Urednici/ce često od novinara očekuju ekskluzive i informacije o imenima ministara prije zvanične potvrde.

Foto: Pixabay

Od dana izbora do trenutka formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini (BiH) prođu mjeseci, a nekada i godine. Ponekad se desi da se taj proces nikada ne završi poput slučaja Vlade Federacije BiH koja nikada nije formirana nakon Opštih izbora 2018. godine, a četiri godine mandata funkcije ministara obnašali su ministri koji su imenovani u prethodnom izbornom ciklusu 2014.

Nakon održanih izbora 2. oktobra 2022. i višemjesečnog procesa potvrđivanje posrednih i neposrednih izbora počelo je formiranje vlasti. Od tada se u javnosti više puta mogle čuti najave i predviđanja o imenovanjima i podjeli funkcija, različitim imenima budućih ministara i premijera.

Proces formiranja vlasti u Republici Srpskoj (RS) je, zbog ustavnog uređenja i političkog sistema te stabilne koalicije, daleko jednostavniji, dok je taj proces u Federaciji BiH daleko komplikovaniji. Dok se čeka izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije, Doma naroda BiH, kantonalnih vlada, Vlade Federacije i Savjeta ministara BiH, pred novinarima/kama i urednicima/cama je ozbiljan izazov – kako izvještavati o postizbornim koalicijama i imenima budućih ministara.

U proteklom periodu više je imena koja su mediji pominjali kao moguće buduće nosioce ministarskih funkcija, pa je pitanje šta je od toga bila opcija, a šta puko nagađanje.

Jedan od posljednih primjera je pozicija državnog ministra za ljudska prava. Prvo se govorilo o kandidatu Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Denisu Šuliću, koji je potom ispao iz igre, a mediji su pisali i o nedavno izabranom ministru u Vladi RS Sevlidu Hurtiću.

Novinari/ke u razgovoru za Mediacentar Sarajevo kažu kako je mnogo lakše izvještavati o formiranju Vlade RS, te da urednici/ce od njih često očekuju "ekskluzivne" informacije o mogućim kandidatima za nosioce najviših državnih funkcija, ali i brzinu objavljivanja takvih informacija, pri čemu se često može pogriješiti. 

Novinarka međunarodne TV kuće Al Jazeera Balkans Ljiljana Smiljanić kaže kako je obično lakše izvještavati o procesu formiranja Vlade RS, jer odmah počnu konsultacije i na osnovu "omjera snaga" u Narodnoj skupštini tog entiteta moguće je vidjeti i kako će nova Vlada izgledati.

"Međutim, ovog puta je i to bilo izazovno, jer je u pregovorima učestvovalo mnogo stranaka. Mnogi su bili zainteresovani za ministarske fotelje. Moje mišljenje je da javnost ne bi naročito mnogo izgubila ni kada bi imena ministara saznala nakon što sve bude dogovoreno, ali svakako nije dobro ni pohvalno da konačni, zvanični spisak ministara javnost sazna deset minuta prije početka sjednice Narodne skupštine na kojoj ti isti ministri treba da budu potvrđeni, što je sada bio slučaj kada govorimo o formiranju Vlade Republike Srpske. Ne sjećam se da se to ranije dešavalo. Isto mislim i kada govorimo o izboru federalne ili kantonalnih vlada i Savjeta ministara. Nema potrebe da se razna imena razvlače danima. Kada dobijemo provjerenu, pouzdanu informaciju, onda treba i objaviti“, kaže Smiljanić.

Urednici/ce često od novinara očekuju ekskluzive i informacije o imenima ministara prije zvanične stranačke kandidature. Smiljanić kaže da rijetko objavljuje imena prije nego što to bude zvanično saopšteno.

„Ako se i desi da objavim, onda to znači da sam apsolutno sigurna u informacije koje imam. Izvori su obično članovi političkih stranaka, koji učestvuju u pregovorima o formiranju vlasti. Svakako ne jedna osoba i ne jedna stranka. Treba „ukrstiti“ informacije, pa se onda može dobiti jasnija slika“, kaže ona.

Medijske kalkulacije imenima

Đurđijana Vujović, novinarka Nove BH smatra da je izazovno objavljivati imena kandidata za ministre nakon što Centralna izborna komisija (CIK) objavi rezultate jer odmah nakon što se formiraju zakonodavni organi , u fokus javnosti dospiju priče o tome ko će činiti izvršnu vlast.

“U BiH, pogotovo kada je u pitanju državna vlast, taj proces nekada zna trajati i do dvije godine, pa su u prvom planu priče o međustranačkim sukobima, dogovorima, sastancima, odgovorima na pitanja kome će pripasti koja fotelja. U tom slučaju se ne pominju kandidati za ministre u samom postizbornom periodu. Ovaj put imamo nešto drugačiju situaciju, relativno brzo ide proces pregovora oko formiranja Savjeta ministara, pa su mediji počeli odmah kalkulisati imenima i kandidatima za nove ministre, što svakako jeste važna tema o kojoj trebamo izvještavati”, smatra Vujović.

I sama je izvještavala o imenima budućih ministara, a njeni su izvori uglavnom bile političke stranke.

“Koje na svojim stranačkim organima odlučuju o tome kome će ukazati povjerenje. Pa odatle najčešće i dolaze informacije o tome koja su imena u igri”, kaže novinarka Nove BH.

Uvijek je javnosti, ili možda ipak samo nama novinarima, zanimljiva priča o imenima novih ministara pa je jasno da se pojavljuju razne kombinatorike. Kaže ovo novinarka portala Fokus.ba Sanela Karaica.

Mišljenja je kako je bitno pisati o postizbornim kombinatorikama.

“Recimo, jedan najsvježiji primjer je kandidatura za državnog ministra za ljudska prava. Nekoliko medija objavilo je da je postignut dogovor i da je Hurtić kandidat, dok su drugi u isto vrijeme pisali da nema ništa od toga. I sam Hurtić je rekao da se radi o špekulacijama. Izgleda da u vezi sa ovim pitanjima ne postoje pouzdani izvori i da ništa nije konačno dok ne bude konačno. Vjerovatno tome doprinosi i promjena odluka u samim strankama. Prema tome, možda je najbolje sačekati zvanične informacije”, kaže Karaica.

Pominjanje različitih imena za jednu ministarsku poziciju nije odgovornost samo medija već je i posljedica unutarstranačkih kalkulacija.

“Mislim da i same stranke na početku imaju više kandidata za ministre, pa zbog toga možda imaju nekada malo konfuzne situacije u kojima se pominju razna imena. Rijetko kada će vam neko u početnoj  fazi pregovora zvanično potvrditi imena. Ali imamo priliku da pitamo predsjednike stranaka o tome, oni  na primjer nikada  u ovom posljednjem krugu pregovora nisu demantovali informacije da će Tegeltija, Košarac, Nešić, Forto biti ministri u novom sazivu Savjeta ministara, te informacije su se ispostavile kao tačne, a bile su u domenu spekulacija od samog početka priče oko formiranja nove vlasti“, pojašnjava Vujović.

Je li uopšte bitno izvještavati o postizbornim koalicijama i kandidatima za ministre?

Dok se novinari/ke suočavaju sa izazovom kada objaviti imena kandidata za ministre, te kako provjeriti informaciju, pitanje je koliko su takve informacije bitne za javnost.

„Važno je zato što je kod nas sve time uslovljeno iako ne bi trebalo tako da bude. Trebalo bi da bude uobičajeno da na određene funkcije dolaze ljudi, koji imaju određene kvalifikacije, a ne samo partijsku knjižicu. Zato je važno i da se vidi ko je na šta pristao zbog fotelje. Da se prije samog izbora za ministra javnost upozna sa biografijom potencijalnog kandidata, ako već nije odavno na političkoj sceni. Još kad bi birači uzeli u obzir sve to kada sljedeći put izađu na izbore, gdje bi nam kraj bio“, kaže novinarka Al Jazeere Balkans  Ljiljana Smiljanić.

Ona smatra da je važno izvještavati o postizbornim koalicijama i imenima kandidata jer je to vlast koja će u naredne četiri godine donositi odluke, pa se trebaju “prečešljati” dogovori, sporazumi, šta oni predviđaju, šta donose, itd.

“Što se tiče ministara, važno je da javnost zna biografije kandidata.  Novinari moraju ponuditi odgovore o tome da li su kvalifikovani za resore koje će voditi, da li iza sebe imaju sudske presude, sumnje, šta bi im mogao biti teret, šta prednost u njihovom radu. U najkraćem, skrenuti pažnju na prednosti i mane”, govori novinarka Nove BH Đurđijana Vujović.

Od ekskluzive do demantija

Biti prvi jedan jedna je od vodilja u novinarstvu, ali to često može biti zamka. Primjer za to je i objavljivanje imena Vojina Mijatovića i Damira Arnauta za ministre, ali ih stranka nikada nije potvrdila. Iako je i sam Arnaut govorio da se razmatralo da on bude ministar, njega je stranka čiji je član demantovala.

“U svakom slučaju kada izvještavam za svoju kuću, Novu BH, uvijek sam oprezna,  imam praksu da ako nešto nije zvanično,  provjerim tu priču ili navode iz više izvora, i tek kad sam u potpunosti sigurna onda to i objavim. Mislim da nekada ne treba po svaku cijenu žuriti sa objavom, na kraju je ipak jedino važno da planisaramo provjerene i tačne informacije”, savjetuje Vujović, dodajući kako informacije koje je objavila nikada nisu bile dematovane.

I novinarka Al Jazeere Ljiljana Smiljanić je oprezna prilikom izvještavanja o imenima budućih ministara.

„Naravno, jer, kao što sam pomenula, izvori treba da budu iz više stranaka, više osoba. Nije rijetkost da se u medijima i druge informacije pojave, pa kasnije budu demantovane. Odnosno, treba primjeniti onaj školski pristup- tri nezavisna izvora ili bar dva. Mnogim medijima je važno da budu prvi, koji će objaviti imena, da bi se onda svi drugi mediji pozivali na njih, ali poslije pet dana ko se više sjeća ko je prvi objavio imena potencijalnih ministara. Doduše, niko se ne sjeća i ako neko objavi pogrešna imena“, kaže Smiljanić.

Urednici/ce žele ekskluzivu, ali i provjerene informacije

Dok se novinari/ke suoačavaju sa izazovima o postizbornom izvještavanju veliku ulogu u njihovom radu imaju i urednici koji često žele ekskluzive. Urednik portala Klix.ba Dino Bezdrob kaže da od novinara očekuje ekskluzive o imenima novih ministara.

„Tražimo naravno, tu smo da saznajemo i informišemo javnost o svemu, pa i o potencijalnim ministrima“, kaže Bezdrob za Mediacentar. Dodaje da se o imenima ministara treba početi izvještavati nakon što stranke formiraju koalicione većine u parlamentima.

Glavni i odgovorni urednik FACE TV Admir Salihović odgovarajući na pitanje da li od novinara/ki traži ekskluzive o imenima ministara kaže:  „Ne. Novinari na FACE televiziji su dužni donositi prave, provjerene i potvrđene  informacije vezane za imena kandidata za ministre. U našem programu izbjegavamo spominjati špekulacije, nagađanja i potencijalna imena. Ekskluziva je dobrodošla, ali ne po svaku cijenu.”

Smatra da je pravo vrijeme za pisanje i izvještavanje o imenima ministara onda kada dobiju potvrđene  i zvanične informacije iz stranaka koje iste kandidiraju.

“Dan poslije izbora je suvišeno rano za bilo kakvu ozbiljniju analizu. Odmah po završetku izbora špekulise se imenima. Mišljenja sam da se potencijalna imena mogu ponekad provući u postizbornim analizama, ali bez pretjerivanja jer krajnji rezultat može biti dezinformisanje i zbunjivanje javnosti. Nakon izbora rukovodstva parlamenta slika je jasnija i povoljniji je trenutak za pisanje o ministrima i ministarskim pozicijama. Moram dodati da postoje i informacije koje mi novinari saznamo i prije samih izbora, naprimjer: za koga je u slučaju pobjede njegove političke opcije rezervisano mjesto ministra vanjskih poslova ili bilo kojeg drugog ministarstva, ali svejedno mislim da treba čekati pogodan trenutak i objaviti takvu infomaciju nego trčati pred rudu”, kaže Salihović. 

“Znam da danas svi žude za ekskluzivom, ali smatram da je uvijek bolje imati prave i provjerene informacije nego stalno nagađati, spekulisati. Pretjerivanjem, senzacionalizom i ‘’žutilom’’ gubimo povjerenje naših čitalaca i gledalaca”, dodaje Salihović.

Portparoli ključni izvor u radu novinara/ki

Novinari se često koriste nezvaničnim izvorima iz stranaka, što često može biti problem zbog struja unutar samih političkih partija i u okolnostima kada stranka zvanično nije raspravljala o imenima. Tome svjedoči i slučaj Damira Arnauta iz Naše stranke koji je govorio o opciji da bude ministar, ali ga je stranka demantovala.

“Obaveza političara i političarki, kao i onih koji rade posao kojim se bavim, je da blagovremeno i tačno informišu javnost, iako to često nije slučaj. Moj zadatak je da nakon značajnih odluka donesenih na organima stranke o tome informišem javnost. Praksa je da ove odluke pošaljemo odmah po okončanju sjednice, u izuzetnim slučajevima u roku od 24 sata. Otkrivanje imena kandidata i kandidatkinja prije glasanja je špekulacija, što pokušavamo izbjeći”, kaže za Ahmed Kosovac, portparol Naše stranke. Dodaje da u medijima primjećuje imena kandidata za ministre koja stranka uopšte nije ni razmatrala.

To se, kako navodi, često dešava, jer mediji u pokušaju da budu prvi s informacijom često objavljuju špekulacije. Dodaje da je prisutan interes javnosti za imena kandidata i kandidatkinja, no da je čudno vidjeti imena koja nisu bila na organima stranke i o kojima se uopšte nije diskutovalo, pogotovo kada ta informacija ni na koji način nije provjerena.  "Ovo doprinosi nervozi u procesu formiranja vlasti, koja ne rezultuje ničim dobrim”, kaže Kosovac.

Socijaldemokratska partija (SDP) BiH je jedna od ključnih stranaka koalicije nazvane "Osmorka", pa su se tako u javnosti pojavljivala imena potencijalnih SDP-ovih ministara. Jedno od imena koje se najčešće pominjalo je kandidat ove stranke za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Vojin Mijatović. On se pominjao kao opcija za ministra u čak tri vlade: RS, FBiH i kao ministar u Savjetu ministara. Nakon što je Mijatović demantovao da će biti kandidat za državnog ministra, počele su špekulacije da bi mogao zasjesti u fotelju federalnog ministra. No o tome nije bilo zvaničnih razgovora.

“Zvanično niko još od ministara za Vladu Federacije BiH nije spomenut, pa tako se ni njegovo ime nije nigdje pojavilo”, kaže za sekretar za odnose sa javnošću i marketing ove političke stranke Vedad Hajdarević.

Dodaje da je SDP BiH posljednjih mjeseci u fokusu javnosti zbog formiranja vlasti, pa je bilo više upita novinara vezanih za kandidate SDP-a za ministarske funkcije.

“I zaista, nikada nisam htio nikome prije vremena reći o kome se to radi, niti bih nešto tako sebi dozvolio, jer se radi o stvarima koje nisu definitivne i podložne su stalnim promjenama, iz mnogo razloga. Evo, najnovija situacija na posljednjoj sjednici Predsjedništva SDP BiH, sa koje sam bio odsutan zbog privatnih razloga – nisam htio potvrditi nekim kolegama da će naš Zukan Helez biti novi državni ministar odbrane, jer nisam prisustvovao sjednici. Tek kada sam zvanično saznao tu informaciju od svojih kolega, tu informaciju sam i potvrdio onima koji su htjeli objaviti zvanične informacije iz SDP-a, iako su već neki mediji to ranije objavili”, kaže Hajdarević i dodaje da nije primijetio da se previše pominjala neprovjerena imena kandidata.

“No, tek smo u procesu formiranja Vijeća ministara, tako da pretpostavljam, kada se budu formirale Vlada Federacije BiH i pojedine kantonalne vlade, da će biti više imena za licitiranje. Generalno smatram da licitiranje imenima prije zvaničnog formiranja vlasti može biti kontraproduktivno za ljude čija se imena spominju, ali isto tako u potpunosti shvatam da i mediji moraju raditi svoj posao i predočiti određene informacije javnosti”, kaže Hajdarević.

Novinari ne smiju postati portparoli stranaka

Prilikom izvještavanja o imenima kandidata za ministre novinari bi trebalo da se fokusiraju na stručnost tih imena, a ne samo na puko prenošenje saznanja. To može biti izazov jer se, prema mišljenju političke analitičarke Tanje Topić, u BiH ministri ne biraju po stručnim kvalitetama, kompetencijama i znanju, već po partijskoj podobnosti i odanosti lideru političke partije koja formira vlast.

„Vidjeli smo da tim istim liderima nije bitno da li će nekog čovjeka postaviti za ministra ljudskih prava ili pak turizma, to im dođe na isto. Također, smo mogli vidjeti u postizbornoj slagalici da su neki ministri "odletjeli" preko noći kada je u javnosti obznanjeno da su bili kažnjavani, dok neki drugi čak i zbog pravosnažnih presuda ostaju „zacementirani“ u ministarske fotelje, jer se pojedini lideri onim drugim neće miješati u izbornu matematiku. Sjetimo se nekih ministara, koji su nakon korona žurki zapečatili političku karijeru, da bi je odlukama vrhovnih političkih autoriteta (istih onih koji su im karijere zapečatili) otpečatili ne trepnuvši okom i ne nalazeći za shodno da puku objasne svoje političke korake. Toliko o principijelnosti političkih lidera“, kaže Topić.

Zbog žestoke unutarstranačke borbe za ministarstva novinari mogu dobiti pogrešne informacije od različitih struja unutar iste stranke. No, fokus mora ostati na kompetencijama, a ne na imenima.

„Pojedini lideri partija, koji su bili odlučujući u formiranju vlasti na različitim nivoima, naglašavali su kako će formirati vlade eksperata. Negdje do konačnog procesa formiranja vlasti iz tih križaljki najavljivani eksperti su postali nepostojeći, pa smo dobili sastave i prijedloge koji sa stručnošću nemaju baš nikakve veze. Neki prijedlozi čak vrijeđaju inteligenciju, ali to ne dotiče mnogo stranačke šefove. Paradoksalno je, ali je bitno kada su nam ministri nekompetentni, nestručni, kada vode resor o kojem pojma nemaju, jer greške, šteta i problemi koji na taj način nastanu teško mogu da se isprave. Problem je što se ministarske fotelje svode na diobu plijena i resora, i tu se potpuno iz vida ispušta opšte dobro, javni interes a dela se u ispunjavanju partijskih želja. Zadiranje u drugi resor i miješanje u poslove onog drugog partnera u diobi plijena nije dopušteno“,  kaže Topić.  

U postizbornom izvještavanju, savjetuje, najbitnije je da se novinari drže pravila i standarda profesije, da kritički otvaraju pitanje kontroverznih imenovanja jer tako djeluju u interesu javnosti.

“Novinari ne smiju postati portparoli partija ili pojedinih imenovanih lica, jer se automatski svrstavaju na stranu određenih političkih opcija i tako zastupaju njihovu stranu. Vidjeli smo u ovoj postizbornoj sagi da su neki novinari, ali i analitičari izabrali stranu i ponašaju se kao portparoli pojedinih partija i opcija, vode lične ratove i sukobe sa pojedinim političarima. I to je zamka u koju novinari ne smiju upasti, ako žele da ih se smatra profesionalcima koji objektivno i čestito rade svoj posao. Na taj način nepovratno gube kredibilitet i vjerodostojnost, ali i zbunjuju javnost. Zapravo, najbitnije za novinara je da misli sopstvenom glavom (makar i pogrešno), nikako glavom političara. Tad definitivno gubi sopstvenu glavu”, savjetuje Topić.

Izazovi u postizbornom izvještavanju su brojni, a novinari moraju biti svjesni da mnogi političari iako mogu biti dobar izvor mogu imati i skrivenu namjeru da u javni diskurs nametnu ime svog favorita za poziciju ministra. Novinari moraju biti svjesni i činjenice i da imena o kojima se razgovara međustranački i unutarstranački ne moraju biti konačna jer zavise ne samo od organa stranke nego i od koalicionog dogovora.