Uloga građana i civilnog sektora u borbi za kvalitetnije novinarstvo je važna.

foto: Pixabay/geralt

Kada je prije pet godina portal eTrafika objavio priču o uspješnoj studentici medicine Maji Perišić, u ovom mediju vjerovali su da je riječ o još jednom uobičajenom tekstu kojim se predstavljaju talentovane mlade osobe iz Bosne i Hercegovine (BiH). Međutim, desetak minuta nakon objave teksta na društvenim mrežama, redakcija i glavna urednica eTrafike počeli su primati poruke i komentare brojnih nezadovoljnih čitalaca koji su tvrdili da priča nije tačna ili su bili uvjereni da je riječ o plaćenom tekstu s ciljem promocije osobe koja to nije zaslužila.

Urednica eTrafike Vanja Stokić našla se tada u izazovnoj situaciji jer je morala riješiti nekoliko problema – odgovoriti čitaocima na, uglavnom, agresivne poruke, pobrinuti se za mladu studenticu novinarstva koja je tekst napisala u sklopu edukativnog programa eTrafike i u tom trenutku je mislila da će joj priča obilježiti cijelu novinarsku karijeru, ali i provjeriti tačnost priče i vidjeti gdje je došlo do greške.

Priča o Maji Perišić već je ranije bila ispričana u medijima, a tekst na eTrafici trebao je biti nadogradnja već postojećih informacija o njoj. U spornom tekstu, Perišić iznosi niz tvrdnji za koje će se kasnije ispostaviti da su netačne, na primjer, da je zaposlena na Medicinskom fakultetu u Banjaluci i da će postati najmlađa doktorica medicinskih nauka u historiji BiH.

“Uglavnom, od cijele priče, stajalo je samo to da je bila prvakinja Republike Srpske u pružanju prve pomoći”, prisjeća se Stokić.

Zatražiti pomoć od kolega iz drugih medija

Pošto se prvi put susrela sa takvom situacijom, Stokić je zatražila savjete od drugih kolega koji su joj tada govorili da treba da se “pravi da se ništa nije desilo” jer će čitaoci ubrzo zaboraviti na sve, ili da obriše tekst.

“Meni to nije bilo OK. Ako si pogriješio, ako se baviš javnim poslom, priznaj grešku”, kaže Stokić i dodaje da nije željela da tekst objavljen na njenom portalu u budućnosti navede neke druge novinare da ponovo pišu takvu priču o istoj osobi.

Uslijedila je ispravka teksta uz izvinjene čitaocima, ali i nauk za budućnost.

“Ovo je slučaj koji obrađujemo na svakom novom programu i posvećujemo mu posebnu pažnju. Svaki put ljudima kažem ‘ne treba nam nova Maja Perišić’. Mi smo se poprilično opekli i trudimo se da nam se to ne desi ponovo”, kaže Stokić.

Iako su reakcije čitalaca bile oštre, a Stokić je lično primila mnogo uvreda koje su bile suvišne, ističe da joj je drago da je publika reagovala jer bez toga ne bi znala da je nešto loše uradila.

“Ako ljudi samo primaju medijski sadržaj, onako ravnodušno i pređu preko njega, mi nismo dobro odradili svoj posao. Meni je super kad dobijemo bilo kakvu reakciju od ljudi, bilo da nas kritikuju ili hvale, svaka nam je jednako vrijedna”, kaže Stokić.

U greškama vidi i priliku za napredak: “Ne volim da se okružim ljudima koji mi samo klimaju glavom i tapšu me po ramenu iako ja radim nešto loše jer od toga se ne napreduje. Napreduje se kada te neko izaziva i kada ti ukazuje na greške jer samim time poboljšavaš svoj rad.”

Važno je reagovati na sadržaje

Do velike promjene medijskog izvještavanja ne može doći na osnovu samo jedne prijave samoregulatornom tijelu. Za to je potrebno da se što više građana i nevladinih organizacija javlja, kažu iz Vijeća za štampu i online medije iz Sarajeva.

“Vijeće tek sada, ukoliko se osvrnemo unazad i analiziramo žalbe koje zaprimamo i koja su to kršenja, može da vidi pozitivne pomake u smislu smanjenja broja drastičnih kršenja Kodeksa za štampane i online medije. Ranije su se dešavali mnogo češće slučajevi kršenja odredbi koje se odnose na zaštitu određenih ranjivih grupa, na primjer, kada su u pitanju maloljetnici i različiti oblici diskriminacije tokom izvještavanja”, objašnjava Maida Bahto Kestendžić, projektna koordinatoricam iz Vijeća za štampu i online medije.

Veliki iskorak je napravljen i u samoregulaciji govora mržnje u novinarskim tekstovima. U Kodeksu za štampane i online medije urednička odgovornost je proširena i na komentare posjetilaca portala, te je vidljivo da pojedini urednici razvijaju mehanizme kojima će se boriti protiv govora mržnje i narušavanja prava drugih učesnika u diskusiji na slobodu izražavanja.

Iz Vijeća za štampu i online medije kažu da je važno i da su omogućili osobama koje pripadaju ranjivim kategorijama da im se obrate anonimno, odnosno uz mogućnost da Vijeće zaštiti njihov identitet, kako bi sadržaji koji krše Kodeks bili ispravljeni, ali da se pri tome ne nanosi dodatna šteta osobama koje bi mogle naići na određene probleme u lokalnoj zajednici ili biti dodatno stigmatizirane.

Srbijanskom Savetu za štampu oko 70 posto žalbi podnesu pojedinci, oko 20 posto nevladine organizacije, a ostali 10 posto. Žalbe treba, prije svega, da pruže satisfakciju onome ko je oštećen objavljenim sadržajem, a zatim i da medij izvuče pouku i ne ponavlja grešku, mada je takvo očekivanje nerealno, smatra Gordana Novaković, generalna sekretarka ovog samoregulatornog tijela u Srbiji. Ipak, izdvaja slučajeve u kojima su odluke imale efekta, kao kada je uredništvo jedne dnevne novine, nakon nekoliko odluka Komisije za žalbe da je to što ističu romsku nacionalnu pripadnost počinilica krivičnih djela pogrešno, odlučilo poslati obavještenje urednicima i novinarima da tako ne smiju pisati.

“U još nekim redakcijama su, koliko znam, slična obaveštenja dostavljena u vezi sa otkrivanjem identiteta maloletnika, takođe na osnovu naših odluka. Nažalost, ovo se ne poštuje dosledno”, kaže Novaković

Na osnovu monitoringa dnevnih novina u Srbiji vidljivo je da je smanjen broj prekršaja pretpostavke nevinosti, na koji su se odnosile brojne odluke Komisije za žalbe, kao i skrivenog oglašavanja za koja sada i nemaju žalbe.

“Ne znači, naravno, da ga nema, ali je takvih slučajeva znatno manje”, kaže Novaković.

Smjernice za izvještavanje nakon žalbi građana

Građani Kosova žalili su se Savetu štampe na način izvještavanja pojedinih medija u slučajevima samoubistava, kao i na izvještavanje u kriznim situacijama tokom dešavanja na sjeveru zemlje, u septembru prošle godine. Nisu svi medijii u tim trenucima izvještavali poštujući etičke kodekse, te je dolazilo i do pojave objavljivanja lažnih fotografija, kaže direktor Saveta štampe Imer Mushkolaj. Za obje teme Savet štampe objavio je smjernice za izvještavanje, a u saradnji s Udruženjem novinara uputili su javni apel za poštivanje etičkog kodeksa.

Mushkolaj kaže da su većina medija koji su članovi Saveta štampe sada pažljiviji u pristupu osjetljivim temama koje se odnose na međuetničko izvještavanje i izvještavanje o marginalizovanim grupama, kao što je LGBT zajednica.

“U medijima na Kosovu ne možete pronaći neprikladnu terminologiju za ove grupe. Tako da su mediji mnogo pažljiviji u načinu izvještavanja koji bi mogao da podstakne govor mržnje”, govori Mushkolaj.

Kroz instituciju ombudsmana do kvalitetnijeg sadržaja pojedinih medija

U Crnoj Gori kao samoregulatorno tijelo postoje i ombudsmani i ombudsmenke pojedinih medija koji predstavljaju sponu između građana i civilnog sektora i konkretnih medija. Ombudsmanka Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Danijela Popović objašnjava da od ukupno 20 žalbi koje je primila tokom 2023. godine, tri su poslali građani, a ostalo predstavnici civilnog sektora.

Institut Ombudsmana RTCG postoji skoro tri godine, a za to vrijeme su pristigli prigovori za neka ozbiljna kršenja Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore i Pravilnika o programskim principima i profesionalnim standardima u elektronskim medijima. Međutim, ombudsmanka ukazuje da je Savjet RTCG, na osnovu njenih izvještaja, samo u dva slučaja preporučio određene mjere. 

,,U pitanju je slučaj u kojem je voditeljka Jutarnjeg programa iznijela neprimjereni komentar u razgovoru sa sagovornicima na temu nasilja nad ženama. Predmet o ovom slučaju je formiran i prije upućenih prigovora od strane velikog broja građana i organizacija, a voditeljka nakon ovog, mogu reći incidenta, jedno vrijeme nije mogla da se pojavljuje u programu”, objašnjava Popović.

U vrijeme ruske agresije na Ukrajinu, zabilježen je i slučaj novinara Radija Crne Gore koji je, podsjeća ombudsmanka ove medijske kuće, svojim komentarom stao u odbranu Rusije. Iako je ona uvažila žalbu upućenu zbog ovog kršenja profesionalnih standarda, Savjet nije donio nikakvu mjeru ili preporuku. ,,Ipak, nakon tog događaja, dešavanja u Ukrajini su se tretirala i tretiraju na RTCG isključivo kao rat u Ukrajini”, dodaje Popović.

Opsežna studija o samoregulatornim mehanizmima provedena u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj

Nekoliko nevladinih organizacija koje su članice Mreže za profesionalizaciju medija jugoistočne Evrope (SEENPM) nedavno su uradile veliko regionalno istraživanje analizirajući položaj u kojem se nalaze samoregulatorna tijela u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Turskoj.

Zaključak istraživanja je da samoregulacija može značajno poboljšati medijske sisteme u onim zemljama u kojima već postoji relativno visok i stabilan nivo medijskih sloboda i osjećaja za javnu odgovornost.

Samoregulatorni mehanizmi u regiji uglavnom nisu proizašli iz interne potrebe novinarske struke ili društva u kojem se nalaze nego su uglavnom formirani uz inicijativu, podršku i mentorstvo međunarodnih organizacija. Ipak, i pored prostora za poboljšanje rada ovih mehanizama u regiji, u svim zemljama postoje prilično dobri samoregulatorni okviri slični onima u zemljama sa bogatom demokratskom tradicijom. Ono što i dalje ostaje izazov je njihov mali utjecaj na spremnost medija da uvaže kritike i zaista poboljšaju kvalitetu svog izvještavanja i obavežu se na poštivanje etičkih kodeksa struke.

Regionalni pregled položaja samoregulatornih mehanizama u zemljama Zapadnog Balkana i Turske možete pročitati ovdje, a na ovom linku dostupan je pregled dobrih praksi samoregulacije iz cijelog svijeta.

Istraživanja su rađena u sklopu regionalnog trogodišnjeg projekta “Naši mediji: Inicijativa za unapređenje medijske pismenosti, dijalog i aktivizam” koju realizuju nevladine organizacije iz Zapadnog Balkana i Turske.

Finansira Evropska unija.

___