O inicijativi „Nisam tražila“ kao i drugim slučajevima nasilja u medijima senzacionalizam.

Mediji u Bosni i Hercegovini o nasilju nad ženama treba da izvještavaju kontinuirano, a ne samo onda kada se nasilje desi ili kada je u fokusu javnosti konkretan slučaj, poručuju stručnjaci u oblasti medija i borbe protiv rodno zasnovanog nasilja.

U posljednjih nekoliko sedmica, nakon što je srbijanska glumica Milena Radulović za silovanje optužila učitelja glume i reditelja Miroslava Aleksića, širom regije su pokrenute različite inicijative prijavljivanja nasilja i diskusije o njegovoj rasprostranjenosti.

„Trenutna dešavanja u vezi sa svjedočanstvima žena i djevojaka iz regije o iskustvima seksualnog uznemiravanja i nasilja ukazuju koliko je učestalo nasilje nad ženama u regiji i da je neophodno preduzeti hitne mjere za suzbijanje ovog problema“, poručuju iz Ureda UN Women u BiH, gdje je putem društvenih mreža i medija u posljednjih nekoliko sedmica bilo mnogo navoda o nasilju i neprimjerenom ponašanju na visokoškolskim ustanovama, ali i u pojedinačnim ličnim iskustvima žena i djevojaka.

„Mediji imaju iznimno važnu ulogu u sprečavanju nasilja, pogotovo u situacijama kada je problem nasilja nad ženama u fokusu javnog diskursa. Iznimno je bitno da se o temi rodno zasnovanog nasilja, u svim njegovim formama, izvještava u skladu sa etičkim načelima struke, te da se nasilje problematizira kao društveni, a ne privatni problem“, dodali su iz UN Women u BiH.

Nakon objave intervjua sa Radović u Blicu, i druge žene i djevojke iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije su počele anonimno dijeliti svoja iskustva seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja a jedna od prepoznatljivih i upečatljivih inicijativa je stranica „Nisam tražila“, formirana 18. januara, koja je za manje od tri sedmice dobila oko 40 hiljada pratitelja.

Novinarka Vanja Stokić o ovoj temi kaže da je tužno što se neki mediji ovom temom bave samo kada neka poznata ličnost javno progovori o svom iskustvu, ali i da ne smijemo medijski prostor svoditi samo na njih te dodaje da, iako ih je malo, u BiH postoje i odgovorni mediji koji profesionalno rade svoj posao.

„Sjajno je što su žene i muškarci (malo ih je, ali su prisutni) odlučili da podijele svoja bolna iskustva. To njihovim sugrađanima pokazuje da se ta vrsta nasilja ne dešava tamo negdje, na udaljenom Zapadu, već u njihovom komšiluku, ljudima koje sreću na ulici. Da ga čine ljudi sa kojima možda piju kafu svakog dana. Mi ne možemo znati da li su ta iskustva autentična, ali ne možemo dopustiti sebi da žrtvu odmah u startu optužujemo da laže. Ja lično sam protiv svakog slijepog prenošenja podataka, posebno sa društvenih mreža“.

Uznemiravanje na osnovu spola i seksualno uznemiravanje su definisani zakonima Bosne i Hercegovine. U skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, seksualno uznemiravanje definiše se kao svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Projekt koordinaorica Udruženja BH novinari Milica Samardžić smatra da je veoma bitno napraviti prostor u kome osobe koje se suočavaju sa rodno zasnovanim nasiljem mogu slobodno govoriti o onome što im se dešavalo kako bi cijela zajednica shvatila da je seksualno nasilje sveprisutno, ali se o njemu, zbog stigmatizacije i sramote, malo govori.

„Sa jedne strane ovakve akcije ohrabruju osobe koje godinama trpe nasilje da izađu iz kruga nasilja, a sa druge strane možda mogu i da izvrše pritisak na odgovorne institucije da preuzmu odgovornost i efikasnije se angažuju u prevenciji nasilja i zaštiti osoba koje su pretrpjele nasilje“, dodaje ona.

„Prije svega, mediji trebaju da o nasilju nad ženama, bez obzira o kojoj vrsti nasilja je riječ, izvještavaju konstantno, uz ozbiljnu analizu nasilja kao društvenog problema, pružajući korisne, edukativne i potpune informacije publici, a ne samo onda kada se desi sam čin nasilja ili ukoliko se radi o obilježavanju nekog datuma“, kaže Samardžić i naglašava da se mora voditi računa o terminologiji koja se koristi, izbaciti senzacionalističke i nedovršene naslove, ne izvlačiti detalje iz života žene ili djevojčice koja je preživjela nasilje kako takvi medijski sadržaji ne bi doveli do sekundarne viktimizacije.

„Autori tekstova uvijek moraju razmišljati u pravcu da sa svojim pričama pomognu još nekome da izađe iz kruga nasilja, da potraži pomoć kod nadležnih institucija/organizacija, ili makar da ponude SOS brojeve telefona na koje se može prijaviti nasilje“.

U medijskom  izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju ne izostaju senzacionalistički naslovi, klikbejt, romantizovanje te banalizovanje nasilja. Slučaj Milene Radulović postao je „meta“ žute štampe, a nisu izostali ni članci sa dezinformacijama kao naprimjer članak srbijanskog portala Alo.rs čiji naslov glasi: „STIŽE ‘UČITELJ’ Snima se serija o Mileni Radulović i Miki Aleksiću (VIDEO)”. U tekstu se navodi da se serija navodno snima, a izvor informacije nije naveden. Također, u tekstu su prikazani video i fotografije dolaska glumice na saslušanje.

Detalji iz izjava o zlostavljanju osoba koje su pretrpjele nasilje koriste se kao naslovi kako bi skandaloznim iskazom privukli što veći broj čitalaca. Alo.rs objavio je članak sa klikbejt naslovom o navodnim “rupama u slučaju Mike Aleksića koje su sumnjive inspektorima”, iako u članku nema ničeg sličnog, a o ovom primjeru pisao je i portal Raskrinkavanje.ba.

Silovanje se nerijetko u tabloidnim medijima opisuje kao “seks-skandal“. Članak hrvatskog portala Dopmagazin.com o silovanju Radulović nosi naziv „Seks skandal u Srbiji: Glumica Milena Radulović optužila svog učitelja glume Miku Aleksića za višekratna silovanja kad je imala 17 godina”. Članak se sastoji od dva paragrafa i linka intervjua Milene Radulović na Nova.rs televiziji. Autor članka je nepoznat.

„Veoma je važno da mediji o nasilju nad ženama, odnosno rodno zasnovanom nasilju izvještavaju na profesionalan i etičan način, poštujući standarde profesije, izbjegavajući senzacionalizam, te sekundarnu viktimizaciju žrtve. Medijski profesionalci bi kroz svoje tekstove trebali raditi na razbijanju predrasuda i stereotipa o nasilju nad ženama, umjesto što izvještavaju na senzacionalistički način, skupljajući lajkove i klikove“, smatra Milica Samardžić.

Medijsko izvještavanje o „Nisam tražila“ i rodno zasnovanom nasilju

Stranica „Nisam tražila“ samo nekoliko sati od pokretanja, dobila je medijski prostor kako u Bosni i Hercegovini tako i u regionu. Pojedini mediji prenijeli su svjedočenja sa stranice i tako pokazali osobama koje trpe ili su pretrpjele nasilje gdje mogu podijeliti svoja iskustva.

Nezavisne novine su objavile članak o „lavini ispovijesti o seksualnom uznemiravanju u regiji” u kojem su prenesene objave sa stranice “Nisam tražila”. Sličnu vijest objavio je i portal Klix.ba u kojem je napisano da stranica za cilj ima stvoriti prostor u kojem glumice koje su žrtve seksualnog uznemiravanja anonimno mogu podijeliti svoja iskustva s javnošću te da je u nešto više od 12 sati nakon kreiranja prikupljeno više od 20 priča.

Nakon ogromnog broja negativnih komentara na portalima i društvenim mrežama u kojima je žrtva kriva, pojedini mediji odlučili su da konsultuju stručna lica s ciljem da javnosti približe psihološko stanje osobe koja je preživjela bilo kakav čin seksualnog nasilja.

Također, mediji su prenijeli poruke podrške bosanskohercegovačkih političara, ambasadora, umjetnika i drugih poznatih ličnosti. Nisu izostale ni reakcije visokoškolskih ustanova, u kojima, na osnovu svjedočanstava u grupi, i nekoliko javnih optužbi, slučajevi seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja nisu rijetki.

Mediji u Hrvatskoj su na sličan način izvještavali o pokretu „Nisam tražila“, razgovarali su sa administratoricama te prenosili ispovijesti hrvatskih glumica i umjetnica koje su pretrpjele seksualno zlostavljanje. Zahvaljujući medijskom izvještavanju o regionalnoj verziji #MeToo pokreta, Sveučilište u Zagrebu je na svojim web stanicama osudilo svaki oblik seksualnog uznemiravanja, a neki fakulteti, poput Filozofskog, interno su pokrenuli vlastite mehanizme kako bi studentice i studenti mogli prijaviti zlostavljanje ili uznemiravanje.

„Nisam tražila“ su na Facebooku pokrenule bivše studentice Akademije scenskih  umjetnosti u Sarajevu. Ubrzo nakon pokretanja stranice administratorice su objavile da su dobile više od 1.000 poruka o slučajevima uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja. Stranica je više puta prijavljena Facebooku, a nepoznate osobe su pokušale hakirati privatne profile administratorica. Ovakvoj inicijativi podršku su dala brojna udruženja i fakulteti, a na univerzitetima su osnovane radne grupe kojima studentice i studenti mogu prijaviti zlostavljanje.

Jedan od njih je i Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu koja u saopštenju za medije navodi da su odlučili formirati Komisiju za prevenciju seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja. ASU se obavezala da će u skladu sa prijavama pokrenuti adekvatne disciplinske postupke.

Vlada Kantona Sarajevo je, na prijedlog Ministarstva pravde i uprave, donijela Rješenje o imenovanju ekspertnog tima za izradu Protokola o postupanju u slučaju seksualnog uznemiravanja i nasilja u organima uprave, javnim preduzećima, javnim ustanovama i pravnim licima.

“Imajući u vidu aktuelna dešavanja i ispovijesti žrtava seksualnog uznemiravanja, iznesenih u okviru pokreta i platforme ‘Nisam tražila’, Vlada je odlučila donijeti pomenuti Protokol u cilju sistemskog rješenja i osiguranja pomoći, podrške i zaštite žrtvama seksualnog nasilja, te suzbijanja i sprečavanja ponavljanja nasilja za institucije i organe čiji je osnivač Kanton Sarajevo”, navedeno je na službenoj Facebook stranici Vlade KS.

Inicijativa za monitoring europskih integracija BiH pozvala je nadležne institucije da se oglase i postupe povodom informacija koje su objavljene anonimno na Facebook stranici “Nisam tražila”, nakon čega je Agencija za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH najavila otvaranje kriznih centara za žrtve silovanja u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci.

Na upit iz Mediacentra Sarajevo, administratorice stranice nisu željele da daju komentare i izjave za medije jer, kako kaže jedna od njih, fokus treba da bude na svjedočenjima koje žene dijele na grupi, a svaki član grupe ima pravo poslati zahtjev za anoniman post koji mora poštovati pravila grupe.

Preporuke za medije i novinare i novinarke

O rodno zasnovanom nasilju se većinom izvještava sporadično, kada se desi neki slučaj, najčešće fizičkog nasilja, kažu iz UN Women u BiH.

„Medijski članci na ovu temu su često senzacionalistički, otkrivaju identitet žrtve ili počinioca i ne nude širi kontekst problema rodno zasnovanog nasilja. Ovo potvrđuju istraživanja koja je UN Women proveo 2016. i 2018. godine“.

Istraživanje UN Women u BiH o medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju na ženama u Bosni i Hercegovini iz 2016. godine navodi i preporuke u pristupanju temama rodno zasnovanog nasilja za medije, zasnovane na rezultatima istraživanja, postojećim bh. i međunarodnim zakonima, etičkim načelima i kodeksima profesije.

Neke od objavljenih preporuka su:

1. promovisati rodnu ravnopravnost u skladu s domaćim i međunarodnim preporukama i zakonima i odstupiti od stereotipnog i seksističkog prikazivanja žena u medijskim izvještajima;

2. preuzeti odgovornost u promovisanju dostojanstva žena, boriti se protiv diskriminacije nad ženama, seksizma i stereotipa;

3. kontinuirano raditi, u saradnji sa nadležnim institucijama, na podizanju svijesti o problemima rodno zasnovanog nasilja nad ženama i to svih oblika: fizičkog, seksualnog, psihološkog i ekonomskog;

4. više uključiti stručnjake iz različitih oblasti, dati prostora sociolozima, psiholozima, socijalnim radnicima;

5. izbjegavati bombastične naslove i korištenje senzacionalističkih riječi poput: „šokantno”, „brutalno” ili „stravično”;

6. primjere nasilja nad ženama staviti u kontekst društvenog problema i ne izvještavati o njima kao izolovanim slučajevima krivičnih djela, kao o nesretanom slučaju ili tragediji, nego kao društvenom problemu.

UN Women ured u BiH poziva sve medije da temu rodno zasnovanog nasilja tretiraju s posebnom pažnjom, a osobama nad kojima je izvršeno nasilje pristupe s poštovanjem i bez viktimiziranja. Kažu da odgovornim izvještavanjem mediji mogu ohrabriti preživjele da snažnije progovore o nasilju.

„O rodno zasnovanom nasilju je potrebno izvještavati analitički i kroz perspektivu da je to društveni problem čijem sprečavanju svi možemo i trebamo pridonijeti. Takvo izvještavanje treba da uključi stručnjake iz različitih oblasti, kao bi javnost imala potpuniju sliku o kompleksnosti ovog problema i posljedicama koje ono ostavlja na preživjele, kao i što je sve potrebno osigurati preživjelima da se uspješno oporave“.

__
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.