Povodom osamdesete godišnjice BHRT-a posjetili smo Arhivski centar ovog servisa.

Foto i video: Nejra Hasečić

U želji da damo doprinos proslavi 80. godišnjice Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHRT), odlučile smo posjetiti i napraviti priču o mjestu gdje se čuva bogati sadržaj ovog bh. medijskog servisa.

Arhivski centar BHRT-a smješten je na četvrtom i petom spratu Sivog doma – masivne zgrade socijalističkog modernizma, čija je sadašnja verzija izgrađena za potrebe Olimpijade da bi služila kao medijski centar Jugoslavije, ali i kao bunker u slučaju napada.

Unutra zastarjeli enterijer iz osamdesetih i prošlost koja nikako da prođe. U prizemlju nas dočekuje jedna od zaposlenica Arhivskog centra. Već iz kratkog razgovora s njom može se naslutiti koliko je zaposlenicima stalo do onoga što brižno čuvaju unutar debelih zidova – decenije radijske i televizijske produkcije.

Na četvrtom spratu, u prostoriji u kojoj se čuva i arhivira sav video materijal, sa zida se osmjehuje Tito. Tamo nas dočekuje Amela Katana, rukovoditeljica Arhivskog centra, koja u centru radi već 31 godinu.

“Arhivski centar sadrži kompletan fundus i kompletnu produkciju televizije od njenog početka. Znači, od početka Televizije Sarajevo, poslije je to bila Televizija BiH, a sada su to BHRT i Federalna televizija. Tu se nalazi kompletan fundus i njihova produkcija”, objašnjava Katana.

Proces arhiviranja materijala

Katana nas vodi u dva odvojena depoa u kojem se nalaze ormari sa video materijalima, a koja štite debela željezna vrata. U starom depou ormari se otvaraju na dugme, dok se u novom to radi ručno, okretanjem ručki. To je dosta praktičnije, jer oni na dugme ponekad znaju da zakažu – u šta smo se i same uvjerile. I jedan i drugi depo specijalizovani su za arhiviranje – imaju kontrolisanu vlažnost i temperaturu, i napravljeni su namjenski.

“Klimatizirani su po svim standardima i svi materijali su dobro očuvani, što znači da su pristupačni za sve naše krajnje korisnike”, kaže Katana za Media.ba.

Proces arhiviranja odvija se tako što se kaseta i snimljeni materijal donesu u Arhiv, gdje im uposlenici dodijele arhivski broj, obrade ih prema katalozima i odlože u depoe. U Arhivskom centru je zaposleno 11 osoba koje su zadužene za obradu i izdavanje materijala.

“Mi to obrađujemo, klasificiramo po raznim katalozima. Tu postoje katalozi ličnosti, deskriptori, znači podešavanja, po godini proizvodnje i autoru koji je to proizveo, tako da to uvijek možemo lako pronaći i da bude dostupno svima”, kaže Katana.

Najstariji video i audio materijali

Zbog obimne dokumentacije i arhivske vrijednosti materijala, Katani je teško izdvojiti dokument, snimak ili period koji joj je posebno značajan.

“Ali ako moram, izdvojila bih projekat Zimskih olimpijskih igara ili dokumentarne filmove, odnosno Sarajevsku školu dokumentarnog filma. Tu su poznati autori, a i danas imamo zahtjeve za dokumentarnim filmovima Jana Berana, Nađe Mehmedbašić, Vlatka Filipovića, Ismeta Mehića i dugih”, govori ona.

Najstariji video materijal je dokumentarni film Jana Berana “Oj Kozaro” iz 1961. godine. Film je emitovan iz studija Televizije Zagreb, jer je Televizija Sarajevo tada bila u sastavu emiterskog sistema Jugoslovenske radiotelevizije.

Najstarija, a samim tim i prva arhivirana emisija, jeste “Bura na mirnoj vodi” iz 1963. godine. Pokazujući nam primjer arhivskog kartona, čitamo opis emisije i već zamišljamo kadrove: “Crno-bijeli materijal. Plakat takmičenja u kajaku na Plivskom jezeru u Jajcu PESK 63 – prolaznici na ulicama starog dijela Jajca, avgust mjesec, džamije u gradu...” 

Na spratu iznad nalazi se depo u kojem se čuva štampani i govorni arhiv. I tu su nas dočekali entuzijastični uposlenici koji su nas proveli kroz historiju, pokazujući materijal koji čuvaju.

Kroz pisani arhiv provela nas je Alma Aljičević i pokazala depo gdje se materijal skladišti. Ona reže i odvaja isječke iz novina, razvrstava ih po rubrikama i ubacuje u fascikle. Najstariji štampani primjerak koji se nalazi u ovom odjelu jeste Oslobođenje iz 1948. godine.

Govorni arhiv nam je pokazao Edin Šehić, demonstrirajući rad uređaja Studer iz 1970-ih godina, s kojeg nam je pustio radio-igru za djecu “Na djedovoj farmi” iz 1975. godine. Mašina radi besprijekorno, a i zvuk je čist. Glumci radio-igre, kako je navedeno na arhivskoj kartici, bili su Mišo Mrvaljević, Z. Bečić, Nada Pani, Asim Hodžić, Zdenko Ko, Marko Bilčar, ali i mještani sela Borike. 

Najstariji zvučni materijal jeste humoreska Mirka Janjčića iz 1954. godine. Osnovne naznake o sadržaju glase: “O dokonim činovnicima koji su u kancelariji dobili veliki sat da pravilno kontroliraju radno vrijeme.”

Novinari - najčešći korisnici arhivskih snimaka

Zaposlenici Arhivskog centra usluge pružaju BHRT-u, Federalnoj televiziji, ali i drugim domaćim i stranim TV kućama, kao i akademskoj zajednici i građanima, koji mogu zatražiti materijal. Potražnja za arhivom je svakodnevna, priča Katana, a najčešći korisnici su novinari.

U obrascu novinar navodi ime i prezime, redakciju kojoj pripada, svrhu korištenja materijala i detaljan opis potrebnog sadržaja, a potreban je i potpis urednika, eventualno direktora.

“Druga je situacija kada se radi o trećim licima, osobama izvan kuće. Tada sve ide uz odobrenje direktora i zavisi od toga da li će materijal biti korišten u komercijalne svrhe, ili će se ustupiti za naučno-istraživački rad, u kojem slučaju se materijal ustupa besplatno”, objasnila je Katana.

Šta se najviše traži zavisi od aktuelnosti i datuma, jer se materijali često traže povodom godišnjica.

“Na primjer, kad je godišnjica Olimpijade, kad su godišnjice nekih sportskih događaja, kada glumci rade nešto novo ili pjevači, pa im treba nešto arhivsko, ili kada se snima neki dokumentarni film... Mi ovdje imamo toliko materijala da se uvijek može napraviti nešto novo. I od emisija koje su već finalizirane i od sirovina, uvijek se izvuče nešto novo”, izjavila je.

Kao najveći izazov u radu i očuvanju arhivskih materijala, Katana izdvaja to što su oni još uvijek u analognom formatu, naglašavajući potrebu za digitalizacijom. Dio materijala trenutno je nedostupan, jer je oprema zastarjela i teško ju je popraviti. Radi se o video rekorderima i video kasetama U-matic formata iz perioda od 1986. do 1992. godine. Iako su određeni materijali prebačeni na beta kasete, dio sadržaja i dalje ostaje nedostupan.

Najveću vrijednost arhiva Katana vidi u tome što čuva identitet, kulturnu baštinu i historijske memorije jedne zajednice. “Uvijek se možete ovdje podsjetiti kako je to nekad bilo uređeno – politički, društveno, kulturno – kroz razne periode”, kazala je.

Povodom 80. godišnjice BHRT-a, ova vrijedna ekipa pomogla je u pripremi specijalne emisije o radu ove kuće, kroz priloge sastavljene od arhivskog materijala. Uz čestitke na jubileju, uposlenicima i novinarima želimo da se prevaziđu sve nedaće s kojima se ovaj javni servis suočava, te da nastave dostojanstveno stvarati priloge od javnog interesa i čuvati vrijednu arhivsku građu.

___