Otvori prozor protiv tame
Otvori prozor protiv tame
,,Otvori prozor protiv tame
otvori neka uđu otkrića
sve što su ljudi stvorili za me
i za ostala vesela bića
Otvori prozor kao oči
otvori krila željna leta
sve što se vidi da svjedoči
kako smo i mi dio svijeta
Otvori, otvori
pa se razgovori....
Zatvori, zatvori pa se odmori.
Bolan, otvori !"
,, Špica za seriju „Otvori prozor“ autor teksta za song Duško Trifunović. Naručio za potrebe Redakcije programa za djecu i omladinu TV SA reditelj i scenarista John Timothy Byford 1991. godine.
Foto: Timothy Byford (bhrt.ba)
Posljednji prozor protiv tame je otvorio i zatvorio Byford te predratne uskomešane godine u Sarajevu završivši kolažnu seriju od trideset epizoda za malu djecu. U svakoj epizodi je bilo predstavljeno po jedno slovo abecede i azbuke, kao i niz veselih sadržaja sa poznatim glumcima, pjevačima, plesačima, lutkama, životinjama i biljkama. Po oprobanom receptu ovog maga dječijih programa bilo je tu svega što je djeci zanimljivo, poučno i zabavno. Taj šutljivi mršavi Englez, koji je odlično govorio i pisao naš jezik, jeo samo voće i povrće, posmatrao ptice i trčao rano ujutro, je na najbolji način predstavljao sve najznačajnije iz domena opšte kulture, ali i sve najzanimljivije iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine kroz dječije emisije koje je radio za TV SA tokom deset godina.
Jutros sam po ko zna koji put u reprizi pratila „Otvori prozor“ na BHT1 i smijala se Ziketu, slatkim bliznakinjama, psu Džekiju....I doista, da je John Timothy osmislio, snimio i montirao samo ovu jednu seriju ostao bi u trajnom nostalgičnom sjećanju starih generacija i budio bi najljepša osjećanja novih generacija djece za koju će ova serija uvijek biti premijera. Sa ponosom moram istaći da sam kao urednica Redakcije programa za djecu i mlade TV BiH ponovno emitirala ovu seriju tokom ratne 1993. u sklopu obrazovnog programa „DTV škola“, jer djeca u opkoljenom Sarajevu nisu mogla redovno da pohađaju nastavu.
A nije Byford u Sarajevu snimio samo jednu televizijsku seriju, već čak pet : „Nedjeljni zabavnik“, „Notnu svaštaru“, „Tragom ptice Do-Do“, „Pitam se, pitam se“, „Otvori prozor“ ! Ja sam imala tu čast i zadovoljstvo da mu budem saradnica na prvoj seriji kultnog „Nedjeljnog zabavnika“ deset godina prije nego što je ljutito zatvorio prozor saradnje sa TV SA, jer nije mogao da se pomiri sa tehnički (ne)ispravnim elektronskim kamerama, naime, Byford je uvijek više volio da radi filmskom tehnikom, pa kad je u montaži shvatio da se razlikuje kolor pojedinih kamera u studiju B, doživio je blaži srčani napad i odbio je da se potpiše na odjavnoj špici. Danas me mnogi pitaju ko je radio tu seriju, a ja pomislim: „Pa zar se ne vidi Byfordov autorski rukopis?! Uvijek ista provjerena ekipa saradnika: animirana špica Dušana Petričića, muzika Laboratorije zvuka braće Vranješević, stihovi Duška Trifunovića, voditelj Zijah Sokolović, marionete Ante Hrkača...“
Svi su se smijali tome, jer smo mi već bili navikli na nedostatke u tehničkom kvalitetu našeg programa, ali smo se u Redakciji (Slobodan Terzić, Ubavka Jakšić, Jasminka Klačar, Ljiljana Mićević, Duško Trifunović, Slobodan Svrzo, Dženi Redžepović, Ibrahim Ganović, Nurudin Kunić, Zoran Maslić, Josipa Savić) i zabrinuli za Bajru, kako su ga veseli Travničani, voditelji „Nedjeljnog zabavnika“ Seid Memić Vajta i Rusmir Agačević Rus, odmah prozvali 1981. Nije ni čudo da se Byford toliko iznervirao i naljutio jer je kao perfekcionista u svemu provodio sate i sate u pripremama nad već ionako do detalja razrađenim scenarijima, razradama, pregledima inserata i arhivskog materijala, probama sa glumcima, obilazio je mjesta za snimanje, dogovarao sve sa saradnicima i učesnicima. Mene nije puno provjeravao te 1982., jer je valjda odmah uvidio da sam odgovorna, pa mi je povjerio biranje pisama i djece iz cijele Jugoslavije kojima je Jadranka Stojaković ispunjavala želje. Čak sam se malo i ljutila što mi njegova supruga Mila (inače urednica dječijih programa na TV Beograd i izvrsna koscenaristica) daje u zadatak da pišem tekstove i brinem se za ovu i još dvije rubrike posvećene biranju najpopularnijih romana za djecu i ljudima koji imaju zanimljive hobije. Uz sve silne obaveze na ovoj zahtjevnoj seriji u Redakciji, na terenu, u studiju i noćnim montažama, mislila sam da se od mene previše očekuje, ali kada se danas prisjetim svega, sretna sam što su imali toliko povjerenja u mene i zahvalna sam za sve što sam od Byforda u svojoj profesiji naučila za tu godinu intenzivne saradnje.