Da li bi to zapravo bilo dobro za bilo koga? I kakav bi uticaj ovi veliki mastodonti imali na komercijalni sektor, koji je prema nekima već zasićen?

 

BBC je prvi krenuo sa javnim radiotelevizijskim servisom 20-ih godina prošlog vijeka, sa zadatkom da „informiše, obrazuje i zabavi“, nakon čega su mnogi slijedili taj model. Finansiraju se javnim novcem, uz podršku vlasti, ali ono što je ključno jeste da su nezavisni od uticaja vlasti, za razliku od državnih emitera, naprimjer, Kine i Sjeverne Koreje.

Ali, da li je taj model održiv?

 

U Kanadi je senatski odbor upravo objavio izvještaj o javnom emiteru CBC-ju, pod nazivom Time for Change (Vrijeme je za promjene). Dvadeset dvije reforme koje se preporučuju, prema tvrdnjama kritičara, predstavljaju slabo prikriveni pokušaj komercijalizacije niza usluga koje nudi.

 

U Australiji je vlada Tonyja Abbotta „u ratu“ sa mrežom ABC, ako ćete vjerovati vijestima. Ne samo da su ministri nedavno pozvali na dodatna rezanja troškova javnog RTV servisa, već je i sam premijer direktno kritikovao uređivačke odluke - zahtijevajući „da lete glave“.

 

 

U Britaniji se vodi rasprava oko budućnosti pretplate za BBC, tj. paušalnog iznosa koji plaća svako domaćinstvo koje posjeduju TV prijemnik, bez obzira na prihode.

 

Uz predstojeću reviziju Povelje BBC-ja, koja određuje način njegovog upravljanja, vlada je otvorila period javnih konsultacija o budućnosti ovog emitera. Ministar kulture John Whittingdale, koji nadgleda ovaj proces, već je opisao BBC kao „prenapuhan“.

 

BBC ima mnogobrojnu globalnu publiku na TV, radiju i online. Više od 308 miliona ljudi na različite načine svake sedmice koriste njegove usluge, koje najvećim dijelom plaćaju britanski RTV pretplatnici, po cijeni od 40 britanskih penija (ili 65 američkih centi) po danu po domaćinstvu.

 

 

Međutim, mnogi u komercijalnom sektoru se žale da sama veličina BBC-ja nepravedno potiskuje komercijalne rivale.

Allister Heath, zamjenik urednika londonskog lista Daily Telegraph, izjavio je za emisiju Newshour Extra da je naročito web stranica BBC-ja postala jedan od najvećih rivala njegove novine. „Ona je veoma, veoma dobra,“ kaže on, „ali se finansira iz RTV pretplate, a mi to smatramo subvencijom.“

 

David Elstein je predsjednik web stranice OpenDemocracy.net i bivši šef programa mreže BSkyB. On se slaže i predlaže da se obavezna pretplata preinači u model dobrovljne pretplate, slično Netflixu i Amazonu Prime.

Kao Allister Heath, i on je zabrinut zbog dometa web stranice BBC-ja. On kaže da je ona „i besplatna i dobra,“ ali se žali da njen budžet predstavlja „ogromnu količinu novca – a na svijetu ne postoji nijedan komercijalni konkurent koji može uložiti toliki novac“.

 

 

Međutim, veliki dio sadržaja koji je dostupan na web stranici BBC-ja je prerađeni materijal koji je već dostupan na radiju i televiziji. Moderni mediji u isto vrijeme postoje na više platformi, a zagovornici pretplate na BBC tvrde da je nužno da javni RTV servisi zauzimaju prostor u svim ovim oblastima.

 

Dr. Damian Tambini, direktor Odjela za medijsku politiku pri London School of Economics, ističe da su pojedine vlade, kao što je japanska, namjerno ograničile domet javnih RTV servisa kao što je NHK da bi ih spriječili da unište konkurenciju.

 

Međutim, mnogi tvrde da javni RTV servisi prema svom konceptu imaju odgovornost da služe cjelokupnom stanovništvu – dopirući do publike u formatu koji joj najviše odgovara, bilo da se radi o tinejdžerima, ljudima koji putuju na posao ili starijim osobama.

 

Nekadašnji spiker Svjetkog servisa Robin Lustig je za program Newshour Extra izjavio: „Ono što veoma raduje kod javnih servisa jeste da oni predstavljaju oblik zabave, informisanja i obrazovanja kojeg ne određuju oglašivači, kao ni interesi vlasti. Određuje ih, na način koji nije savršen, ono što gledaoci i slušaoci žele.“

 

Zaista se čini da statistički podaci pokazuju da je javni RTV servis ono što javnost želi.

 

U Kanadi, naprimjer, prema rezultatima ankete koju je 2013. godine provela organizacija Friends of Canadian Public Broadcasting, 80% ljudi iz cijele države je željelo da finansiranje CBC-ja ostane na istom nivou ili da čak bude povećano. Samo 16% je bilo za rezanje budžeta.

 

I dok se debata nastavlja na barem tri kontinenta, Robin Lustig postavlja sljedeće pitanje: „Ko su ljudi koji žele da razvodne uticaj javnog servisa?

 

„To su ili komercijalni rivali koji se boje da ne zarađuju onoliko novca koliko bi mogli kada ne bi bilo javnih RTV servisa, ili su to vlasti koje žele da imaju više kontrole nad onim što se govori.“