Instant savjeti za borbu protiv raka

27/08/2014

Tekst se bavi načinom na koji se globalna ideologija zdrave hrane i zdravog života reflektuje u domaćim medijima. Izdvaja neke reprezentativne primjere i diskutuje da li je diskurs zdravlja u bh medijima i po čemu specifičan u odnosu na 'globalne norme'.

Decenijama smo svjedoci inflacije savjeta iz domena zdravlja i zdravog života. Preporučuje se zdrava hrana koja bi nam trebala izliječiti rak i produžiti život, način vježbanja efektniji od svih do sada ili revolucionarna dijeta zahvaljujući kojoj bi trebali smršati 30 kg za mjesec dana. Neprocesuirana hrana, veganska kuhinja, stevia, hljeb od kokosovog brašna, matične ćelije, sok od brusnica, antioksidansi, samo su neke od zdravstveno-prehrambenih mantri koje nas svakodnevno zaskaču iz etera: članaka s portala, tv reklama, internet bannera, android adds-a. Nerijetko se dešava i da ono što je danas bilo zdravo, sutra postane nezdravo i da se u različitim sistemima prehrane preporučuje potpuno oprečna hrana.

Ne treba biti marketinški stručnjak pa zaključiti da je to zato što se najbolje prodaje i u eri tumora i opsjednutosti zdravljem, nutricionistiški i zdravstveni gurui savršeno pašu tržištu kao i konzumenti koje proizvode. A dok je profit u igri, pametno je (p)ostati skeptičan. Međutim, u ovom se tekstu neću baviti opravdavanjem ili preferiranjem određenog režima prehrane, samo ću istaknuti kako poznajem ljude koji dogmatski usvajaju određene nutricionističke savjete (npr. piju po 2 l vode na 20 kg tjelesene mase ili ni za živu glavu neće da okuse bijeli šećer ili brašno, kao da bi na mjestu pali mrtvi) i logično je pretpostaviti da u njihovom slučaju to može imati negativne psihološke[1] (ako baš ne i tjelesne) posljedice.

Bosanskohercegovački mediji su potpuno u skladu sa globalnim trendovima na tom planu. Pored specijaliziranih novina i lifestyle rubrike ženskih i dnevnih novina (kao i većine internet portala) nam u svakom broju/svakodnevno donose mnoštvo zdravstvenih savjeta i novih revolucionarnih otkrića. Većinom su to prevodi članaka i člančića iz anglofonih medija, a desi se i poneki kvalitetniji autorski tekst ili intervju kao npr. onaj koji sam nedavno pročitala na portalu Buka [1]. Ukoliko vam je dosadno, možete napraviti random google search eksperiment i nakon guglanja pojmova tipa 'moje zdravlje', pogledati rezultate. Neki od naslova koje sam ja dobila su bili: Šta nokti govore o vašem zdravlju?, Miris voska iz ušiju otkriva zanimljive informacije o zdravlju i navikama čovjeka, Šta nokti govore o vašem zdravlju?, Šta jezik govori o vašem zdravlju?, Problemi sa kožom, čitanje s lica... Svima je jasno da ti naslovi postoje da bi neko na njih kliknuo, no problem je što se oni umnožavaju geometrijskom progresijom i sve će postati teže izdvojiti 'žito od kukolja'. S etičkog je stanovišta pak najgore kad se reklamiraju određena 'revolucionarna otkrića' koja pomažu u liječenju raka ili neke dr. terminalne bolesti i koja naravno koštaju pozamašnu sumu, jer se tako manipuliše najvulnerabilnijim dijelom stanovišta koje se u očaju hvata za bilo šta.

U pojedinim novinama je prisutna i rubrika 'doktor odgovara', koja bi mogla biti predmetom neke posebne analize na osnovu relevantnosti i stručnosti savjeta koje pojedini ljekar nudi[2].

Foto: Altertv.org

Što se televizije tiče i tu 'konja za trku imamo', pa kako Amerikanci imaju svog estradnog doktora, karizmatičnog doktora Oza [1], tako i Bosanci i Hercegovci imaju svog – dr. Emira Solakovića. On, istina, nema svoju emisiju, ali je tako često na teveu – najviše na Hayatu u emisiji Recept za dobar život, da se čini kao da ima. Inače, kako periodično pratim i jednu i drugu emisiju, došla sam do jednog uporednog zaključka. Dr. Oz u većini emisija na njemu svojstven način, ilustrira promjene koje u organizmu proizvodi prekomjerna upotreba hrane te baca u trans pretile Amerikanke. Dr. Solaković, s druge strane, najviše vremena posvećuje srcu i prevenciji od infarkta. Iako su i jedni i drugi problemi prisutni svugdje, bosanskohercegovačko društvo je ipak traumatizirano društvo u kojem ratne posljedice i stres svakodnevne egzistencije još uzimaju danak i prečesto izazivaju akutne smrtne ishode. Tako da i jedan i drugi imaju svoje prioritete. A i bosanski Oz ima svoj, ilustrativan, način prezentacije i sjećam se jedne emisije u kojoj je izrezao krišku jabuke i gdje je preostala jabuka (bez jednog dijela) predstavljala srce nakon infarkta.

Inače, kad god se govori o ovoj temi, nije na odmet da se stavi u historijsku perspektivu. Tako se bolje uviđa koliko je to i koliko je od toga uslovljeno trenutnom tržišnom ideologijom i u tom kontekstu se dobro podsjetiti dijeta koje su se preporučivale tokom proteklih decenija. Dvadesetih godina se Lucky Strike reklamirao sa "Reach for a Lucky instead of a sweet", i tako je mudro spojio svoj proizvod sa potrebom za mršavljenjem. Sjetimo se da je to bilo vrijeme (kao i narednih pedesetak godina) u kojem pušenje nije bilo tabuizirano, nego preporučljivo i poželjno. Pedesetih se preporučivala svaki dan supa od kupusa, a šezdesetih i sedamdesetih su bile popularne tablete s parazitima i droge. Baš sam neki dan naišla na reklamu o 'revolucionarnoj' dijeti koja se zapravo zasniva na onoj koju je navodno popularizirao lord Byron još 1820. god (jabukovo sirće i voda), tako da se o ovome može govoriti u nekom smislu kao i o odjeći koja se ponovo vraća u modu.

Foto: Does This Blog Make Us Look Fat

Kad se govori o sprezi tržišta i ideologije zdravlja, spomenuti doktor Solaković je autor sljedeće izjave:

Medicina je biznis, ali građani moraju naučiti da ne budu ničiji bankomat. Naprimjer, jedan lijek platite marku, a još tri KM morate dati za posljedice koje on izazove. Moja je namjera da pacijente "skinem" s lijekova i da oni žive normalan život. Postoje ljudi koji su bili ozbiljno bolesni, a sada kao jedan pacijent koji je imao tri infarkta trči maraton - mišljenja je dr Solaković.

I ona nam predstavlja dobar uvod za osvrt na status koji alternativna medicina ima u našem društvu. Pri tome mislim na 'ozbiljnije' metode tipa homeopatije i, inače, homepati su česti gosti u domaćim medijima (najčešće u tv emisijama). U načelu se homeopatija i odvaja od konvencionalne medicine po tome što se ne fokusira na simptome, nego uzroke, tj. ne dovodi do nuspojava koje se onda opet moraju liječiti i koje spominje dr. Solaković (pri čemu uopće ne znači da on ima pozitivno mišljenje o tom načinu liječenja, niti je ono relevantno). Tenzije i dihotomija koja postoji između homeopata i ljekara ili homeopata i ljudi koji su odani samo zapadnjačkoj konvencionalnoj medicini je odlično prikazana u nedavnoj emisiji Kontekst na Al-Jazeeri.

(Video emisije)

S jedne strane imamo pobornike 'znanstvene' metode koje izjednačavaju nauku sa zapadnom medicinom i koji u homeopatiji vide prvenstveno placebo efekat i s druge strane imamo homeopate koji nastoje da uvedu taj način liječenja na tržište, istaknu njegove prednosti u odnosu na konvencionalne i izbore mu ravnopravnije mjesto. Upravo takvi glasovi za i protiv postoje i u društvu.

Foto: Irish Health

Nakon ovog kratkog presjeka, može se ponoviti zaključak sa početka, a to je da se način na koji se govori o zdravlju u našim medijima, zaista ne može odvojiti od nekog globalnog patterna. Ono što bi moglo biti naš specifikum jesu pojave kakve su npr. Torabi ili Zlatko Sudac, dakle, iscjelitelji duhovne ili 'spiritualne' provenijencije kojima se daje medijski prostor i državni značaj. Također, ako se odmaknemo malo od direktnog zdravstvenog diskursa i 'ozbiljnijih medija' i pređemo na stranice tabloida tipa Express, naići ćemo na različite opskurne vidovnjake i isjelitelje kojima se čitatelji obraćaju i koji koriste različite dijagnostičke metode i načine liječenja. Međutim i fenomen Milana Tarota i 'oblačenja žutih čarapa koje liječe rak', tj. tzv teledijagnostike i teleliječenja, se također mogu, u nekom drugom obliku, stvrstati u globalne fenomene morbidne medijske 'zdravstvene' patologije.

__________________________________________________________________

[1] Inače, često se zanemaruje 'psiha' u cijeloj priči i zanemaruje 'blagostanje' duha nauštrb tijela, valjda u skladu sa 'zapadnjačkim materijalizmom' – za psihu se bave certificirani stručnjaci koji imaju svoju utvrđenu satnicu.

[2] Izdvajam intervju sa pionirkom Paleo modela prehrane u Hrvatskoj, jer mi je privukao pažnju umjerenošću i odsustvu ekstremizma u smislu da nema hrane koja se striktno zabranjuje, kao i i to da je autorica pisala knjigu sa sviješću o propagandi koja nam određuje zdravu prehranu na osnovu profita koji donosi.

[3]Sjećam se nekih kritika od strane kolega psihologa na (ne)stručnost koju je pokazala psihologinja Jasmina Dizdarević odgovarajući na pitanja čitalaca u magazinu Azra (predrasude prema manjinama, diskriminatorski komentari itd), međutim, kritike su izrečene 'usmenim putem' i ne bih rekla da je ukazano na manjak profesionalizma dotične na nekom ‘relevatnijem’ mjestu.

[4] Kojeg inače prate medijske kontroverze, dok ga neki magazini (Time, Esquire..) slave i stavljaju na liste najutjecajnijih ljudi u ovom stoljeću, u drugim (Popular Science, The New Yorker) propituju njegove znanstvene metode i savjete, a u junu je ove godine čak imao saslušanje pred Senatom zbog nesavjesnog postupka prema konzumentima