Komedija zabune u tri sličice: kada je dobro uho bilo jedini kriterij za dešifriranje rock and roll poruka.

Novi domaćin donosi i novi koncept emisije. Nakon više od dvadeset godina, “voditelj i humorista” Jay Leno je prepustio svoje mjesto u “The Tonight Show” televizijske mreže NBC, Jimmy Fallonu, jednom od najboljih učenika iz škole humora poznate kao “Saturday Night Live”. Fallon će pozvati u pomoć i novi medij, pa će, tako, preko Twittera, gledaoci poslati vlastite primjere pjesama koje nisu dobro čuli ili krivo razumjeli. Otg2014 piše:

“I heard “If you start me up” by The Rolling Stones as “In Yugoslavia, you’ll never starve.”

Što je ponukalo našeg Jimmyja da u maniru Micka Jaggera zapjeva:

“U Jugoslaviji, nikad nećeš crknuti od gladi, nikad, nikad, jedi, jedi, jedi....”

Šteta što ovakvih emisija nije bilo u ono davno “predgoogleovsko” doba kada je dobro uho bilo jedini kriterij za dešifriranje rock and roll poruka. Tadašnji Jimmy Fallon bi jedva dočekao da u emisiju uvrsti otkriće  muzičkih urednika Radio Sarajeva. Oni su, krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih, čuli da Freddie Mercury u pjesmi “Bicycle Race” kaže “Ne želim Tita za Predsjednika Amerike” umjesto originalnog “I don’t wanna be President of America.”

Da se ovo njihovo veliko otkriće ne bi širilo i uznemirilo javnost, urednici su na omotu Queenovog albuma “Jazz” ispisali naredbu “A4 – Ne u program!” Kako ovo nije bilo dovoljno, kako je uvijek postojala mogućnost nemara ili sabotaže, urednici su posegnuli za cenzorskim makazama. U ovom slučaju one nisu bile samo metafora, one su bile ono što jesu po sebi: oštro sječivo što je urezivalo desetine “ikseva” na gramofonsku ploču. Za sve ono što je za ondašnje pojmove bilo “kontraverzno”, za sve ono što nisu razumijeli ili dobro čuli, naši su muzički urednici imali efikasno rješenje: iskrižani vinil.

Jedna od najvećih žrtava ovog kastriranja bilo je remek djelo jugoslovenskog roka ranih osamdesetih, album “Ikebana” Lačnog Franza. Naslovna pjesma, „Praslovan” ili „Bog nima telefon” nikada se nisu zavrtjeli preko ovog nosača zvuka a jedva da je nekolicina pjesama s ovog albuma preživjela tetovažu uredničih makaza.

Dobrih trideset godina poslije, „Lačni Franz”, u mojoj glavi, postaje zvučna zavjesa u nekom talk-showu američkog srednjetalasnog radija. Tema današnje emisije je određena naslovom i tekstom iż „The New York Timesa”: „Hoće li Krim postati nova Jugoslavija?” Kao i Timesov članak, radio emisija je puna zbunjujućih pojmova. Četnici. Kozaci. Fašisti. Kako učesnici u diskusiji pokazuju zavidan stepen nepoznavanja geografije, historije i religije, javlja se „George from Cleveland”. Njegova etnička pripadnost je određena izgovorom riječi „this” kao „zis” a njegova lekcija neobaviještenim slušaocima i „gostima u studiju” ima jednostavnu poruku: „Od Baltika do Adriatika, sve je to jedan narod!”

Nažalost, „George from Cleveland” ne čuje “Lačni Franz” a njegov 150 godina zakašnjeli panslavizam se nije pozabavio temom učenja plivanja. A ko zna kako bi tek čuo, razumio ili preveo Predinove stihove o situaciji u kojoj se taj narod zadesio nakon preplivavanja ruske rijeke: