Trening je održala Tessa Jolls, izvršna direktorica Centra ze medijsku pismenosti (Center for Media Literacy - CML). Ovu priliku iskoristili smo da s njom porazgovaramo o njenom višegodišnjem radu na polju promocije medijske pismenosti u sistemu obrazovanja u Americi.

 

 

TJ: Mislim da je klasična definicija koju ste pomenuli dobra, solidna definicija, ali ono što bih ja tome dodala jest participacija. Jer danas, u doba interneta i društvenih mreža, mi svi sudjelujemo koristeći medije. Mislim da zato ovu definiciju treba dopuniti na način da obuhvati tu cjelokupnu ideju participacije. Također, vjerujem da medijsku pismenost ne podrazumijevaju samo vještine korištenja medija, nego i istinsko razumijevanje medija. Zato ističem ovu riječ „analizirati“ u definiciji. To je jedna značenjem nabijena riječ, u smislu da za razumijevanje medija moramo biti u mogućnosti analizirati medije i medijske sadržaje, te razumijeti medije kao sistem. Vjerujem da je upravo to ono što pokušavamo raditi podučavajući medijsku pismenost: razumjeti medije kao sistem kakav jesu, razumjeti načine na koji funkcioniraju, kao i ponuditi konzumentima jedan sistematičan način koji će im pomoći za bolje, istinsko razumijevanje medija. Zaista vjerujem da je to suština medijske pismenosti.

 

 

TJ: Ključni koncepti su bazirani na radu Lena Mastermana iz Velike Britanije, koji je ustanovio 18 ključnih koncepata kojima se opisuje kako mediji funkcioniraju, kao i simbolički sistem unutar kojeg funkcioniraju. Tih 18 koncepata, migrirajući u Kanadu, postalo je 8 koncepata. Kasnije je utemeljiteljica CML-a, Elisabth Thoman tih 8 koncepta sažela u 5. Mi se uvijek šalimo, nama u Americi treba što jednostavnije. To su vrlo korisne ideje o medijima, jer daju nam brz način da analiziramo medije ali također omogućavaju nam da usvojimo kritički pristup analizi medija. Dakle to je dosta brza metodologija, koja nam omogućuje da dekonstruiramo medijski sadržaj.

5 osnovnih koncepata medijske pismenosti su: svi mediji su konstruirani; kao sredstvo konstrukcije mediji koriste kreativne jezike koji funkcioniraju unutar vlastitih pravila; različiti ljudi medije i medijske sadržaje, doživljavaju na različite načine; određene vrijednosti, stanovišta ili stilovi života su kako predstavljeni, tako i izostavljeni u svakoj medijskoj poruci; i konačno, većina medijskih poruka organizirana je sa svrhom da ostvari profit i/ili moć.

 

Ukratko, 5 osnovnih koncepata medijske pismenosti su: svi mediji su konstruirani; kao sredstvo konstrukcije mediji koriste kreativne jezike koji funkcioniraju unutar vlastitih pravila; različiti ljudi medije i medijske sadržaje, doživljavaju na različite načine; određene vrijednosti, stanovišta ili stilovi života su kako predstavljeni, tako i izostavljeni u svakoj medijskoj poruci; i konačno, većina medijskih poruka organizirana je sa svrhom da ostvari profit i/ili moć. Naravno, ideja reprezentacije je ključna za razumijevanje ovih koncepata, dakle da su mediji reprezentacija stvarnosti, a ne stvarna slika -  ja uvijek naglašavam da kad je riječ o medijskoj pismenosti i dekonstrukciji, ono na šta podjednako obraćamo pažnju je ono što je izostavljeno iz same poruke koju analiziramo, jer i iza toga kao i iza samog sadržaja, stoji odluka o tome kako oblikovati poruku koja se šalje. Mislim da nam razumijevanje ovih 5 osnovnih koncepata o funkcioniranju medija, pored toga što nam omogućuje da na dosta brz način analiziramo medije, također nudi i okvir koji je lako primjenjiv u podučavanju, bilo kojeg predmeta ili nastavnog programa, dakle metodologija koja se može koristiti bilo kad i bilo gdje. Također, daje nam alat za cjeloživotno učenje i to je ono što ja smatram najzanimljivijim aspektom medijske pismenosti, jer u smislu obrazovanja, ovaj se proces nikad ne završava. 

 

 

TJ: Moram reći, da sam u tom smislu razočarana. Naime, medijska pismenost je globalni pokret koji podržavaju mnoge države i institucije. Znam da Evropska unija pred zemlje članice postavlja zahtjev za izvještavanje o stanju medijske pismenosti, mi u Americi nemamo na nivou države ekvivalentne zahtjeve. U tom smislu, na nivou sistema obrazovanja moglo bi se puno više napraviti na inkorporiranju medijske pismenosti u formalnom smislu. I dalje, u formalnom smislu, u standardima obrazovnog sistema, više se naglašava učenje i podučavanje sadržaja, nasuprot procesu razumijevanja, što mi s aspekta medijske pismenosti preporučujemo.  S druge strane, sa sigurnošću mogu tvrditi da mnogi nastavnici i nastavnice, na individualnom nivou primjenjuju i inkorporiraju medijsku pismenost u svoj rad. Također, potreba za ovakvim pristupom obrazovanju - više orijentiranom ka sticanju procesnih vještina razumijevanja, a manje ka sadržaju, jer sad su informacije dostupne svakome – evidentno raste i nadam se da će i sam sistem to prepoznati. 

 

 

TJ: Prvenstveno, oduševljena sam činjenicom da smo na ovom treningu, imali priliku detaljno se baviti konstrukcijom i dekonstrukcijom medijskih sadržaja, ne samo ponuditi teorijski okvir, nego sa polaznicama i polaznicima praktično raditi na njihovim strategijama podučavanja, postavljajući tako temelje za inkorporiranje medijske pismenosti u njihovom svakodnevnom radu, jer imali smo 4 dana što je dobar vremenski okvir za takvo nešto. Nadam se da će oni primjenjivati svoje ideje i planove koje su započeli razvijati na treningu, nadam se da smo uspjeli zajedno postaviti temelje za to. Također, moram naglasiti svoje oduševljenje činjenicom da sam u radu s vama u Internews-u BiH otkrila, da iako nas razdvajaju hiljade milja, dijelimo mišljenje o tome koliko je važna medijske pismenost i koliko je značajno da ona ima svoje mjesto u obrazovnom sistemu, kao što dijelimo i entuzijazam da nešto i uradimo na tom planu.