O cenzuri u Slobodnoj Dalmaciji govore Ivica Đikić, Igor Lasić, Jasna Babić i Nataša Škaričić.

Piše: Jelena Kovačević

Pripreme za parlamentarne izbore u medijskom prostoru nastavile su se cenzurom tekstova novinara Damira Pilića, koji pretprošlog tjedna nisu ugledali svjetlo dana na stranicama Slobodne Dalmacije. Pilićeva redovita kolumna "Pile naopako", u kojoj povezuje HDZ-ov preizborni program pun domoljubnih dogmi i zatrašujuće, iako posve očekivane, rezultate istraživanja Instituta za društvena istraživanja, GONG-a i GOOD-inicijative o političkoj pismenosti mladih, prema kojem tri četvrtine anketiranih maturanata smatra kako NDH nije bila fašistička država, šutke je zabranjena, prema mišljenju autora, zbog želje da se HDZ zaštiti od kritičkih tekstova. No, cenzura u Slobodnoj Dalmaciji nije ništa novo, a otvoreno desničarenje, koje je krenulo s dolaskom novog vlasnika EPH-a Marijana Hanžekovića, samo je nastavak trenda u tom dnevniku, jače ili slabije prisutnog u posljednjih dvadeset godina.

To smatraju i bivši novinari Slobodne Dalmacije koji su dio svog radnog vijeka proveli u toj novini, a najnoviji slučaj cenzure za njih je posve očekivan. O cenzuri u Slobodnoj Dalmaciji razgovarali smo s Ivicom Đikićem, danas glavnim urednikom tjednika Novosti, zatim s novinarom tog tjednika Igorom Lasićem, koji je u Slobodnoj Dalmaciji ponikao, kao i sa Jasnom Babić i Natašom Škaričić, eminentnim novinarkama koje su dio svog radnog vijeka također provele u splitskom dnevniku.

O cenzuri o Slobodnoj Dalmaciji novinar Igor Lasić kaže da je "to je samo nastavak iste prakse koja u Slobodnoj Dalmaciji postoji preko dva desetljeća, zatim i u ostatku EPH-a, pa izdanjima Styrije, a na koncu i u Novom listu".

- Drugim riječima, cenzuru nalazimo u čitavom mainstream komercijalnom privatnom tisku. Hanžeković i Pavić su pritom tipski likovi žanra, bez suštinske razlike. Uostalom, Nino Pavić je od Sanadera dobio Slobodnu Dalmaciju uz nakaradne povlastice i kršenja zakona, a Hanžeković se kapitala domogao preko drastično zloupotrebljavanog najvećeg hrvatskog medija, javne radiotelevizije. No treba uočiti da jednostavno svi komercijalni mediji u privatnom vlasništvu slijede prvenstveno trenutni poslovni interes svog vlasnika, a taj se interes potencijalno mijenja preko noći, bilo da su njegovi novi prijatelji ili neprijatelji neke političke stranke ili privredni subjekti ili dijelovi obavještajnog podzemlja ili neki inozemni faktori. Zato se svako malo iz njih brišu Pilić i Dežulović i Pavelić, a vlasnikovi ortaci u državnim strukturama zatim tome vrijednom poduzetniku smanje PDV ili smisle neku sličnu prigodnu beneficiju. Zato nas stalno lažu po svim osnovama, zato reproduciramo društvenu stvarnost koja tolikom repetitivnošću izaziva morsku bolest, kaže Lasić.

Nataša Škaričić (FOTO: Novi list)

Strateški politički problem, ističe sugovornik, "jest u činjenici da smo olako prihvatili tezu kako je u privatnim komercijalnim medijima moguće imati iole pristojnu razinu novinarskih sloboda u zastupanju općedruštvenog interesa".

- Štoviše, ujedno smo prihvatili i popratnu tezu da u medijima koji su u javnom vlasništvu to nije moguće, jer su to neminovno kojekakvi ozloglašeni uhljebi koji troše novac poštenih poreznih obveznika. Istina je u mnogome drugačija, a to i u nas postaje sve vidljivije: privatni komercijalni mediji su zbog logike svog tržišnog opstanka protivni općem interesu koji u njima jedva ponekad i ponegdje može biti zaštićen - u rijetkim zemljama i slučajevima koji dakle čine tek iznimku, kaže Igor Lasić,

I Jasna Babić, Ivica Đikić i Nataša Škaričić smatraju kako se stvari odvijaju potpuno očekivano. No, prema Nataši Škaričić tu nisu ključna preizborna preslagivanja, jer su te dnevne novine odavno desničarsko leglo..

- Ne vidim u tom slučaju ništa posebno značajno za stanje u Slobodnoj Dalmaciji, a kamoli za stanje u novinarstvu općenito. Tko god misli da je cenzura jedne kolumne simptom novinarskog prestrojavanja pred dolazak HDZ-a na vlast, taj silno griješi jer je SD desničarki lobotomizirana još početkom 90-ih kada je u nju upao Tuđmanov Kutle, a dokrajčena u Sanaderovom i Pavićevom zajedničkom pohodu na novinarstvo, kad joj je u sklopu uloge sedmog korporativnog praseta službeno ukinuta pozicija na nacionalnom tržištu. Prema tome, Slobodna je mrtav ili beznačajan novinarski proizvod – što je u novinarstvu ista stvar - koji je više od dva desetljeća organski povezan s  HDZ-om i najmanje se njoj može prigovoriti prestrojavanje. Ako njezin novi vlasnik, čovjek koji se u novinarstvo i izdavaštvo razumije koliko u ionizirajuće zračenje i mitohondrijske bolesti, pored svega još i favorizira HDZ, to ne znači da su Slobodna Dalmacija i sva ostala EPH izdanja sada više mrtva nego prije, ne znam, pet godina i da će postati mrtvija jer je Hanžeković konzervativac. Cijeli taj biznis i ljudi koji se oko njega vrte zadnje desetljeće, naprosto nemaju veze s mozgom i tu je početak i kraj priče. Kad govorimo o novinarskom prestrojavanju pred parlamentarne izbore, mnogo važnijii indikator od izdanja EPH je javna televizija, iako se i tu radi o metastazama stanja u 90-ima koje nikada nije prevaziđeno", kaže Škaričić, te dodaje kako je "buka oko kolumnističkih problema u Slobodnoj Dalmaciji nastala isključivo zbog njihove kolegijalne povezanosti i solidarnosti, što je u redu sve dok ne upadamo u revizionizam. Ništa se ovaj tren ne događa, borba za profesionalnost komercijalnih medija je iluzija, a jedina preostala slamka su javni mediji, zaključuje Nataša Škaričić.

Jasna Babić pak, smatra kako se HDZ neće tako lako odreći Slobodne.

- Slobodna Dalmacija ide u potpuno očekivanom smjeru s obzirom na to kako se odvila sama privatizacija pa i redizajn i ostale kadrovske promjene, a glavna urednička struktura ostaje uvijek ista. Mislim da je Dalmacija prejaka interesna baza HDZ-a, povezana sa širim područjem i Hercegovinom da bi se HDZ odrekao Slobodne Dalmacije, kaže eminentna novinarka.

Ivica Đikić (FOTO: que.es)

Da Hanžeković novinarstvo smatra biznisom za postizanje drugih interesa, smatra i Ivica Đikić.

- To je strategija EPH-a i njenog vlasnika Hanžekovića da Slobodnu konzervativno centrira te da bude otvoreni desničarski list i to se vidi po regrutiranju otvoreno desničarskih kolumnista poput Šole i sličnih. Očito su procijenili da je Dalmacija desničarskije nastrojena. Smatram da je ta računica potpuno promašena te da tu ima i Hanžekovićeve strategije, ali i očito onog što uredništvo smatra što bi gazda volio vidjeti, iako mislim da je to spoj dviju stvari - Hanžekovića osobno i raznih ulizica iz Uprave. Slobodna je već dva-tri puta proživjela slične političke promjene, tako da to nije ništa neočekivano. Po mom subjektivnom mišljenju, Slobodna je prilično nerelevantan list, a njena sudbina ovisi o sudbini EPH-a, zaključuje Đikić.

Tekst uz dozvolu prenosimo sa portala Lupiga.com.