Povodom nove knjige Slobodana Stajića, novinar Zija Dizdarević podsjeća na njegov novinarski, urednički i publicistički učinak. 

foto: pixabay

Oktobarski sunčani podnevni sati, subota. Bašta hotela Evropa, Sarajevo, 2020. Jedan od rijetkih susreta sa našima u ovom pandemijskom nevremenu - snahom Amilom, unukom Alenom, sinom Bojanom.

Pri ulasku, vidim dvojicu dragih ljudi u razgovoru - komšiju Bežu Stamatovskog i kolegu Slobodana Bobana Stajića. Zamolim kelnera da ih ponudi pićem. Prihvatili su - sokovi od jabuke. Osviješteni momci.

Nedugo potom prilazi nam Boban sa svojom novom knjigom i porodičnom posvetom - supruga Nerma, Boban i ja smo kolege s Pravnog fakulteta. Iz knjige proviruje vizit karta crvenih slova - Slobodan Stajić - Elefterios, novinar u luci smiraja.

Publicistički mozaik - Knjiga me obradovala iz više razloga. Svaki dar je drag a od kolege i takvog čovjeka, posebno. Knjiga je tematski i sadržajno vrijedna kao publicističko djelo i dokument. I, meni naročito važno - došlo mi je u ruke ono što mi je baš tad trebalo. Naime, namjerio sam napisati o Stajiću i uvrstiti tekst u knjigu na kojoj radim - Prsten sudbine (izdavač - MediaCentar, Sarajevo). I dobio sam na poklon i aktuelan povod - knjigu Diplomatija bez protokola (prvi dio). Slobodan nije znao za tu moju nakanu.

Knjiga je višestruko zanimljivo štivo. Mozaičnog je karaktera - složena od autorovih intervjua, pričica iz historije diplomatije, novinarske riječi o nedavnim i ovovremenim važnim međunarodnim zbivanjima, ključnim međunarodnim organizacijama i ličnostima u njima, diplomatskom aspektu raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, o tragediji Bosne i Hercegovine u evropskom i svjetskom interesnom kolopletu, jugoslovenskim i bh. spoljnopolitičkom akterima, Stajićevim žurnalističkim svjedočenjima, komentatorskim refleksijama, reporterskim sličicama, naknadnim zapažanjima i bilješkama, te uspjesima, zanimljivostima, bizarnostima i crnim stranicama u svijetu diplomata... Prema najavljenom na kraju knjige, slična je kompozicija i drugog dijela Diplomatije bez protokola.

Stajićeva knjiga je rijetkost jer se tematski bavi diplomatijom, kao specifičnim političkim zanatom, koji je kod nas prisutan gotovo isključivo u tekućim vijestima. To je prva vrijednost knjige, koju slijede informativnost, dokumentarnost, edukacijski aspekt... To je knjiga koja bi trebalo da zainteresuje kolegice i kolege bez obzira na sferu njihovog rada i interesovanja, studente žurnalistike i one mlade koje privlači ta oblast, dakako, diplomate i druge ljude iz svijeta politike i svakog intelektualnog znatiželjnika.

Stajić je pisac prepoznatljivog, šarmantnog stila, s lakoćom plijeni čitalačku pažnju. Knjiga je dragocjen podsjetnik, svojevrstan priručnik, djelimice i udžbeničke naravi.       

Čitač, govornik, putnik, pisac - Slobodan je svoje životne nazore i radnu budućnost uobličavao od rane mladosti. Očito je bio strastven čitač novina i knjiga.

A zahvaljujući violinskom ključu otvorio je vrata u svijet žurnalizma. Naime, kao violinista u Željezničarskom kulturno-umjetničkom društvu Vaso Miskin Crni, bivao je u inostranstvu (Čehoslovačka, Turska, Italija, Francuska) i između 1964. i 1967. godine objavio prve reporterske zapise s tih putovanja. Dakle, već sa 17 godina je u novinarstvu. I prije nego je diplomirao pravo, 1969. godine pisao je za rubriku "Iz sudskih klupa" u listu Oslobođenje. U toj kući je proveo cijeli radni vijek.

Pisao je i za druga izdanja Oslobođenja (Svijet, Sezam), te Spektar, Dane, sarajevsku Republiku. Van matičnog lista najduže je sarađivao sa beogradskom Politikom (1971. -1991.), novinom međunarodne reputacije, uz odobrenje rukovodstva Oslobođenja i, kako navodi, na sugestije novinskih velikana Zulfe Bostandžića, Dejana Divljana i Politikine zvijezde Miroslava Radojčića.

Tokom rata izvještavao je za najugledniji grčki list Elefterotipia, a u poraću je pisao u tesalonijskim listovima Makedonia i Thessaloniki.

Mi kolege s Pravnog fakulteta pamtimo Stajića po osebujnom rječniku na ispitima. Na suhoparna pitanja odgovarao je u metaforama, alegorijama, hiperbolama... - unoseći u odgovore poetski manir. Oratorski talenat donio mu je titulu najboljeg studentskog govornika u Jugoslaviji - pacifističkom besjedom "Od Mekonga do svete rijeke Jordan" u Skoplju 1971.

U publikaciji Ko je ko u Bosni i Hercegovini, uz ostalo, za Slobodana piše i da je sanjar. Tako dolazimo do njegovih novinarskih vrhunaca - to su putopisi. Stajić je trajni putnik-istraživač, pa i kad ne putuje.   

Grčka, Turska, otoci Sredozemlja, Albanija... govore o njegovom primarnom afinitetu prema kulturama i historiji Mediterana, Balkana i Male Azije. Nisam Bobana pitao za onaj pridjevak uz ime - Elefterios. Pojam Eleftherios (ovdje je sa h, u zapadnjačkoj transkripciji, a za Stajića je pravilo - Piši kako govoriš, govori kako pišeš) ima niz značenja - srećan, prijateljski, temperamentan, kompetentan, ozbiljno, pažljiv, veselo, aktivan, velikodušan, kreativan... Sve to ide i uz lik i djelo Slobodana Stajića.

Osjećaji i stavovi, naklonost i upiti - Nova Stajićeva knjiga potvrđuje da ima višedecenijsku dokumentaciju - novinarsku arhivu takvog obima i kvaliteta kao rijetko ko u našem esnafu. Taj svoj internet počeo je formirati kao dječak koji zna šta hoće sa sobom i svojim sutra.

Ta baza podataka mu je, dakako, pomagala i u radu na pripremi intervjua, drugom novinarskom žanru kojem je, uz putopise, naročito sklon. Intervjui zauzimaju prvi dio Diplomatije bez protokola, a biće važan segment i u drugom dijelu knjige. Stajić je razgovarao s brojnim ličnostima od uticaja, sve do šefova država. Posebno su i biće zanimljivi intervjui i susreti s međunarodnim medijatorima u (po)ratnom vremenu Bosne i Hercegovine.  

Bivajući izvještač, putopisac, feljtonist, komentator, urednik (spoljna politika, desk, feljtonistika, reportaže, vikend izdanja, tribina čitalaca) Stajić je vrednovao događaje, pojave i ličnosti, prosuđivao, predviđao (navodi s ponosom tu dimenziju svog rada). U knjizi o kojoj je riječ, Stajić se izjašnjava i o najvažnijim temama i pitanjima iz dalje i nedavne prošlosti i aktuelnostima, pa i kad izlaze van osnovnog koncepta knjige.

Vidno je da je Stajić hipersenzibilan pisac koji ne krije svoje naklonosti prema pojedinim zemljama i ličnostima, a ni besprizivan otpor prema drugima. Ima tu i jezgrovitih, rezolutnih stavova bez pojašnjenja i objašnjenja, koji pobuđuju upite, dileme a i moguće neslaganje. Ali, novinari i ne pišu da bi se svi s njima slagali. A ko misli drugačije ili želi ponuditi suprotnu argumentaciju imao je i ima priliku.

Stajić je puritanac u najboljem smislu, gorljivi humanista, uporan borac za ljudska prava, vatreni bundžija ako nešto smatra nepravdom. Uz ostalo, među prvim je članovima Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, utemeljenog u ratu.

Novinarski vjernik - Slobodan Stajić se, dakle, iskazao i dokazao u najzahtjevnijim novinarskim formama i uredničkim poslovima. Boban je među junakinjama i junacima Oslobođenja koji su učinili taj list planetarno poznatim. Odvažni poslenici te kuće su uspjeli da novina izlazi svaki dan tokom rata - uprkos agresiji, opsadi, bespoštednom teroru nad Sarajkama i Sarajlijama i svima koji su se tu našli, učestalom granatiranju zgrade (redakcije i štamparije) u Nedžarićima, mada su i skupno i pojedinačno bili stalna meta neprijatelja. Bili su doslovno na prvoj liniji odbrane.

Stajić je jedno vrijeme bio i zamjenik glavnog urednika izdavačke djelatnosti Oslobođenja, a njegovo novinarstvo dobilo je izraz i u respektabilnom publicističkom opusu. Autor je djela Zeugmine suze (tri izdanja - o gradovima i svetištima iz 33 zemlje sa tri kontinenta), Afroditin arhipelag (o slavnim ženama), Besjede mrtvih, Janus sa tri lica (u dva dijela), a tri knjige posvetio je Kini. Koautor je enciklopedijskih izdanja Olimpijske staze, Sarajevo za nezaborav, o bh. atletici i monografije Zbogom Bosno, odoh u Sarajevo. Učestvovao je, kako kaže, i u vajanju knjiga ambasadora Srđe Price, Mirka Ostojića, Miće Rakića, Hajrudina Somuna i slovačkog veleposlanika u BiH Miroslava Mojžite.

Sve u svemu, Stajićev novinarski, urednički i publicistički učinak je impresivan, vrijedan svake hvale, pažnje i pamćenja. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Nosilac je najvećeg priznanja Oslobođenja, nagrade za životno djelo, "30. avgust". Laureat je prestižne međunarodne Nagrade Sloboda - Award Freedom.

I najnovija Stajićeva knjiga, njegov ljudski profil i novinarski postupak upućuju na diplomatsku dimenziju njegove ličnosti, kao angažovanog posrednika među ljudima, kulturama, zemljama. I to mu obezbjeđuje posebno mjesto u historiji bh. novinarstva i publicistike.  

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.