Političari manipulišu statističkim podacima, od stope nezaposlenosti i BDP-a do broja prisutnih na javnim skupovima.

foto: Pixabay

Pišu: Vanja Stokić (Banjaluka), Zoran Strika (Novi Sad), Teodora Đurnić (Podgorica), Gentianë Paçarizi (Priština) i Jona Plumbi (Tirana)

Izvor: SEENPM

Građani zemalja Zapadnog Balkana govore sličnim jezicima, dijele istoriju i kulturu – i suočavaju se sa sličnim problemima. Nema sumnje da je korupcija najočigledniji među njima. Odmah iza nje dolazi i široko rasprostranjena manipulacija javnim mnijenjem od političkih i poslovnih interesnih grupa, koje uz pomoć naizgled neutralnih podataka iskrivljuju istinu.

Brojevi, procenti ili projekcije u vezi s pitanjima relevantnim za javnost često se plasiraju kako bi se stvorila iluzija prosperiteta. Političari, uz pomoć medija koje direktno ili indirektno kontrolišu, obično objavljuju samo djelomične informacije kako bi kreirali pozitivan utisak, ali ne pružaju kompletnu sliku. Ponekad čak izmišljaju statističke podatke, pretpostavljajući, vjerovatno tačno, da će se samo mali broj ljudi potruditi ili znati kako da provjeri tačnost njihovih tvrdnji. Čak i kada budu raskrinkane, laži potkrijepljene netačnim ili nepotpunim brojevima često postižu svoj cilj zahvaljujući dominaciji medija koji ih namjerno ili nenamjerno šire.

Predsjednik podataka

Ekonomski podaci igraju ključnu ulogu u oblikovanju pristupa srpske vlade javnom mnijenju. Vlasti podacima ponekad manipulišu kako bi stvorili optimističnu sliku ekonomije, posebno u vezi sa rastom BDP-a, stopom zaposlenosti i prosječnim platama. Platforma za provjeru činjenica Istinomer nedavno je razotkrila nekoliko neistina u televizijskom izlaganju predsjednika Aleksandra Vučića. On je tvrdio da je Srbija dobila 550.000 novih radnih mjesta od 2012. godine, da je prosječna plata tada bila 329 eura, te da je izgrađeno više autoputeva nego ikada prije. Istinomer je pokazao da nijedna od ovih tvrdnji nije tačna.

Platforma za provjeru činjenica Raskrikavanje dosljedno razotkriva kako vlasti manipulišu ekonomskim podacima. Novinarka Marija Vučić primjećuje da provladini mediji često objavljuju hvalospjeve o velikim investicijama i državnim projektima, uključujući planove Rio Tinta za eksploataciju litijuma, projekt Beograd na vodi i Expo 2027, od kojih su svi veoma kontroverzni.

„Taj narativ podstiče percepciju da je životni standard u Srbiji bolji nego što zaista jeste“, kaže Marija Vučić. „Teme poput siromaštva, radnih uslova i odnosa između investitora i radnika rijetko se obrađuju. Malo se preispituje da li su državne subvencije investitorima opravdane ili koliki su troškovi povezani s projektima poput Expa. Umjesto toga, provladini mediji funkcionišu kao PR ogranak srpske vlade i velikih kompanija, umjesto da rade u korist javnosti.“

Vlada strateški koristi narative o ekonomiji kako bi podstakla kult ličnosti predsjednika, smatra Vučić.

„Vučić je predstavljen kao izuzetno sposoban i vizionarski lider koji obezbjeđuje prosperitet, s implikacijom da bi Srbija propala bez njega“, kaže ona, podsjećajući na njegove „nastupe na televiziji prepune neprovjerenih statistika i smjelih predviđanja.“

Godine 2018., Vučić je čak izjavio da će prva linija beogradskog metroa biti završena do 2022. Malo ko bi sada imao hrabrosti da predvidi kada će zaista biti gotova.

Selektivni podaci

Na Kosovu manipulacija statistikom potiče iz različitih izvora, uključujući vladu i neprofesionalne kreatore sadržaja na društvenim mrežama. Trenutna administracija, predvođena Pokretom Samoopredjeljenje (LVV), usavršila je vještinu kreiranja narativa o neviđenom uspjehu, pri čemu je selektivno predstavljanje podataka postalo ključna karakteristika njihove strategije komunikacije. Izdvajanjem određenih pokazatelja i prikazivanjem istih kao samostalnih postignuća, vlada stvara iluziju transformativnog napretka. Ovakav pristup ne samo da neopravdano pojednostavljuje složena pitanja već i zanemaruje ključne faktore kao što su istorijski trendovi, spoljni uticaji i alternativna tumačenja, koji su neophodni za sveobuhvatnu procjenu njihovih postignića.

Stopa zaposlenosti jedno je od najkontroverznijih pitanja na Kosovu. U četvrt vijeka od rata sa Srbijom, zemlja se suočava s uporno visokom stopom nezaposlenosti, naročito među mladima, koji čine veliki dio populacije. Prema podacima Kosovske agencije za statistiku (ASK), nacionalna stopa nezaposlenosti iznosila je 25,7% u 2021. godini, pala je na 12,6% u 2022. i dodatno se poboljšala na 10,8% u 2023. godini. Ovaj nagli pad u samo dvije godine potakao je značajnu raspravu u javnosti.

Dok vlada ove brojke predstavlja kao dokaz uspješnog otvaranja radnih mjesta, kritičari – uključujući nezavisne medije, opozicione stranke i nezavisne ekonomske stručnjake – osporavaju ovaj narativ. Oni tvrde da pripisivanje ovog postignuća isključivo politici vlade zanemaruje druge faktore, kao što su masovna emigracija građana Kosova u Zapadnu Evropu tokom protekle decenije (samo u 2021. godini zemlju je napustilo oko 42.000 ljudi) i formalizacija postojećih poslova kroz vladine inicijative (posebno nakon pandemije COVID-19). Takođe, uporno visoka stopa radne neaktivnosti među građanima radnog uzrasta ostala je uglavnom nepromijenjena, zadržavajući se iznad 40% za muškarce i iznad 75% za žene tokom posljednje četiri godine.

Ako ne možeš zamaskirati brojke, izmisli ih!

I u Albaniji se značaj statističkih podataka često preuveličava ili se podaci selektivno koriste za političke svrhe. Vlade često uveličavaju brojke kako bi predstavile povoljnu sliku svojih postignuća, dok istovremeno diskredituju rezultate opozicije. Naravno, opozicija često čini isto.

Uobičajena taktika manipulacije brojkama jeste ispunjavanje javnog prostora velikim, složenim proračunima. Izvještavanje o javnom dugu jedan je od takvih primjera. Otkad je socijalistička vlada preuzela vlast prije jedanaest godina, u velikoj mjeri se oslanja na javno-privatna partnerstva za gotovo sve glavne investicije u zemlji. Ovi ugovori obično zahtijevaju od vlade da otplaćuje dug privatnim kompanijama tokom perioda od najmanje deset godina.

Ipak, vladajuća stranka namjerno izostavlja obaveze države po osnovu ovakvih ugovora iz svojih finansijskih izvještaja, što zvaničnicima omogućava da tvrde kako javni dug iznosi samo 60% BDP-a. Međutim, Međunarodni monetarni fond (MMF) i agencija za kreditni rejting Standard & Poor’s izračunali su da stvarni javni dug Albanije premašuje 80%.

U glavnom gradu Tirani, gradonačelnik Erion Veliaj uložio je mnogo truda u izgradnju imidža „čovjeka koji sadi drveće.“ Godinu dana nakon početka svog prvog mandata, Veliaj je izjavio da će posaditi dva miliona stabala koja će okruživati grad. Objavio je da je finansijska podrška za njegov projekat osigurana i viđen je kako potpisuje sporazum sa direktorom Italijanske agencije za razvojnu saradnju (IADC), Ninom Merolom.

Od tada je Veliaj na mnogim fotografijama prikazan kako sadi drveće. Godine 2022. tvrdio je da je grad na pola puta do cilja od dva miliona stabala. Ove tvrdnje treba procijeniti u svjetlu izvještaja Svjetske banke da je u Tirani zapravo došlo do smanjenja ukupnog zelenog pokrivača.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, organizacija za provjeru činjenica Istinomjer nedavno je ukazala na tvrdnju načelnika sarajevske opštine Ilidža da je tokom njegovog mandata, između 2022. i 2024. godine, broj fiskalnih uređaja porastao za 17.000. U opštini sa populacijom od 66.000 stanovnika, prema popisu od prije 11 godina, ta brojka djelovala je nevjerovatno. Podaci Poreske uprave pokazali su da je broj fiskalnih uređaja na Ilidži zaista porastao, ali samo za 1.422.

„Manje-više svi manipulišu brojevima, ali najčešće političari i mediji naklonjeni određenim političkim idejama. Postoji mnogo primjera, od manipulacija sa nivoima plata i penzija, stopama zaposlenosti, cijenama energije, brojem stanovnika, brojem osvojenih glasova…do selektivne upotrebe statističkih podataka“, kaže glavni urednik Istinomjera, Dalio Sijah.

Ko uopće broji?

Kao što smo vidjeli, političari na Zapadnom Balkanu često manipulišu brojkama kako bi ojačali svoj položaj ili potkopali protivnike. Ova praksa je posebno izražena tokom predizbornih kampanja, kada pokušavaju da pridobiju birače, ali je uobičajena i tokom mandata. Brojevi služe ne samo kao alat za zavaravanje birača već i kao sredstvo kojim kreiraju dojam kompetentnosti – taj pristup opisan je u knjizi Spin Dictators Sergeja Gurieva i Daniela Treismana.

Ustaljena taktika, koja nije jedinstvena za ovaj region, jeste preuveličavanje broja prisutnih na vlastitim javnim skupovima, dok se značaj onih protivničkih umanjuje. Slično tome, lažna istraživanja javnog mnijenja i popularnosti često se predstavljaju kao vjerodostojna. Hiperbola je, čini se, stekla status legitimnog sredstva.

Izvrtanje brojeva može biti primamljivo. Ali ako se previše zanesete tom idejom, prije nego što shvatite, mogli biste završiti citirajući podatke sa satiričnih web stranica.

U cijelom regionu, čini se da i vladajuće i opozicione stranke vjeruju da im napuhavanje statistika poboljšava izborne šanse. Tokom predizbornog skupa 2024. godine, gradonačelnik Zenice, Fuad Kasumović, tvrdio je da je otplatio 40 miliona konvertibilnih maraka (20,5 miliona eura) duga nastalog u vrijeme prethodne administracije. Međutim, fact-checking organizacija Istinomjer pokazala je na osnovu podataka iz državnog Ministarstva finansija i trezora da je otplaćeno samo 12 miliona maraka.

Brojevi u krizi

Tvrdnje o brojevima ključne su i u upravljanju krizama, na primjer u reakciji srpske vlade na javno nezadovoljstvo i zahtjeve za odgovornošću nakon urušavanja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, drugom najvećem gradu Srbije, u novembru prošle godine, kada je poginulo 15 ljudi. Zvaničnici su pokušali da skrenu kritike poređenjem s tragedijama u gradovima poput Miamija, Pariza i Jakarte ili s prirodnim katastrofama u Španiji, gdje je broj žrtava bio veći.

Provladini mediji su pojačali ove usporedbe, a predsjednica Skupštine Ana Brnabić izjavila je da je problem opozicije izgleda to „što više ljudi nije poginulo“. Nakon hapšenja povezanih s rekonstrukcijom stanice, koja traje već tri godine, Brnabić je ponovno ukazala na strane tragedije, navodeći spor odgovor pravosuđa nakon urušavanja zgrade u Marseju 2018. godine.

Ova taktika korišćenja brojeva za umanjivanje domaćih tragedija nije nova. Godine 2018., nakon što su dva radnika poginula na gradilištu u Beogradu, predsjednik Vučić je relativizirao ovaj događaj, rekavši: „To je život,“ i bizarno ustvrdio da u Sjedinjenim Američkim Državama perač prozora gine svakih 10 sekundi. Njegova izjava nije bila samo netačna već je potekla sa satirične web stranice The Onion. (Nakon talasa podsmjeha, Vučić se izvinuo zbog komentara.)

Frustrirani tendencijom srpskih zvaničnika da izokreću brojke u svoju korist ili umanjuju značaj masovnih protesta poput petomjesečnih demonstracija „Jedan od pet miliona“ 2019. godine ili protesta u mnogim gradovima nakon dvije masovne pucnjave u maju 2023. godine, grupa medijskih i kulturnih aktivista pokrenula je Facebook grupu „Protest Fan Club“, koja je kasnije prerasla u Arhiv javnih skupova, s ciljem da pruži realističnu sliku javnih događaja. Aleksandar Gubaš iz grupe izjavio je da vlast često preuveličava broj prisutnih na svojim događajima, dok minimizira broj učesnika opozicionih okupljanja.

„Ovaj trend preuveličavanja broja prisutnih nije jedinstven za vladu“, rekao je Gubaš. „Uobičajen je među opozicionim strankama, građanskim pokretima, vjerskim organizacijama, sportskim klubovima i organizatorima događaja širom svijeta. Ljudi žude za spektaklom i vole da čuju o masovnim okupljanjima.“

I u Bosni i Hercegovini političari već dugo preuveličavaju veličinu okupljanja koja organizuju, dok umanjuju broj prisutnih na skupovima svojih protivnika. Provjeravajući tvrdnje organizatora i zvaničnika Republike Srpske da je 50.000 ljudi prisustvovalo patriotskom skupu koji je prošlog aprila organizovan u Banjaluci, Arhiv javnih skupova procijenio je da je stvaran broj prisutnih bio najviše 9.000.

Lažni istraživači javnog mnijenja

U Crnoj Gori, manipulacija brojkama u političke svrhe najvidljivija je u korišćenju istraživanja javnog mnijenja uoči izbora.

Darvin Murić, glavni urednik sajta za provjeru činjenica Raskrinkavanje.me, navodi da su lažna istraživanja javnog mnijenja čest alat političke manipulacije, često osmišljena da ubijede birače porukama poput: „Mi smo najjači; naši protivnici loše stoje.“

Kao značajan primjer, Murić navodi „istraživačku agenciju“ sa sjedištem navodno u Beogradu, Centar samostalnih istaživača (CSI). CSI redovno objavljuje „istraživanja“ o izborima u Crnoj Gori, iako ne postoje nikakvi podaci o ovoj agenciji u poslovnim registrima ni Srbije, ni Crne Gore, niti bilo kakvi tragovi o njenim drugim aktivnostima osim tvrdnji vezanih za izbore.

Fact-checkeri u akciji!

Širom regiona, brojni mediji i građanske organizacije uključeni su u napore za provjeru činjenica. U Bosni i Hercegovini, Istinomjer i Raskrinkavanje redovno razotkrivaju dezinformacije. Međutim, njihov domet i uticaj ostaju znatno manji u poređenju sa stvarnim izvorima manipulacije.

„Političari u BiH dobijaju značajnu pažnju od glavnih medija, koji često nekritički prenose njihove izjave bez dodatne provjere. Štaviše, neki mediji djeluju direktno u korist određenih političkih grupa. Na primjer, Radio-televizija Republike Srpske (RTRS), koja je teoretski javni servis, služi interesima jedne političke stranke i nikada ne objavljuje ispravke. Nasuprot tome, javni emiter na državnom nivou BHT pokazuje relativnu odgovornost, iako to zavisi od rukovodstva u datom trenutku”, rekao je Sijah iz Istinomjera.

Na Kosovu, mediji igraju istaknutu ulogu u preispitivanju informacija koje dolaze od vlade. Platforme za provjeru činjenica i mediji poput Hibrid.info, Kryptometer i Reporteri.net pokušavaju da provjere vladine statistike. Međutim, ove platforme često nemaju domet koji imaju narativi koje plasira vlada. Glavni mediji takođe se bave ovim temama kroz TV programe i prateće članke koji preispituju vladine tvrdnje, posebno o temama poput ekonomskog rasta i podataka o zapošljavanju. Ipak, fact-checkeri i istraživački novinari suočavaju se s izazovima u pristupu pouzdanim podacima, posebno kada su u pitanju statistike o populaciji.

Slične prepreke imaju i fact-checkeri u Albaniji, poput Faktoje i BIRN Albania. Proces provjere činjenica zahtijeva vrijeme. Novinari ponekad čekaju nedjeljama na podatke koji bi trebalo da budu lako dostupni, a to onda odlaže i eventualne ispravke, te smanjuje njihov učinak.

Iako se često primjećuje da je domet organizacija za provjeru činjenica na Zapadnom Balkanu ograničen, možda bi bilo primjerenije razmotriti kako bi medijski pejzaž izgledao bez njih. Magla dezinformacija i propagande u ovim društvima nesumnjivo bi bila mnogo gušća. Također, ima smisla ukazati na znake porasta uticaja platformi za provjeru činjenica tokom posljednje decenije. Njihova čitanost često naglo raste tokom kriza ili kada oko posebno kontroverzne teme postoje očigledne nejasnoće u vezi s činjenicama. Ovaj rast demonstrira njihovu sve veću relevantnost u društvu.

___