpuni nonsensi“, konstatuje Omerčić. „Lično mi ostaje da se uzdam u dječiju pamet.“

___