Osvrt urednice Nezavisnih novina o izvještavanju medija tokom predizborne kampanje.

Foto: Dražen Pozderović/Nezavisne novine

Imadoh tu sreću da mi među prvima u ruke dospije publikacija Nenada Pejića ''Izbori: velika šansa ili još veća zamka'', priručnik, udžbenik, putokaz za sve one koji imaju volje i želje da se ovim poslom bave onako kako je to davno zapisano, a na tom putu još uče, imaju dileme kako da što bolje izvještavaju o izbornoj kampanji.

Podsjetnik je i nama koji smo prestali da brojimo koje izbore dočekujemo u novinarstvu, kud se krećemo i koliko smo još privrženi tim postulatima koji su zapisani između ovih korica.

Jedan kolega koji je više od dvije decenije u branši nedavno je rekao da ''nije teško biti novinar, ako si novinar'' i možda je tu sva suština bavljenja ovim poslom – nisu pravila našeg rada komplikovana i nedostižna, ali motivi i ciljevi su već druga priča.  

Usud ovih prostora, u moru mnogih, je i što su datumi početka predizborne kampanje oduvijek samo formalni pucanj da igre počinju.

Institucije i partije nemaju ni onu bar pristojnu liniju razdvajanja ''rada isključivo u službi građana'' od stranačkih interesa, pa je svaki uspjeh, pomak, događaj obojen i naglašen partijom koja to vodi, a ne institucionalnom snagom.

Kampanja je, mahom, retrospektiva uz prateće plakate i pro i kontra narativ i poneko novo obećanje koje nije potrošeno u prethodnom periodu.

Cijela priča, dakle, ne prestaje tokom godine, ali pravila ponašanja i izvještavanja prilagođavaju se u tih mjesec dana, odnosno mediji su u misiji da u tih formalnih 30 dana predoče javnosti ko su ljudi koji će sutra odlučivati o problemima na lokalu, pa naviše.

Upravo je to trenutak kada, što je sjajno pretočeno u naslov ''Izbori: velika šansa ili još veća zamka'', mediji kreću u tri moguća pravca – nastave sa jednostranim držanjem strane opciji kojoj su privrženi iz njima znanih razloga, odustanu od tog načina rade i konačno prihvate princip da su u službi javnosti, a ne političkih opcija i time vrate izgubljeno povjerenje i onaj treći najbolji mogući držati se i strogih principa rada kao i u ''normalno'' doba godine, iako je kampanja najveći test za profesionalizam.

Svake dvije godine mediji u Bosni i Hercegovini imaju tu priliku – da iskoriste šansu da se vrate na profesionalni kolosijek, a publika će to sasvim sigurno prepoznati ili kliznuti u izborni glib i možda preživjeti finansijski, ali trajno oštećeni za povjerenje.

Ono što se možda u javnosti ne vidi, a danas je najveći problem svake redakcije je hronični nedostatak kadra – i stanje je sve lošije jer je ovaj posao već pri dnu onih poželjnih, a rijetki su oni koji od ovog posla lagodno žive. 

U toj potrazi za više slobodnog vremena i plaćenijim i manje stresnim pozicijama redakcije imaju skoro pa svakodnevni odliv kadrova i konstantno su prinuđeni na prekompoziciju rada kako cijeli proces ne bi trpio, a krajnji konzument osjetio problem.

No, problem postoji pogotovo u organizaciji posla. Recimo, 2004. godine, ekipe Nezavisnih novina su na lokalnim izborima stigle fizički skoro do svake opštine u Bosni Hercegovini i uradile intervjue  sa svakim kandidatom za načelnika – sjećam se da sam tada za jedan dan u Glamoču uradila intervju sa sedam kandidata za načelnika, od kojih sam trojicu zatekla za istim stolom u lokalnoj kafani, pa su mi olakšali posao. Ali svi su dobili isti prostor u novinama i tako u svakoj  opštini u Bosni i Hercegovini jer smo, eto, cijenili da tako treba i imali smo dovoljno resursa i razvijenu dopisničku mrežu.

Danas bi, logikom stvari, uz sva moguća tehnološka pomagala to bilo daleko jeftiniji, lakši, više tehnički posao, ali ne mogu vam svi gadžeti svijeta obraditi na kvalitetan način materijal koji prikupite – za taj dio posla vam treba iskusna ekipa ljudi. 

Ipak, ništa od  navedenog, dakako, nije izgovor da se dani kampanje ne isprate na kvalitetan način jer svi problemi s kojim se susreću redakcije ne trebaju biti problem javnosti. Jer, javnost očekuje isto, da joj donesete kvalitetnu informaciju, da je ne zamajavate i ne potcjenjujete prepakivanjem činjenica kako vam paše.

Sve kampanje liče jedna na drugu, nema većih iznenađenja, a sve manje i novih lica, narativi nisu naročito drugačiji nego prije deceniju ili dvije, ali drastično se mijenja način na koji se to plasira prema javnosti.

Televizija, radio i novine, za starije generacije su neprikosnoven izvor informisanja, ali i povjerenja, jer sve novije po njima još nije prošlo najstroži sud javnosti i dovoljno kilometraže,  iako ni oni više ne bježe od pametnih telefona i sve lakše proguglaju što ih zanima. 

Društvene mreže više nisu nepoznanica ni njima, pogotovo fejsbuk, koji je najkomercijalnija mreža s najvećim brojem korisnika pa im političke partije i kandidati posvećuju posebnu pažnju, daleko prije formalnog početka izborne trke.

Svaki politički subjekt koji iole drži do sebe ima fejsbuk stranicu koju održava tokom perioda između dvije kampanje redovnim aktivnostima i poslovima koje obavlja, osvrtima na sve i svašta, pa i detaljima iz ličnog života i dokolice,  kao svojevrsno zagrijavanje jer je ''bitno biti prisutan'' kako bi za onih formalnih mjesec dana imao već dovoljno prikupljene publike.

S obzirom na to da društvene mreže tek sada dolaze pod lupu i kontrolu kršenja izbornih pravila igre suvišno je govoriti koliko su bili prostor za nekontrolisano širenje i zagušenje prostora političkim pamfletima uz minorne iznose za sponzorisane tekstove, a doseg više nego odličan.

Naravno da lajk ne znači siguran glas na izborima, ali prostor koji imaju politički subjekti na svojim nalozima, pa makar i ostao unutar onih famoznih 30 dana, je prava marketinška livada po kojoj mogu da prosipaju svoje poruke koliko god im duša želi bez ograničene minutaže, redova i da ih niko u tome  ne prekida.

Još kad svaku objavu sponzorišu pa dobiju i garanciju da će imati veći doseg do korisnika društvenih mreža, to je skoro politički san svakog kandidata.

U odnosu na ono što mediji od njih traže u smislu tema koje zanimaju javnost, nezgodnih pitanja o svakom propalom obećanju i kršenju zakona, aferama, insistiranja da se ne govori o njihovom liku nego o konkretnim (ne)djelima, postavljanja ograničenja, davanje isto toliko prostora i njihovim protivkandidatima, društvene mreže su pravi, pravcati raj bez mrskih im novinara.

Unazad par godina pred izbore ispod kamena izmile i takozvani ''portaloidi'', napravljeni za jednokratnu upotrebu i politički cilj da se plasiraju prljavštine, a još ako dogovorite da vam to mainstream mediji ''samo prenesu'', pa vi ste otkrili sve tajne političkog oglašavanja.

Ove lokalne izbore zadesila je i pandemija koronavirusa, pa se moralo odustati od zvučnika, razglasa i skupova, kao najvećih aduta u finišima kampanje, a uz to postaje potpuna besmislica da novinari prate te domjenke sa kojih ne možete ni izvući vijest.

Možda je upravo ovaj loš trenutak prilika za dobar preokret – da mediji potpuno odustanu od pukog prenošenja i praćenja skupova jer, ako je već stiglo zlatno digitalno doba, sve te partije imaju svoje kanale, pa zatreba li nekom mediju materijal, valjda im je cilj da ga ustupe.

Možda se mijenja način rada političkih partija i nalaze sve lakše i jeftinije načine da probiju svoje poruke do javnosti, ali funkcija medija u cijeloj toj ujudurmi ne smije da se mijenja – kampanju moraju da čine svi mogući oblici sučeljavanja kandidata i iznošenje na svjetlo ne onoga što vam partije gurkaju da se vidi, nego ono što kriju i što pokušavaju da zakopaju. Pa nek javnost sama procesuira činjenice, jer im strogo kontrolisani i usmjereni profili na društvenim mrežama sa kojih blistaju fotošopirani kandidati ne daju ključne informacije.

Javnost jeste prezasićena, ucjenjena, umorna i spremna na trule kompromise da bi preživjela, ali je ne treba potcjenjivati i ključno je držati se uporno onog što je davno upisano u novinarske temelje.

Uostalom, kako je to sjajno rekao kolega Pejić, novinarski autoritet, nije misija medija da mijenjaju svijet niti to mogu, ali moraju da urade svoj dio, da daju svoj maksimum, bez prestanka. Jedino tako se mogu spasiti da ih cunami ne pomete.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.