foto: pixabay/bijeljinanjuz

Lažne vijesti nisu nova pojava, ali svoju ekspanziju doživjele su proglašenjem pandemije COVID-19. Prvo masovnije korištenje pojma “fake news” zabilježeno je nakon pobjede Donalda Trampa u američkoj predsjedničkoj utrci 2016., a iste godine taj pojam je proglašen za riječ godine.

Lažne vijesti su namjerno producirane vijesti pune nesitina i pogrešno predstavljenih informacija i podataka s određenim ciljem – ostvarivanje ekonomskog ili političkog profita. No, u posljednje vrijeme prisutan je trend da satirične vijesti kao zvanična novinarska forma postaju lažne vijesti. Nekada namjerno, a nekada nemarno.

Informativni portali dosta često, gotovo pa redovno, prenose sadržaj satiričnih portala. Prenošenje satiričnog sadržaja na informativnim portalima koji inače ne kreiraju i ne objavljuju takav sadržaj nije samo po sebi problematično, međutim, kažu u Raskinkavanju, pitanje je kako se to radi.

“Ukoliko se satirični sadržaj objavi na informativnom portalu bez napomene o tome kakav je sadržaj u pitanju, satira postaje lažna vijest. S obzirom da su u pitanju portali koji inače nisu satirični i koji objavljuju stvarne vijesti na šta su čitatelji/ke navikli, kada se desi da na njima osvane izvorno satirični tekst bez napomene o tome, taj tekst time de facto biva predstavljen kao činjenica, kakvim ga i čitatelji/ke doživljavaju”, kaže za Mediacentar Sarajevo Emir Zulejhić, urednik Raskrinkavanja.

Koliko često “vrag odnese šalu” pa satirične vijesti završe u informativnim medijima kao stvarna vijest najbolje znaju novinari i urednici Bijeljinanjuza koji već dvije godine proizvode i objavljuju satirične vijesti. Posljednji put su informativni portali prenijeli njihovu vijest kao stvarnu kada je njihov kreativni tim objavio satiričnu vijest da je NATO vojnike na Manjači napao medvjed, a o čemu je Raskrinkavanje pisalo.

Vijest o medvjedu koji je napao NATO vojnike širila se i na društvenim mrežama, a neki portali su tu vijest naknadno izbrisali. Kada informativni portali navedu izvor to nekada nije dovoljno, ali primjetna je pojava da nakon ocjene Raskrinkavanja portali koji prenose satiru bez dodatne napomene izmijene tekst i dodaju upozorenje da je tekst satiričnog karaktera.

Urednik Bijeljinanjuza Mirko Babić za Media.ba kaže kako je bilo slučajeva kada je njihov članak preuzet i objavljen kao istinit u velikom broju medija u BiH, ali i u regionu.

“Nekada se naše vijesti prenose u malom obimu u nekoliko lokalnih medija, a nekada u cijelom regionu gdje je stotine portala objavljivalo naše vijesti bez navedenog izvora”, kaže Babić.

Podsjeća da je to bio slučaj u maju ove godine kada je njihovu satiričnu vijest o muškarcu koji se lažno predstavljao kao pravoslavni sveštenik, katolički nadbiskup i imam, prenijelo stotine medija.  

Tekst u kojem je navedeno da je izmišljeni lik obavljao vjerske obrede, čak i krstio dvoje djece, bez napomene o satiri, kao stvarnu vijest, objavili su kredibilni mediji čija čitalačka publika nije navikla da objavljuju satirični sadržaj. Čitanjem tih tekstova bez dodatne provjere nemoguće je zaključiti da se radi o satiri odnosno lažnoj vijesti.

Satiru kao događaj koji se zaista desio objavio je Hrvatski medijski servis, kao i Avaz.ba koji čak nije ni naveo da se radi o satiri niti o prenesnoj vijesti. Tekst je predstavljen kao autorski, a fotografija navodnog prevaranta je predstavljena kao fotografija novinskih agencija.

Ni novinari Hayata nisu odmah uočili da se radi o satiri pa su tu vijest objavili u redovnoj rubrici, no nakon intervencije Raskrinkavanja tekst je izmijenjen, u naslovu je stajala napomena da se radi o satiri, a u tekstu su dodatno objasnili čitaocima da se radi o satiri:

Izmjena 31.05.2021.: Analizom portala Raskrinkavanje.ba utvrđeno je da se radi o tekstu satiričnog sadržaja, te da se ne radi o stvarnom već izmišljenom događaju.

Na satiričnom portalu Bijeljina Njuz je 10.5.2021. objavljen članak o muškarcu koji je u Semberiji varao vjernike predstavljajući se kao pravoslavni sveštenik na zamjeni. U ovoj satiričnoj priči se navodi da se ista osoba predstavljala i kao nadbiskup, a da je, pored toga,”u okolini Tuzle obavio nekoliko dženaza”. Bez napomene da se radi o satiričnoj priči, članak su 13.5.2021. prenijeli dva portala sa kojeg je već sljedećeg dana tekst prenijelo 39 drugih portala navelo kao izvor prilikom prenošenja ovog članka.

Međutim, šteta je već napravljena, pa su novinari Slobodne Bosne prenijeli prvobitnu vijest Hayata, bez bilo kakvih indikacija da se prevara nije dogodila i da lažni „pop, nadbiskup i imam“ zapravo ne postoji.

„Hayatovu vijest“ kao stvarnu prenio je i portal MojCazin koju je podijelilo skoro 500 čitalaca. Zanimljivo je da je taj portal prema podacima Amazonovog digitalnog asistenta - Alexa među najposjećenijim u BiH, zauzima visoko 36. mjesto s obzirom na to da su u konkurenciji i Google pretraživač, Instagram, Facebook i YouTube koji nisu informativni mediji.

Google pretragom uočili smo da je istu vijest na Facebook stranici objavio i informativni portal USK.info, ali je ta vijest izbrisana. Razliku između satire i „real newsa“ nisu primijetili ni novinari Zenicagrad.info na čijoj stranici se, baš kao na portalu Avaza i Slobodne Bosne, i dalje može naći ova vijest koja je iz satire prerasla u lažnu vijest.

Više od 470 dijeljenja ove vijesti ima portal Tuzla info koji inače ne objavljuje satirični sadržaj pa se prenošenje teksta Bijeljinanjuza smatra prenošenjem lažnih vijesti. 

Ni portal Biscani.ba nakon pet mjeseca od objave te lažne vijesti nisu izmijenili tekst u kojem stoji da se zapravo radi o satiri. Istu grešku napravila je redakcija portala BL portala.

Satiru su u lažnu vijest pretvorili i neki javni mediji poput Radija Donji Vakuf koji djeluje u okviru Centra za kulturu, informisanje i sport Opštine Donji Vakuf.

Raskrinkavanje pravi jasnu razliku između satiričnih članaka koji imaju i koji nemaju napomene o tome da je u pitanju satira.

“Portali koji inače nisu satirični, a koji prenesu satiru bez napomene, za te članke dobijaju ocjenu ‘lažna vijest’", pojašnjava Zulejhić.

Urednik portala Šatro.info Haris Dedović svjedoči da se vijesti sa tog satiričnog portala često nađu u drugim online medijima.

„Najčešće su to bili portali poznatiji kao 'klik farme'. Za one koji ne znaju, to su skupine portala koji stavljaju isključivo i samo tekstove i fotografije koje privlače najveći broj  klikova, bez obzira na to da li su tačni. Tačnije, najčešće su to ili clickbait ili potpune laži. Onda na te stranice dodaju mnogo reklama i tako zarađuju. To nisu legitimni mediji s novinarima i jasno iskazanom vlasničkom strukturom. No, bilo je i slučajeva gdje su i neki poznati i legitimni mediji radili ovo, ali su oni najčešće istakli da je u pitanju satirični tekst“, kaže Dedović.

Portali ponekad namjerno prenose satiru kao "real news"

Mediji, posebno oni bez impressuma, nekada satiru namjerno predstavljaju kao stvarnu vijest, ali ponekad se desi i da nepažnjom i neprovjeravanjem vijesti koje se prenose, ozbiljni mediji satirom opisane događaje predstave kao stvarni događaj. Primjer takvoj pojavi je objava Planinarskog saveza HB iz septembra prošle godine.

Članovi Saveza su upozoravali da “vijest iz budućnosti” može glasiti – srušila se Hajdučka vrata, ako se odnos neodgovornih pojedinaca prema tom prirodnom spomeniku ne promijeni. Vijest sa naslovom koji govori o nepostojećem rušenju objavili su i mediji poput Klix.ba. Naknadno, vijest je promijenjena, a prvobitna verzija je uklonjena.

Ukoliko profesionalni novinari ne mogu uočiti razliku između satire i “real newsa” onda i napomene medija koji inače ne objavlju satiru moraju biti jasnije da se radi o vijesti satiričnog karaktera.

“Da li mediji koji objavljuju satirični sadržaj bez napomene čime ga predstavljaju kao stvarne vijesti to rade namjerno ili ‘nasjednu’, zaista ne možemo znati, ali ono što znamo je da je obaveza svakog novinara i novinarke provjera sadržaja i utvrđivanje njegovog stvarnog izvora prije objavljivanja, te da se ‘nasjedanje’ ne bi smjelo dešavati”, dodaje Zulejhić.

U Raskrinkavanju misle da se vjerovatno dešava i da pojedini portali satiru namjerno predstave kao stvarni medijski izvještaj neuvrštavanjem napomene u tekst, a čime dobijaju na posjećenosti i na komentarima, ali odgovor na pitanje šta je bila stvarna namjera iza objavljivanja nekog teksta je nemoguće sa sigurnošću utvrditi.

“Moguće je da određeni portali to ne rade namjerno, niti ‘nasjednu’, nego jednostavno smatraju da je dovoljno navesti ime satiričnog portala kao izvor na kraju teksta, ili članak objaviti u nekoj posebnoj rubrici, što ipak nije dovoljno jasna napomena o tome o kakvom se sadržaju radi, s obzirom da čitatelji ne obraćaju pažnju na rubrike u kojima su vijesti objavljene, niti poznaju nazive svih satiričnih portala, a što potvrđuju komentari ispod takvih objava”, dodaje Zulejhić.  

Zloupotreba satire

Satira se kao stvarna vijest predstavlja iz nemara, nepažnje, nekada radi povećanja čitanosti, ali u posljednje vrijeme satira postaje alibi za portale da šire lažne vijesti. Kreatori takvog sadražaja članke ili sveukupni sadržaj na portalu predstavljaju kao satiru, iako se ne radi o toj formi.

“U pitanju su zapravo članci koji predstavljaju klasične potpuno izmišljene lažne vijesti i koji nemaju elemente stvarne satire, a ispod kojih stoje napomene o satiričnom sadržaju, ili su u pitanju cijeli anonimni portali sa takvim sadržajem a koji u opisu sebe opisuju kao satirične. Zapravo se radi o taktici izbjegavanja fact-checkera i ocjenjivanja lažnog sadržaja, s obzirom da nešto što ima napomenu o satiri ne bi trebalo biti ocijenjeno kao lažna vijest. Ova pojava i zloupotreba satire kao novinarske forme nije rijetka ni na globalnom nivou, te postoje primjeri portala poznatih po širenju lažnih vijesti, a koji su u impressumu naveli da su napomenu o tome da je u pitanju satirični portal uvrstili kako bi izbjegli pravne posljedice. Pravne posljedice za objavljivanje potpuno izmišljenih vijesti koje često prave i štetu u društvu”, objašnjava Zulejhić.

Vijesti koje opisuju stvarne događaje u BiH nekada izgledaju kao satira, pa je možda publici ponekad teško uočiti da se radi o satiričnom sadržaju. No, profesionalni novinari bi trebalo da provjeravaju svaku vijest, a posebno one vijesti za koje iz samog naslova ili sadržaja možemo naslutiti da se možda i nisu desile.

Iako su tri pomenute priče u ovom tekstu satira i o tome je pisalo Raskrinkavanje, pojedini inače kredibilni mediji u svojoj arhivi i dalje imaju te vijesti bez napomene da se ti događaji nisu desili, a da su likovi izmišljeni.

___