Izvještavati više, češće, mudrije, pažljivije, analitičnije.

foto: Pixabay

Klima nije isto što i vrijeme! Ovo je lekcija koja se uči iz geografije u osnovnoj školi, i ponavlja se i u toku srednje škole, u gimnazijama. Međutim, bilo bi potrebno stalno naglašavati razliku između ova dva pojma jer se čini kako iznova imamo čuđenje kako to klimatske promjene a vrijeme je hladno.

Ovakve početničke greške se ne smiju dešavati u izvještavanju o klimatskim promjenama i vremenu. Klima je prosječno stanje atmosfere u nekom području, a vrijeme trenutno stanje atmosfere. Ipak, nekolicina medija, kao što su N1 i Al Jazeera Balkans, potrudila se da objasni vezu ekstremnih vremenskih prilika poput jakih oluja kakve su superćelijske oluje, sa valovima vrućine i klimatskim promjenama. Autori oba primjera su koristili kredibilne izvore – eksperta meteorologa i stranicu Klima101.

Međutim niz drugih medija, poput Klixa, Hayata i FaceTV-a, iako su konsultovali stručnjake, o olujama su izvještavali uglavnom iz aspekta trenutne vijesti, ne praveći vezu sa klimatskim promjenama. Ovo bi se sportskim žargonom nazvalo „propuštena prilika“. Jer, nema bolje prilike objasniti ljudima efekte i razmjere klimatskih promjena nego na primjerima koji se direktno tiču njih i koje mogu osjetiti na svojoj koži. Recimo na stranici Hayata postoje samo tri članka objavljena u 2023. na pretragu pojma „klimatske promjene“, a na FaceTV-u 2023. objavljena su samo dva članaka.

Na Klixu, vijest o nevremenu u Sloveniji sa tornadom praćena je tagom „klimatske promjene“, ali nevrijeme u samom tekstu nije dovedeno u vezu s klimatskim promjenama.

Samo prenošenje vijesti, bez dubinskih analiza i copy-paste novinarstvo

Zapravo, dosta medija pristupa izvještavanju o ovoj temi na način pukog prenošenja vijesti, bez strukturiranih analiza, kada se dogodi neki primjer efekata klimatskih promjena (valovi vrućine ili oluje). Boje se dociranja, eksplanatornog novinarstva i analiza koje sumiraju kompleksne fenomene, u strahu da takvi prilozi odvraćaju publiku.

Jako je teško naći tekstove i video priloge na našem jeziku koji jasno i dubinski objašnjavaju vezu između potrošnje fosilnih goriva i klimatskih promjena. Long reads članci su praktično protjerani iz domaćih medija. Medijsko izvještavanje o klimi je često svedeno na preuzete članke, ali je malo originalnih sadržaja.

Eksperti i „eksperti“

Nakon superćelijskih oluja u regionu, bh. meteorolog Nedim Sladić je napisao status, sa jednostavnim objašnjenjem kako to globalno zagrijavanje podstiče jake oluje: „Neka vam bude analogija superćelije ova idealizovana slika: zagrijan lonac prethodno na šestici (tj. vrela podloga zemlje). Dodajte hladnu vodu (tj. svježi atlantski zrak sa sjeverozapada). Nastaje burna reakcija - brzi oblak vodene pare koji se diže uvis (tj. snažna uzlazna struja koja potiskuje lakši, vreli zrak uvis usljed velike dostupne molekularne kinetičke energije). A zamislite kad tako nešto bukne na mjestu gdje nema prostornog ograničenja, uz još niz pratećih faktora.“

Postoje i primjeri nekritičkog pukog prenošenja izjava eksperata. Nažalost, eksperti, čak i onda kada su kreibilni, imaju nezgodnu osobinu toka struje svijesti u kojem neoprezno i bez vaganja izgovore sve što im je trenutno na pameti. Takav primjer je članak Klixa iz 2022. gdje je u naslovu napisano „Klimatske promjene imaju i pozitivne strane“. U ovom članku navodi se sljedeće: „Ipak, naš sagovornik kaže da klimatske promjene ne treba posmatrati samo u negativnom kontekstu. Na primjer, zbog tople zime mnogi račune električne energije ili grijanja plaćaju jeftinije, a tu je još jedan pozitivni primjer. Istraživanja koja su provedena pokazala su da je, zbog zagrijavanja tla, uzgoj maslina, osim u Hercegovini, moguć i sjevernije od mjesta gdje su se prije uzgajale. Krajinović dodaje tako da možemo uzgajati neke nove biljne vrste koje nisu autentične za područje BiH.“

Premda su ovo tačne konstatacije, nigdje u tekstu nisu dovedene u kontekst procjene rizika i benefita poput većih suša, te da je šteta od klimatskih promjena veća nego potencijalne pozitivne strane.

Još jedna od grešaka prilikom izvještavanja o klimatskim promjenama je stavljanje fokusa na naučnike koji ne vjeruju u klimatske promjene, poput nobelovca Johna Clausera, stvaranje takozvanog „lažnog balansa“ da se pomisli kako je naučna zajednica podijeljena po pitanju klimatskih promjena, dok je u stvarnosti preko 90% stručnjaka iz oblasti na strani naučnog konsenzusa (naučnog suglasja, slaganja naučne zajednice oko nečega) da su klimatske promjene stvarne, štetne i izazvane ljudskom djelatnošću.

Srbijanski mediji predstavljaju inženjera elektrotehnike i telekomunikacija Milana Stevančevića kao eksperta klimatologa i daju mu prostor da iznosi mišljenje kako klimatske promjene ne postoje, pri čemu se takve informacije šire na profilima na društvenim mrežama.

Potrebno je dobro provjeriti čime se zapravo bavi „ekspert“ prije nego što se kontaktira i prenese izjava.

Primjer jedne dobre prakse su stručno urađeni prevodi kredibilnih članaka o klimatskim promjenama s New York Timesa koje radi Riječ i djelo. Zahvaljujući tome, važni i informativni materijali su dostupni i onima koji ne poznaju  dobro engleski jezik ili ne mogu platiti paywall originalnog članka.

Potreba za trenizima i profesionalnom usavršavanju izvještavanja o klimi

Novinarstvo koje se bavi klimatskim promjenama, njihovim posljedicama i mogućim rješenjima za ublažavanje ovih posljedica, trenutno je „in“ žanr novinarstva i Evropska unija finansira projekte treninga mladih, ali i novinara-seniora i urednika o tome kako izvještavati o ovome. BIRN te Global Investigative Journalism Network (GIJN) posvećuju veliku pažnju poboljšanju klimatskog novinarstva i novinarstva o temama okoliša. Jedan od prvih savjeta za novinare, pogotovo mlade, jeste aplicirati na pozive za putne grantove za konferencije i treninge na ovu temu. Ti događaji su obično vrlo interaktivni i imaju praktični dio u kojem se dobitnici grantova obavezuju da će napraviti medijske priloge na ovu temu.

Tema klimatskih promjena je izuzetno pogodna za istraživačko i SoJo novinarstvo usmjereno na rješenja (Solution Journalism) te za istraživanje kako potencijalna rješenja možda također imaju ekološke posljedice. Recimo, primjer takve analize se može odnositi na pojačan pritisak na proizvodnju zelene energije i električnih automobila koji stvara pritisak na rudarenje određenih metala potrebnih za baterije i za fotonaponske ćelije, što ima utjecaja na ljude u Africi, Južnoj Americi i pojačava kolonijalizaciju tih područja, ali ima utjecaja i na ekonomske odnose Zapada i Kine, jer Kina također drži dobar dio ovih resursa.  

Klimatske teme su i sociološki fenomen: klimatske promjene kreiraju takozvane „klimatske izbjeglice“, ljude koji su prinuđeni zbog ekstremnih uslova poplava, oluja, suša i gladi napustiti svoje zemlje. Također, klimatske promjene nesrazmjerno više pogađaju žene u ruralnim zajednicama, pa se ova tema može posmatrati i u kontekstu rodne politike.

Zapravo je šteta što domaći mediji drže ovu temu tek na nivou vijesti.

O čemu voditi računa prilikom izvještavanja o klimatskim promjenama i koji su dobri izvori informacija?

Kod kreiranja sadržaja vezanih za klimatske promjene, meteorologiju, klimatologiju, te energetsku tranziciju i dekarbonizaciju, koje uključuju i priče o zelenom vodiku, solarnoj i energiji vjetra, trebalo bi voditi računa o:

• Prezentiranju naučnog konsenzusa i pravilnom stavljanju teme u kontekst klimatskih promjena i energetike. Ponekad neki događaji koji privlače pažnju, recimo sniježne oluje u SAD (polar jet) nisu povezani s klimatskim promjenama. Međutim prošlogodišnje poplave u Pakistanu, klimatske migracije i požari u Kanadi ove godine itakako su povezani s klimatskih promjenama. Ako neko nije siguran i ne može naći jasne argumente o povezanosti fenomena, potrebno je konsultovati stručnjake. Postoji čitava grana istraživanja u kojoj se klimatski naučnici utvrđivanjem povezanosti (ili nevezanosti) određenog događaja s klimatskim promjenama a koji se naziva attribution science.

• Biti svjesni toga da klima i vrijeme nisu isto, ali da klimatske promjene utječu i na vremenske prilike. Jedan hladniji dan ljeti nije dokaz da klimatske promjene ne postoje.

• Izabrati ugao iz kojeg se priča o klimatskim promjenama – da li je to objašnjenje fenomena i posljedica, da li je to utjecaj na određene grupe (žene, ljude u ruralnim predjelima, u suptropskom i tropskom pojasu, u regionu), da li se nudi primjer rješenja, ili se priča radi iz aspekta data journalism – analize statističkih trendova (recimo – potrošnje fosilnih goriva, učestalost katastrofalnih vremenskih prilika, emisije ugljičnog dioksida). Svi ovi uglovi i načini prikazivanja priče su dobri, ali treba izabrati onaj koji najviše odgovara konkretnoj priči.

• Novinari koji se bave ovom temom bi trebali znati i osnove statistike te vizualizacije brojevnih podataka. Neke priče prosto traže dobro dizajnirane grafikone i vizuale.

• Oslanjati se na kredibilne izvore (poput Klima101, deSmog, koji djeluju prilično i u sferi borbe protiv dezinformacija o klimi, Skeptical Science, ScienceMoms, grupa naučnica koje se bave klimom, NASA, IPCC, NOAA, WTO, Global Change, Daily Climate, Copernicus, Our World in Data, ClimateCommunication).

• Dobar resurs za savladavanje klimatskog novinarstva je napravio Reuters Institut u saradnji s Univerzitetom Oksford. Tu su i ClimateTracker, CoveringClimateNow, te ClimateMatter, namijenjen za jačanje izvještavanja o klimi baziranog na statistici.

• Ne prikazivati pojedine naučnike koji se ne slažu sa konsenzusom kao protutežu većini akademske zajednice i stvarati „lažni balans“.

• Posvetiti pažnju i domaćim problemima, a ne samo prenositi dešavanja iz svijeta. Dosta posljedica klimatskih promjena vidljivo je i kod nas – od oluja, do suša i smanjenog uroda, a potrebno je tražiti i primjere lokalnih rješenja za ublažavanje posljedica.

• Posvetiti se socijalnoj strani problema – rudari i drugi zaposleni u industriji fosilnih goriva ne samo što su izloženi teškim radnim uslovima, nego energetska tranzicija, napuštanje fosilnih izvora energije dovode egzistenciju ovih ljudi u opasnost. Radnički problemi, rodna neravnopravnost i klimatska nepravda su teme koje bi trebale biti više zastupljene u domaćim medijima.

• Pažljivo pristupati saopštenjima iz kompanija, ali i vlada, istražujući da li se možda radi o tzv. greenwashingu – praksi zavaravanja potrošača u kojem  kompanije (ili vlade i investitori) zavaravaju javnost o svojoj posvećenosti okolišu i klimatskoj politici. Potrebno je više priloga o primjerima i praksama greenwashinga.

Izvještavanje o klimi bi trebao biti ne samo trend, nego sine qua non za regionalne medije, a mladi novinari bi trebali brusiti vještine analize i izvještavanja na ovu temu.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.