Uloži u medije, zaradi u turizmu

08/04/2016

Petros Statis je u Crnoj Gori vlasnik četiri medija – dvije dnevne novine i dva portala. Finansijska i poslovna dokumentacija pokazuje da od medija Statis nema finansijski profit. Dok je Statisov ekonomski interes u medijima koje je kupio, a koji drže stranu premijeru Đukanoviću, nejasan, grčki biznismen uživa privilegije u svom osnovnom biznisu ovdje - u turizmu.

Na proljeće prošle godine grčki biznismen Petros Statis kupio je dva crnogorska portala - Analitiku i Cafe Del Montenegro (CDM), i tako postao vlasnik čak četiri crnogorska medija: osim ta dva portala Statis je većinski vlasnik i dvije dnevne novine – nekadašnje državne Pobjede koju je preuzeo krajem 2014. godine i Dnevnih novina koje zvanično posjeduje od 2013. godine, iako mnogi izvori i podaci govore da je on utemeljivač tih novina čiji je prvi primjerak objavljen u oktobru 2011. godine.

Iza Statisovog širenja na medijskom tržištu ne stoji očigledna ekonomska logika, pokazuje dostupna finansijska i poslovna dokumentacija. Dvije dnevne novine skupi su projekti koji ne donose profit i u koje treba dodatno ulagati. Zato se od početka spekulisalo da se radi o drugačijoj vrsti trgovine i da grčki biznismen finansira i održava ove medije, koji drže stranu Vladi premijera Mila Đukanovića, zbog interesa i privilegija u turizmu i drugim biznisima koje vodi u Crnoj Gori. Prema evidenciji Privrednog registra on je u Crnoj Gori osnovao 11 kompanija različitih djelatnosti: od turizma i hotelijerstva, preko telekomunikacija i poljoprivrede.

U vrijeme kada je grčki biznismen kupio Pobjedu, bivša državna novina bila je u višemilionskim dugovima. Raniji pokušaji da se Pobjeda privatizuje propali su, a Vlada je nezakonito duže od deceniju finansirala tu dnevnu novinu iz budžeta, zdušno je pri tom koristeći za obračun sa kritičarima. Prema zakonu o medijima iz septembra 2002, Pobjeda je još tada morala biti prodata ili ugašena.

Posljednji tender za njenu prodaju propao je na proljeće 2012. godine. Tada je prijatelj premijera Đukanovića, nedavno uhapšeni bivši ministar odbrane BiH Fahrudin Radončić, koji je u to vrijeme i zvanično bio vlasnik sarajevskog Dnevnog avaza, odustao od te trgovine, uz pojašnjenje da Pobjeda nije „lider na tržištu“ i da se radi o „skupom projektu“. Pri tom, u vlasništvu bivše državne novine tada je bila vrijedna nekretnina - u revizorskom izvještaju Pobjede iz 2013. godine procijenjena na 4.887.432 eura. Radončiću ni to nije bilo dovoljno.

Zgradu je u februaru 2013. godine na sebe uknjižila Vlada, pa ona nije bila dio paketa kada je Pobjedu od države kupio Petros Statis u decembru 2014. godine. Koji je onda bio interes grčkog biznismena da preuzme nekadašnju državnu novinu?

Zarada od prodaje novine sigurno nije. Samo u prva dva mjeseca 2014. godine, u kojoj je Statis kupio Pobjedu, njen gubitak, pokazuje finansijski izvještaj za taj period, iznosio je 413.665 hiljada eura. Bio je to samo nastavak trenda propadanja. Godišnje, pokazuje finansijska dokumentacija, Pobjeda je gubila u prosjeku dva miliona eura.

Koji je bio interes grčkog biznismena da preuzme nekadašnju državnu novinu? Zarada od prodaje novine sigurno nije. Samo u prva dva mjeseca 2014. godine, u kojoj je kupio Pobjedu, njen gubitak iznosio je 413.665 hiljada eura. Bio je to samo nastavak trenda propadanja.

Prema finansijskom izvještaju za 2013. godinu, gubitak Pobjede te godine bio je veći za nešto preko dva miliona eura u odnosu na 2012. godinu. Na sjednici UO Pobjede održanoj 21. 06. 2013. godine u zapisniku broj 28/02 konstatuje se da je i u 2012. godini Pobjeda poslovala sa gubitkom od - 2.472.805 eura. „To je 38,2 odsto više u odnosu na prethodnu 2011. godinu“, navodi se u zapisniku. Gubitak je, pri tom, rastao i pored smanjenja plata i racionalizacije koja je, kako se navodi u zapisniku, sprovedena te godine.

Prihodi od prodaje novinskih izdanja, konstatuje se dalje u zapisniku, manji su za 23,38 odsto u odnosu na prethodnu godinu. „Evidentan je i pad tiraža dnevnog lista Pobjeda iz mjeseca u mjesec i na godišnjem nivou iznosi 17,53 odsto“, stoji u tom dokumentu.

Da nema ekonomskog opravdanja da Pobjeda nastavi sa poslovanjem, konstovano je i u nezavisnom revizorskom izvještaju iz 2013. godine. „Gubitak Društva na dan 31.12.2012. godine iznosi 25.941.188, a njegov kapital na taj dan iznosi 18.349.639 eura. Negativan iznos od 7.591.549 eura predstavlja nedostajuću 'pojedenu‘ supstancu, što po našem mišljenju dovodi u pitanje nastavak poslovanja ovog poslovnog subjekta“, konstatuje se u izvještaju nezavisnog revizora Mont Audit.

Vlada je ipak nastavila da finansira državnu novinu novcem građana sve do decembra 2014. godine kada je prešla u Statisove ruke. Tokom decenije Pobjedinog nezakonitog poslovanja Vlada je nekoliko puta otkupljivala višemilionske dugove Pobjede pretvarajući ih u akcijski kapital. Gubici su rasli i pored „novih početaka“ i otpisanih dugova, višemilionskih davanja iz budžeta godišnje, ali i drugih sredstava koje je Pobjeda na račun oglašavanja povlačila iz javnih fondova i preduzeća.

Prema dokumentaciji Privrednog suda, Statis je za cijenu od 757 hiljada eura dobio štampariju, tri manje nekretnine u Baru, Nikšiću i Žabljaku u kom su se nalazila dopisništva, više automobila i gomilu kancelarijskog materijala. Iako vrijedna, štamparija teško da je mogla biti ekonomsko opravdanje za nastavak izdavanja lista koji je kontinuirano pravio gubitke.

Pobjeda, čiji su gubici i dugovi cijelu deceniju pokrivani iz budžeta, prodata je mimo tendera, neposrednom pogodbom, a cijeli proces, od njenog uvođenja u stečaj do prodaje, odigrao se vrlo brzo i transparetno koliko to zakonski minimum nalaže.

Pobjeda je uvedena u stečaj na ljeto 2014, na predlog Poreske uprave Crne Gore koja je prinudnu naplatu poreskog duga Pobjede od 358.494, 66 eura zatražila 21. 07. 2014. godine. Tri sedmice kasnije, 6. avgusta, Privredni sud je donio rješenje o uvođenju stečaja, a kako stečajna uprava Pobjede nije podnijela plan za reorganizaciju, 13. oktobra 2014, donijeto je i rješenje o bankrotstvu. Već sjutradan, 14. oktobra 2014, prema dokumentaciji Privrednog suda, na adresu stečajnog upravnika Pobjede Milana Markovića stigla je ponuda Statisove kompanije Media Nea. Odbor povjerilaca Pobjede prihvatio je ponudu šest dana kasnije, 20. oktobra 2014. godine. Prema Zakonu o stečaju preduslov za prodaju neposrednom pogobom je odobrenje Odbora povjerilaca.

Po Zakonu, reorganizacija se sprovodi „ako postoje ekonomski opravdani uslovi za nastavak dužnikovog poslovanja“. Bilo je nejasno zašto Media Nea kupuje kompaniju koju i stečajna uprava vidi kao firmu „koja nema objektivnih uslova za reorganizaciju“ i nastavak poslovanja. Da nema uslova za reorganizaciju naveo je stečajni upravnik Pobjede Milan Marković u pismu sudiji, koji je vodio stečaj, Blažu Jovaniću, te članovima Odbora povjerilaca u oktobru 2014.

Statis je kupoporodajnim ugovorom uz sve preuzeo i obaveze prema zaposlenima, nastavljajući da izdaje novinu čiji je tiraž do tada u kontinuitetu padao, a dugovi rasli.

Na dan kada je Media Nea isplatila cijelu dogovorenu sumu za kupovinu Pobjede, 1. decembra 2014. godine, iz Statisove First financial banke (Univerzal banka), sa računa njegove kompanije First financial holdings, koja se bavi trgovinom voća i povrća i koja je osnivač Media Nee, uplaćeno je 757 hiljada eura na račun Media Nee, koliko je bila cijena dogovorena za kupovinu Pobjede, pokazuje dokumentacija Privrednog suda. Prema evidenciji Privrednog suda, ni novčani kapital First financial holdings mjesec dana ranije, u novembru 2014. nije bio dovoljan za kupovinu Pobjede, i iznosio je tek 184 hiljade eura. Statis je izgleda morao ulagati dodatni novac.

Kada je Media Nea isplatila cijelu dogovorenu sumu za kupovinu Pobjede, 1. decembra 2014. godine, iz Statisove First financial banke (Univerzal banka), sa računa njegove kompanije First financial holdings, uplaćeno je 757 hiljada eura na račun Media Nee, koliko je bila cijena dogovorena za kupovinu državne novine. Statis je očito morao ulagati dodatni novac

Deset dana nakon što je isplatila cijenu za državnu novinu, 12. 12. 2014. godine, Media Nea osnovala je kompaniju Nova Pobjeda. Za izvršnog direktora Nove Pobjede imenovan je Draško Đuranović, i bivši vlasnik portala Analitika koji je sada u Statisovom vlasništvu.

Pobjeda je nastavila sa provladinom uređivačkom politikom. Zanimljivo je da se u Pobjedi trenutno štampa i srpski tabloid Informer, kako se navodi u impresumu tabloida čija je uređivačka politika, kako se konstatuje i u izvještaju Instituta za medije iz decembra 2015, na istom provladinom fonu.

Ni drugi Statisov medijski projekat u Crnoj Gori, Dnevne novine, nije bio jeftin.

Dnevne novine pokrenute su 10. oktobra 2011. godine. Tada je kompanija Media Nea koja je zvanično pokrenula projekat, prema evidenciji Privrednog suda, bila u stopostotnom vlasništvu Borisa Darmanovića, bivšeg vlasnika portala CDM. Dnevne novine su se u prvih pola godine dijelile besplatno. Prema više procjena to je moralo koštati najmanje milion eura ulaganja u tom periodu.

Osnivački akti te kompanije pokazuju međutim da je kada je pokrenuo milionski vrijedne Dnevne novine, kapital Darmanovićeve kompanije Media Nea iznosio – 1 euro!

Darmanovićeva Media Nea je sa kapitalom, od jednog eura tada ne samo pokrenula skup i neizvjestan projekat kao što su Dnevne novine, nego se mjesec kasnije, u novembru 2011. godine, prijavila za kupovinu Pobjede koja je grcala u dugovima. Nije bilo jasno ne samo zašto je Darmanović zainteresovan za kompaniju čije poslovanje nema budućnost, nego i kako namjerava da je kupi s obzirom na to da nije ispunjavao uslove tendera.

Na tom tenderu iz 2011. godine, Vlada je tražila da firma koja bude preuzela Pobjedu ima aktivu vrijednu 15 miliona eura, najmanje trogodišnje iskustvo u obavljanju osnovne djelatnosti i minimum osam miliona eura prihoda na kraju prethodne poslovne godine.

Darmanović je tada pojasnio da očekuje da će mu u pomoć da ispuni uslove i kupi Pobjedu „radi proširenja asortimana“ priteći Petros Statis. Statis tada očito nije bio zainteresovan, pa je tender, pošto je Radončić odustao - poništen.

Darmanović je insistirao da se radi samo o potencijalnom partnerskom odnosu između njega i Statisa i da su Dnevne novine njegov vlastiti projekat iza kog se ne krije grčki kapital, kako se još tada sumnjalo.

Zanimljivo je, međutim, da je na svom sajtu petrostathis.com grčki biznismen naveo da posjeduje više medija u Crnoj Gori i da je on „utemeljivač Dnevnih novina“.

Zvanično, Statis je Dnevne novine preuzeo skoro dvije godine nakon što su osnovane, u julu 2013. godine.

Media Nea je pri tom, pokazuju podaci Privrednog suda, u oktobru 2014. kada je dala ponudu za Pobjedu imala kapital od 70 hiljada eura. To je čak deset puta manje od cijene koju je Statis ponudio i za koju je na kraju kupio Pobjedu – 757.000 eura.

Prema podacima Privrednog suda, on je kompaniju Media Nea koja je bila izdavač Dnevnih novina kupio preko svoje firme First financial holdings 19. jula 2013. godine. Na račun Media Nee tada je leglo 70 hiljada eura sa računa First financial holdings u First financial banci. Statis je postao većinski vlasnik Media Nee sa 99,9 odsto kapitala, dok je Boris Darmanović upisan kao vlasnik 0,01 odsto kompanije sa osnivačkim kapitalom od jednog eura. Darmanovićeva direktorska ovlašćenja, prema statutu kompanije iz tog perioda, ograničena su na poslove do 500 eura.

Statis je kompaniju koja je kupila Media Neu, First financial holdings, pokazuju osnivački dokumenti, pokrenuo skupa sa of-šor kompanijom Stangat limited sa Kipra, čiji vlasnici nijesu poznati javnosti. Tokom 2009. godine Statis je preuzeo u potpunosti kompaniju od suosnivača Stangat limited. Prenos svog udjela u ime te of-šor kompanije sa Kipra, kao njen osnivač, potpisao je grčki brodovlasnik Viktor Restis. Restis je vodio većinu aktuelnih Statisovih poslova u Crnoj Gori. Povukao se 2013, kada je uhapšen u Grčkoj, a njegove poslove u Crnoj Gori nastavio je Statis. Iako se vjeruje da Restis ne posluje više u Crnoj Gori, Stangat limited je prema Privrednom registru Poreske uprave i dalje vlasnik dvije ovdašnje kompanije sa grčkim kapitalom – Golden estate i Vires.

U vrijeme kada su milionski vrijedan projekat, Dnevne novine, pokrenute, kompanija Adriatic properties 2, koju su tada vodili Statis i Restis skupa, a koja gazduje Svetim Stefanom dugovala je više od pola miliona eura za zakup ovog bisera crnogorskog turizma. Iako je to bio razlog za raskid ugovora o zakupu, Vlada to nije učinila. Dug te kompanije po osnovu neplaćenog zakupa u oktobru 2012. iznosio je 2,6 miliona eura. Na kraju, Vlada je dozvolila da se dug izmiri u ratama. U decembru prošle godine Budvanska rivijera od koje zakupljuju Sveti Stefan, poslala je na adresu Adriatic properties fakturu od 1,4 miliona eura duga za zakupninu.

Iz konkurentskih dnevnih listova Vijesti i Dana, koje su kritički orijentisani prema Vladi, više puta su ocijenili da su Dnevne novine „dampinškim cijenama“ pokušavale da unište konkurenciju, te da je to zapravo pravi razlog njihovog osnivanja. Da se unište Đukanovićevi kritičari.

Samo dan kasnije nakon što je Statis zvanično preuzeo Dnevne novine, premijer Milo Đukanović donio je predlog br: 01-1114/3 da se Statisu izda crnogorsko državljanstvo, što je i učinjeno.

Prema Privrednom sudu, osnivač Statisove Adriatic properties je of-šor kompanija Aidway Investment Limited, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, čiji su vlasnici nepoznati. Kako je prije nekoliko godina otkrila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), ovlašćena zastupnica te kompanije bila je Ana Đukanović, tada Ana Kolarević, sestra premijera Đukanovića.

MANS je u januaru 2012. godine podnio krivične prijave protiv više aktuelnih i bivših ministara i lokanih funkcionera zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u korist kompanija pod kontolom Viktora Restisa i Petrosa Statisa, a koje su bile zakupci Svetog Stefana i gazdovale Rudnikom mrkog uglja u Beranama.

U prvoj krivičnoj prijavi MANS je teretio zakupca hotela Sveti Stefan da je u kontinuitetu nesmetano kršio ugovorne obaveze ne snoseći bilo kakve sankcije, da je rekonstruisao hotel bez građevinske dozvole i sagradio dva nelegalna objekta u Miločerskom parku. MANS je objavio dokumenta nadležne inspekcije u kojima se kompaniji Adriatic properties nalaže rušenje tih objekata, što nije učinjeno.

Osnivački akti pokazuju da je kada je pokrenuo milionski vrijedne Dnevne novine, kapital Darmanovićeve kompanije Media Nea iznosio – 1 euro! Na svom sajtu petrostathis.com grčki biznismen naveo da posjeduje više medija u Crnoj Gori i da je on „utemeljivač Dnevnih novina“.

U drugoj prijavi Vlada se tereti da je Statisu omogućila da na nezakonit način dođe do koncesija za eksploataciju uglja na period od 20 godina, te da nije raskidala ugovor iako obaveze nijesu bile ispoštovane. Statis je tada kazao da su optužbe MANS-a protiv Restis grupe bazirane na lažima i manipulacijama i da predstavljaju dio političke igre.

Jedan od posljednjih ustupaka koje je Statis dobio od Đukanovićeve Vlade je aneks ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža koji je usvojen krajem prošle godine u parlamentu. Tim aneksom Vlada je tražila da se Statisu odobri produženje roka zakupa hotela sa 30 na 42 godine, smanji zakupnina 30 odsto, odobri gradnja 66 apartmana za prodaju, kao i da se oslobodi duga za zakupninu od 250 hiljada eura i buduće zakupnine do izrade prostorno - planske dokumentacije.

Aneks najprije nije dobio podršku parlamentarne većine u julu prošle godine. U međuvremenu, izglasan je zahvaljujući glasovima Pozitivne Crne Gore, male opozicione partije koju odavno optužuju za političku korupciju. Ostatak opozicje i koaliciona Socijaldemokratska partija (SDP) tvrde da se aneksom obezbjeđuje kupoprodaja zemljišta ispod apartmana, ali da to niko neće da kaže.

Iako Statisovi poslovi u medijima na izgled nemaju ekonomsku logiku, njegov posao u turizmu čini se ima.

U februaru ove godine dnevni list Vijesti objavio je da Statis već tri godine ne plaća kiriju za HTP Miločer zbog čega je to preduzeće u problemu pa se zadužilo kod njegove banke za kredit od 750 hiljada eura. Ukoliko kredit ne bude isplaćen, hotel Kraljičina plaža sa dvorištem mogao bi pripasti Statisovoj banci.

U proljeće prošle godine Statis, nakon dvije dnevne novine kupuje konačno i dva portala, Analitiku i CDM. Analitiku je pruzeo od direktora svoje Pobjede Draška Đuranovića, a CDM od direktora svojih Dnevnih novina Borisa Darmanovića. O tim transakcijama nema dokumentacije u Privrednom registru Poreske uprave, iako je u elektronskoj evidenciji registra zabilježeno da je Statis kupio ta dva portala. Zato se ne zna koliko je novca Statis platio portale. U Poreskoj upravi objasnili su da je razlog za nedostatak dokumentacije najvjerovatnije to što je osnivači nijesu preuzeli iz Pivrednog suda.

Analitiku, odnosno kompaniju Portal Press, Statis je kupio preko svoje First financial holdings koja je od proljeća prošle godine stopostotni vlasnik kompanije. Prema elektronskoj evidenciji CRPS direktorica je supruga Draška Đuranovića, Tinka. Tinka Đuranović bila je vlasnica velike distributivne kompanije Bega press, koja je ušla u stečaj ostavljajući za sobom ogromne dugove. Vlada Igora Lukšića je Bega pressu 2011. godine nakon uvođenja stečaja odobrila pomoć od 880 hiljada eura iz državnog budžeta, kako bi se namirio dug prema medijima. Najveći povjerilac Bega pressa, Futura Monte Stanka Subotića, Đukanovićevog prijatelja, pokazuje dokumentacija te kompanije u stečaju, nije isplaćen. Bega press je Subotiću ostao dužan oko 323.609 eura.

Statis je CDM preuzeo preko kompanije Media Nea. Kao direktor upisan je bivši vlasnik tog portala Boris Darmanović.

I portali Analitika i CDM prepoznati su kao provladini prije prodaje Statisu. Analitika godinama drži mjesto portala koji najviše novca odnosi po osnovu oglašavanja iz javnih i državnih fondova. Prema ocjenama Centra za građansko obrazovanje taj se novac dijeli netransparetno i bez jasnih kriterijuma.

Do izlaska ovog teksta grčki biznismen nije odgovorio na zahtjev koji mu je upućen mjesec dana ranije - da pojasni zašto je ulagao u skupe medijske projekte u Crnoj Gori, kupujući medije istog profila, dvije dnevne novine i dva portala.

Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku projekta South East European Media Observatory, podržanog od strane Evropske unije. Sadržaj ovog članka je odgovornost autorke Milene Perović-Korać i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Tekst prenosimo uz dozvolu autorice.