Foto: Pixabay

Mladi ljudi iz Zvornika, Vlasenice, Srebrenice, Milića, Bratunca i Kalesije društvene mreže koriste kako bi komunicirali sa prijateljima i rodbinom, pratili sportske, muzičke i humoristične grupe, grupe koje se odnose na njihov posao i fakultet, informativni, zabavni i edukativni sadržaj, uključujući sadržaj o zdravlju i sportu, ali i humoristične profile poput Sabita Iztarčina. Jedan učesnik u Vlasenici spominje pozitivnu ulogu društvenih mreža radi promocije vlastitog biznisa, dok jedna učesnica u Srebrenici koristi Facebook kako bi učila strani jezik. Učesnici fokus grupa, ipak, ističu da društvene mreže najviše koriste iz dosade.

„Ja isto za komunikaciju ali i iz dosade, tako koristim Facebook. Ne znam šta da radim i tako samo listam, ali to mi ne doprinosi ničemu, samo gubim vrijeme na to, previše je loših informacija“, govori jedna učesnica u fokus grupe u Vlasenici.

„Što se tiče društvenih mreža, kao nezaposlen mogu slobodno da kažem da sam bukvalno od kada ustanem dok ne legnem, laptop mi je uključen i stalno sam online, ili na telefonu, dok jedem. I gdje god da odem, uvijek i Facebook, i Instagram i Youtube. Naletim na neki link, uđem i pogledam, pa onda taj link me vuče na drugi link, uđem i pogledam, pa onda se vratim od početka. Tako nekako provodim vrijeme. Vrijeme leti jer sam nezaposlen“, govori učesnik u Zvorniku.

U Birač regiji i Kalesiji, na osnovu uvida iz tri fokus koje su održane u Vlasenici, Zvorniku i Srebrenici sa 42 osobe između 18 i 35 godina, mladi ljudi provode više sati dnevno na društvenim mrežama. Najviše koriste Facebook, preko kojeg dolaze do različitog informativnog, zabavnog i edukativnog sadržaja, uključujući i sadržaj uglavnom lokalnih i većih komercijalnih online medija. Kao što su to pokazala i prethodna istraživanja, Instagram više vole mlađe generacije (18-25), naročito što je vizuelniji i manje narativan, dok preko YouTubea učesnici fokus grupa prate različite audiovizuelne sadržaje, muzičke spotove ili kanale poput Balkan info, Inkubatora i Gastarbajtera. Aplikacije kao što su Viber i Whatsapp koriste za razmjenu poruka, a kako ističe jedan učesnik u fokus grupi u Srebrenici, naročito jer su besplatni. Društvenim mrežama pristupaju preko kompjutera ili još češće mobilnih telefona.

„Ja sam student i kada sam na fakultetu i kada je predavanje i bilo šta, uvijek mi je telefon u rukama. Sada se znojim, jer mi je u torbici, ponijela sam punjač da ga napunim jer nikad nemam bateriju. Preko noći nema šanse da ga stavim da se puni. Sve imam potrebu da vidim koliko je sati, ima li neka nova notifikacija“, govori jedna učesnica u fokus grupi u Zvorniku.

Skroling i peer sharing

Predstavnici medija iz ove regije kažu da su društvene mreže najpraćeniji ali i najutjecajniji mediji u formiranju mišljenja mladih o društvenim i političkim pitanjima u regiji Birač i Kalesiji.

„Mislim da je Facebook na ovom području još uvijek predominantno uticajan, Instagram također, YouTube. Mislim da se donekle prati lokalni radio, ali definitivno društvene mreže“, kaže Dragana Jovanović, predsjednica Udruženja Prijatelji Srebrenice.

Prethodna istraživanju su pokazala da mladi često ne traže informacije fokusirano, već prate uglavnom trivijalne informacije preko Facebooka i Instagrama, kroz proces peer sharinga. Mnogi učesnici u fokus grupama u Birač regiji i Kalesiji nisu istaknuli nijedan omiljeni medij ili program, a dosta njih je naglasilo da ih interesuju opće i zanimljive informacije. Iako se pojam „zanimljivosti“ može odnositi na različite teme, neki online mediji imaju sekcije naslovljene na ovaj način koje uključuju različite često trivijalne informacije o showbizzu i lifestyleu. Prema analizama koje se mogu pročitati na fack-checking platformi Raskrinkavanje, upravo su ovo teme koje često uključuju klikbejt naslove i dezinformacije.

„Definitivno su okrenuti online medijima, najviše konzumiraju internet sadržaj. Do vijesti uglavnom dolaze preko društvenih mreža, preko Facebooka, Instagrama, Twittera, itd. Rijetko da imaju neki medij da prate, da utipkaju web adresu, naprimjer, Klixa ili Al Jazeere. To što dijele na društvenim mrežama su uglavnom vijesti koje često mogu biti fake news, često sadržaji koji su više onako zabavanog karaktera ili više su senzacionalističke nego neke ozbiljne teme“, kaže Amela Delić, asistentica na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Studije su pokazale da društvene mreže i online mediji u BiH šire govor mržnje i etnonacionalnu retoriku te da anonimni portali koji su glavni izvori dezinformacija u BiH koriste različite Facebook grupe i profile i klikbejt naslove kako bi privukli više posjetitelja. Skrolanje i peer sharing mogu dovesti mlade do neprovjerenog sadržaja i dezinformacija koje su naročito prisutne na društvenim mrežama i online medijima. Činjenica da mladi nemaju vještine medijske pismenosti, pa čak više vjeruju postovima i linkovima koje dijele njihovi prijatelji, čini ih podložnijim manipulativnim i lažnim sadržajima. Pored toga, u stranoj literaturi se sve više ističu negativni utjecaji skrolinga i interakcija na društvenim mrežama na mentalno zdravlje i privatne odnose, uključujući osjećaj depresije i izolacije, što bi moglo dodatno odvratiti mlade od offline društvene interakcije i aktivizma.^[1]

Diskusije na društvenim mrežama

„Mladi nekako veći dio svog vremena provode na društvenim mrežama i komuniciraju između sebe na taj način, više nego što komuniciraju ovako individualno. Tako da mislim da to oblikuje njihova mišljenja, njihove stavove ili čak i ako ih ne oblikuje često dovodi da oni izađu iz okvira nekih svojih ličnih ponašanja, pa onda recimo ako imamo govor mržnje, pa neko ko i po prirodi i ne misli tako često bude da ne kažem isprovociran, često bude potaknut govorom mržnje da i sam nasjeda na to i da se isto tako koristi govorom mržnje na društvenim mrežama“, kaže Valentina Gagić iz Udruženja Sara iz Srebrenice.

Medijski predstavnici, ipak, smatraju da većina mladih ne koristi govor mržnje na društvenim mrežama ali mu je svakodnevno izložena. Na društvenim mrežama učesnici fokus grupa dijele postove, naprimjer, o događajima iz njihovih zajednica, seminarima, poslovima njihovih prijatelja, humanitarnim akcijama i sadržajima o životinjama ili o onome što im se čini zanimljivim. Neki pišu postove o ličnim iskustvima, ali i o politici, te učestvuju u raspravama oko pitanja koja ih interesuju ili frustriraju, poput popusta na studentske autobuske karte. Većina učesnika fokus grupa, ipak, ne postavlja komentare kako bi izbjegli sukobe, jer kažu da rasprave na društvenim mrežama samo stvaraju tenzije, posebno u lokalnim zajednicama, gdje se svi poznaju. Kažu da se na društvenim mrežama raspravlja o temama kao što su etničke grupe, ratni heroji i aktualna politička dešavanja, da čitaju komentare te prepoznaju da su problematični sadržaj i govor mržnje prisutni na ovim kanelima. Ipak, sudionici ne izdvajaju pojedinačne stranice ili grupe na kojima je prisutna ova vrsta sadržaja, što bi moglo ukazivati na njihovu nespremnost da imenuju izvore i otvoreno govore o njima. Samo je jedan učesnik u Srebrenici izjavio da ga zanimaju škakljive teme, poput rasprave o lokalnoj webstranici Despotovina.info, za koju intervjuisani predstavnici kažu da objavljuje problematične sadržaje koji veličaju srpske ratne heroje i etnonacionalnu ideologiju.

U fokus grupi u Srebrenici učesnici su izdvojili Despotovina.info i njihove objave na Facebooku kao medij koji stvara međuetničke tenzije, ali ne smatraju ga pretjerano problematičnim i ne pridaju mu mnogo pažnje. Jedna učesnica je rekla da je Despotovina.info popularna i da je posebno prate, kako kaže, stariji ljudi koji „dosta vremena provode na Facebooku i počnu tako da komentarišu, svašta da pišu i onda se podigne velika buka, problem tako da kažem nastane bez razloga“. Drugi govore da Despotovinu.info ne smatraju medijem.

„Pa nije to neki medij, to je više stranica koju vode neki ljudi koji promovišu pravoslavlje, srpstvo, sve neke stvari koje se dešavaju ovdje u okolini i sad oni imaju neki govor mržnje vodećih objava, neko će reći da ima vjerovatno, ali to je sad subjektivno mišljenje. Oni imaju svoje pravo i ko ne želi da ih prati, ne mora“, govori drugi učesnik u Srebrenici.

Na pitanje kako bi reagovali na problematične medijske sadržaje, većina učesnika kaže da bi takve sadržaje ignorisala.

„Kad vide govor mržnje, često jesu kritični ali nažalost neki su kritični kad prepoznaju da se govor mržnje odnosi na njihovu nacionalnu, etničku skupinu, ali kad se tiče nekog drugog, i sami smatraju da možda zaslužuje tako nešto, onda i nisu pretjerano kritični, što je svakako loše. Njihove rekacije na to su najčešće da ignorišu takav sadržaj“, kaže Delić. Govori da mladi na problematične medijske sadržaje eventualno mogu reagovati komentarom, ali da se generalno na takve sadržaje ne žale mediju ili ne obraćaju Vijeću za štampu.

Problematični medijski sadržaji na društvenim mrežama ostaju izvan dometa regulatornih i samoregulatornih nacionalnih okvira i za sada jedini odgovor na njih je jačanje medijske pismenosti mladih i njihov veći aktivizam.

Istraživanje Mediacentra Sarajevo o medijima u Birač regiji i Kalesiji rađeno na osnovu mapiranja medija, pregleda ilustrativnih primjera medijskih sadržaja, tri fokus grupe sa mladima i 21 intervjua sa predstavnicima medija i ekspertima.

Cijelo istraživanje na engleskom pročitajte ovdje.

___