Nagrada Malofiej 20, Pulitzer u svijetu infografike, dodjeljuje se za najbolje i najsofisticiranije infografike objavljene širom svijeta. Ove godine za prestižne nagrade se prijavilo i natjecalo više od 1.500 štampanih i online infografika.

Među pobjednicima treba spomenuti National Geographic Magazine, koji je osvojio nagradu za najbolje štampane mape i dvije zlatne nagrade, te zlato za Internet Group do Brasil iG. Ipak, kao i prethodnih godina, događajem je dominirao grafički portfolio New York Timesa, koji je osvojio šest zlatnih medalja (četiri za štampane, dva za online prikaze), nagradu za najbolju online mapu, kao i nagradu 'Najbolji u prikazivanju' za štampane i online medije .

 

Koje su tajne kontinuiranog uspjeha The New York Times-a? Ovdje navodimo 10 ključnih karakteristika koje, prikupljene u sintetizirani proces dizajna, izdvajaju rad NYT-a od ostalih.

 

Utvrđivanje cilja vizualizacije ili infografike je prva stvar koju treba razmatrati, prije nego što se pokrene bilo koji kreativni proces. Da li je cilj omogućiti interakciju ili otkrivanje osobnih podataka? Da li je cilj prenijeti priču ili naglasiti određenu uredničku perspektivu? Hoće li se raditi o statičnom, interaktivnom prikazu ili čak videu? Tokom ove početne faze, sve ključne dizajnerske odluke će se temeljiti na jasnoći koncepta, a ovo je područje u kojem je New York Times izvanredan.

 

 

Prvenstveni cilj vizualizacije ili infografike bi trebala biti dostupnost teme. Ovdje se više radi o pružanju jasnoće nego o postizanju jednostavnosti. Ne trebate pokušavati razrijediti kompleksnost pitanja, nego ga apraviti probavljivijim kroz elegantno prikazivanje. Neposrednost interpretacije nije najvažnija stvar kod vizualnog dizajna, pošto neka pitanja/teme zahtijevaju više vremena za razumijevanje. Ono što je važno je da čitatelji osjećaju da je njihov napor nagrađen kad uvide rezultat. The New York Times vjeruje da njihovi čitatelji imaju strpljenja, zrelosti i motivacije i da cijene proces čitanja i učenja iz grafičke informacije i ta pretpostavka poboljšava kvalitetu njihovih dizajnerskih rješenja.

 

 

U The New York Times grafički urednici besprijekorno su integrirani u ritam uredništva tog lista i u cijeli novinarski ciklus. Na grafiku se ne gleda kao na vizuelni dodatak tekstu nego kao na jezgro priče.

 

Jaka novinarska kultura grafičkih dizajnera vodi ka iznimnoj jasnoći o pitanjima na koja vizualizacija odgovara i koje pokušava prikazati. Posljedica toga je da je izbor vizualnog rješenja, bilo da se radi o slici, nizu vizualnih elemenata ili fotografskoj kompoziciji, efikasno postavljen i savršeno usklađen sa pitanjima na koja daje odgovor.

 

 

Jedna od najvažnijih poruka predstavnika New York Timesa na Malofiej-u je o tome kolika je količina rada, priprema i istraživanja potrebna za izradu njihovih grafika. Bilo da je u pitanju  dugoročni razvoj programerskih biblioteka koje će u konačnici služiti kao osnova projekata mapiranja ili razvijanje odnosa s drugim odjelima kako bi se dobio pristup bogatim i iscrpnim izvorima podataka, ozbiljnost njihovog rada je vidljiva i jasna svima.

 

 

Svim člancima New York Timesa zajednički je dosljedan i prepoznatljiv vizualni identitet koji je pažljivo izgrađen tijekom godina, a što dovodi do prave vizualne elegancije. Upotreba boja je posebno veoma prepoznatljiva. Ona se koristi štedljivo i u suptilnim dozama, samo da se istakne, izdvoji ili uobliči podatke, bez ikakvog pretjeranog ukrašavanja. Dok bi neki mogli reći da je njihov rad previše štur, ovo je više odraz toga da ne trebaju otvoreno privući pažnju čitatelja na način kako to čine mnoge druge organizacije.

 

 

Pokušati osigurati prvoklasan prostor na stranicama novina poput New York Timesa može izgledati jednako teško kao  dobiti zeljište na Manhattanu. Ipak, primjetna je odvažnost i ambicija u pozicijama i dimenzijama u kojima se grafike pojavljuju u štampanom izdanju. Bilo da se radi o punim stupcima, dvolisnicama punim dramatičnih dijagonala, Times osigurava da svaka grafika ima savršenu pozornicu za pojačavanje dojma odnosa vizualnog sa člankom.

 

Iako postoje dokazi o uspješnoj i dosljednoj formuli koja se primjenjuje u pripremi, urednički pristup i vizualni identitet iza svake New York Times grafike, te različitost tehnika u njihovom portfoliju pokazuju veliku fleksibilnost i svestranost. Vrlo rijetko vidite isti prikaz ponovljen. Svaki komad je pažljivo izrađen i dizajniran s namjerom da konkretno odgovori na ključna pitanja ili prenese važne priče koje žele istaknuti.

 

 

Bilo da je u pitanju 3D ilustracija, bubble chart ili interaktivna mapa, grafički tim New York Times-a uvijek pokazuje izvanredne tehničke sposobnosti.

 

Amanda Cox, grafička urednica New York Times-a, smatra da je sloj komentara u njihovim grafičkim rješenjima "najvažnija stvar koju činimo". Kroz pažljivo korištenje oznaka, uvoda, objašnjenja i opisa, dizajneri New York Times-a pomažu čitateljima u razumijevanju konteksta grafike i interpretaciji njenih ključnih poruka.

 

 

Primjere grafičkog rada New York Times-a možete vidjeti na sljedećim stranicama:

● Jonathan Corum

● Graham Roberts 

● Kevin Quealy 

● Marije Rooze 

● Small labs Inc