Pritisci i napadi  na novinare i medijske kuće u Crnoj Gori su sve češći. Napad na dopisnicu Dana Lidiju Nikčević i bacanje eksplozivne napave na redakciju Vijesti, izazvali su brojne osude u Crnoj Gori i regionu a Sindikat za medije Crne Gore odlučio se na organizovanje protesta na Dan novinara, 23. januara. O stanju medija u Crnoj Gori razgovarali smo sa Marijanom Camović, predsjednicom Sindikata medija u toj zemlji.

Protest pred zgradom Vlade Crne Gore, najavljen je za 23.01. (Dan novinara Crne Gore), a povod su učestali napadi i pritisci na novinare Crnoj Gori. Kakva su vaša očekivanja od ovog skupa? Da li je moguće očekivati promjene u medijskoj sferi?

Promjene je moguće očekivati i mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da do njih dođe. Ako bi smo i tu nadu izgubili naša profesija bi pretrpjela i posljednji, završni udarac i biti novinar/novinarka u Crnoj Gori više ne bi imalo nikakvog smisla.

Od prethodnog do ovogodišnjeg Dana novinara ni jedan slučaj napada na novinare u Crnoj Gori nije istražen. Ako se i sazna ko je napadač (što se jednom desilo), nalogodavce i motive za napad nikad ne saznamo. U 2013. tri eksplozivne naprave su aktivirane - ispod automobila novinara Uroša Radulovića, u dvorištu novinara Tuifika Softića i ispod pozora glavnog urednika Vijesti Mihaila Jovivića, kada je srećom izbjenuto njegovo i stradanje lektora Gorana Popovića. Prebijanja, uvrede, prijetenje svake vrste, omalovažavanja i to javna od strane državnih i opštinskih zvaničnika se gotovo ne mogu izbrojati. To je atmosfera u kojoj ćemo obilježiti Dan novinara Crne Gore. Vladu smatramo najmjerodavnijom da mjenja stanje i zato smo i odlučili da ispred zgrade u kojoj su premijer i ministri pošaljemo poruke.

Kampanja "Stop represiji nad novinarima" od 17.01. protekla je veoma vidljivo u crnogorskim medijima. Kakav je odjek ove akcije među građanima? Kakvo je njihovo razumjevanje situacije u kojoj se nalaze mediji u Crnoj Gori?

Namjera nam je bila da što upečatljivije pokažemo kako izgleda kada novinari prestanu da rade, kakva bi bila svakodnevica građana Crne Gore kada nas ne bi bilo. Jer, koliko uspjevamo da protumačimo napade, to je želja onih koji nasrću na nas. Nakon početnog iznenađenja i kada smo saopštili ko stoji iza crnih strana u novinama, banera na portalima, i čija je ideja "crni minut" prije udarnih informativnih emisija na televizijama, počela je da nam stiže i podrška građana koji, takođe, imaju pravo da znaju ko nas i zbog čega napada. To je mislim bio prvi put da mediji bez obzira na uređivačku politiku šalju identičnu poruku svojim čitaocima/gledaocima jer je svima postalo jasno da nema pravila i da smo svi mete. I ranija istraživanja koja je sprovodila misija OSCE u Crnoj Gori pokazala su da više od polovine građana smatra da su novinari/novinarke u Crnoj Gori ugroženi zbog posla kojim se bave i da su saglasni da nam se da dodatna zakonska zaštita i Sindikat medija već radi na tome.

Namjera nam je da u okviru Krivičnog zakonika poslanici unesu i članove koji tretiraju napad na novinare, te povećaju kazne za one koji to rade. Ako bi se to desilo valjda bi napadači malo više razmišljali prije nego krenu na nas.

Vlastima u Srbiji trebalo je 15 godina da privedu osumnjičene za ubistvo Slavka Ćuruvije. Kakva je situacija u Crnoj Gori po pitanju regovanja vlasti na napade na novinare?

Vlasti Crne Gore su već potrošile 10 godina, a nijesu uspjele da utvrde ko je ubio glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića. Za sada je jedan saučesnik osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu ali izvršioci, nalogodavci i motivi se ni ne naziru. Sada je ponovo pokrenuta priča o tome i rečeno je iz Tužilaštva da je slučaj ponovo otvorena mada nije objašnjeno kako je došlo do toga da je nerješen slučaj uopšte i zatvaran.

Prije Nove godine, upravo po uzoru na Srbiju, Vlada je formirala Komisiju koja će se baviti propustima u istragama napada na novinare. Pored predstavnika države - Tužilaštva, Uprave policije, Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova članovi će biti i novinari redakcija koje su najčešće bile na meti napada, nevladinog sektora, Samoregulatornog tijela i Sindikata medija. Problem je što ta odluka još nije objavljena u Službenom listu pa Komisija ne može da počne sa radom, a u međuvremenu su se desila i da nova napada (eksplozija u Vijestima i prebijanje dopisnice Dana iz Nikšića Lidije Nikčević). Problem je što je do sada sve ostajalo na deklarativnom zalaganju za rješenje slučajeva i osim osude nijesmo dobijali ništa. Nadamo se da će rad Komisije donijeti i neke nove detalje.

Pored sve češćih napada i pritisaka, kakvi su opšti uslovi za rad novinara u Crnoj Gori? 

Profesija kojom se bavimo je ionako na koljenima, uslovi u kojima radimo, unutar samih redakcija, su na izuzetno niskom nivou, plate su niske, kasne, strah od otkaza je svakodnevica, radi se bez prekovremeno i bez dana odmora, sa ugovorima o radu koji ne garantuju nikakvu zaštitu. I pored svega toga kada izađemo na ulicu treba da čekako da nas neko napadne. Mi u Sindikatu medija mislimo da ovakvo stanje ne može više da traje jer je neodrživo. Upravo loši materijalni i ekonomski uslovi su razlog zbog kojeg je osnovan Sindikat u aprilu prošle godine. Prije nas niko nikad javno nije rekao da imamo tu vrstu problema tako da su i građani imali pogrešnu sliku i mislili su da su eksterni napadi jedino što mi trpimo.