Zdravstvena zaštita djece u Bosni i Hercegovini je zakonom zagarantovana, ali mnoga djeca je ne ostvaruju zbog nedostatka sredstava i neinformisanosti određenih kategorija društva.  Nevladine organizacije pomažu nekim porodicama oko zdravstvenog zbrinjavanja njihove djece, dok vlasti očekuju poboljšanje situacije nedavno usvojenim mjerama i obezbeđivanjem početnih novčanih sredstava.

Bosna i Hercegovina je ratifikovala mnoge međunarodne dokumente kojima se obavezala da će osigurati jednakost u pristupu primarnoj zdravstvenoj zaštiti, bez diskriminacije. Ipak, tačan broj  neosigurane djece u BiH još uvijek je nepoznat jer, prema riječima Hadže Kurtovića, sekretara Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, ovaj broj varira svakoga dana. Prema njegovim riječima, ''Ministarstvo ne može tražiti lica koja nisu osigurana.“  Nevladine organizacije procjenjuju da se radi o desetinama hiljada djece, te napominju da najveći problem predstavlja nedostatak novčanih sredstava u budžetu.

Šestogodišnji Edin Gluhić, nije imao zdravstveno osiguranje kada je završio u bolnici zbog operacije stomaka. Njegova majka Sejdefa nije znala da postoji mogućnost samostalne prijave djece. Ranije su njena djeca bila osigurana preko supruga, koji je evidentiran na Birou za nezaposlene. Međutim, usljed bolesti bio je spriječen da se javi u potrebnom roku na Biro i cijela porodica je izgubila pravo na zdravstveno osiguranje. ''Račun za Edinovo liječenje u bolnici na Gradini je 714 maraka, došlo je sada pred tužbu. Imali smo knjižicu, ali nije bila ovjerena. Ja nemam odakle da platim, onda nek me predaju na sud'', kaže Sejdefa. Iako je uz pomoć nevladine organizacije Edinova knjižica na kraju ovjerena, to je došlo kasno - datumi ovjere i datumi boravka u bolnici nisu se poklopili, tako da će Sejdefa morati da plati kaznu.

Dr Vesna Dropić – Suljević, šefica dječijeg odjeljenja Javne zdravstvene ustanove „Dom zdravlja“ Tuzla takođe kaže da je primjetan veliki broj zdravstveno neosigurane djece, a niko ne zna koliko je tačno hroničnih bolesnika među njima. „Uvijek je politika najodgovornija, lijepo je ljuljuškati se u kožnim foteljama, a ne raditi na terenu. Mi koji smo na terenu, mi smo ti koji trebaju praviti zakone, a ja odgovorno tvrdim da politika ne zna praviti prave zakone. Doktori i pedijatri koji su danas u ministarstvima ne znaju suštinske probleme na terenu i bazi“, smatra dr Dropić – Suljević. Dodaje da bi prema njoj, neosigurana djeca trebalo da imaju apsolutno sva prava kao i osigurana. „Ja nemam srca da dijete koje nema zdravstvenog osiguranja vratim. Mi pokušavamo da pomognemo, da objasnimo kako da ostvari svoje pravo na zdravstveno osiguranje, ali to dijete ima apsolutno isti tretman kao i ono koje je osigurano“, dodaje. Prema mišljenju Hadže Kurtovića veliki problem predstavlja i neinformisanost građanstva, kada su u pitanju pravo na zdravstveno osiguranje i načini da se ono ostvari. „Iz tog razloga, mi smo školama uputili inicijativu za organizovanjem kampanje informisanja“, rekao je on.

U Hrvatskoj oko 20 000 djece nema svog pedijatra preko zdravstvenog osiguranja, a procjenjuje se da preko 100 000 građana nema liječnika opšte prakse. Neslavni rekord drži Osječko-baranjska županija sa 70 000 ljudi bez osiguranog liječnika. Najveći paradoks je da su roditelji, iako nemaju liječnika i ne ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu, prema zakonu obavezni mjesečno iz svojih primanja izdvajati doprinos za osnovno zdravstveno osiguranje.

Sejdefa Gluhić je o pravima svoje djece na samostalno zdravstveno osiguranje saznala preko Udruženja „Zemlja djece“. Lejla Arnaut, pravnica Udruženja, kaže da su kroz praksu i terenski rad uvideli da je ovaj problem jako prisutan. Udruženje je jedan od pokretača inicijative za izmjenu i dopunu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, čime se svoj djeci od i do 18 godina, omogućava samostalno zdravstveno osiguranje, bez obzira na status zdravstvenog osiguranja roditelja. Na najbolji mogući način pokušavaju da upoznaju građane sa njihovim pravima.

„Najčešće idemo na teren po romskim naseljima, ali i drugim. Nastojimo razgovarati sa ljudima, upoznati ih sa Zakonom, ali sve je to sitno, jer je pravi problem u tome što oni koji su Zakon donijeli, ga ne sprovode. To su prije svega nadležna ministarstva – Ministarstvo za rad i socijalnu politiku i Ministarstvo obrazovanja, nauke kulture i sporta“, objasnila je Arnaut, ali dodaje da se službenici ne mogu kriviti za nerad, jer se oni samo pridržavaju donešenih upustava.  „Ljudi koji nam se obrate su mahom iz socijalno ugroženih porodica, nezaposleni roditelji čija su djeca bolesna. U tim slučajevima, ministarstva nam izadju u susret, djeca dobiju osiguranje. Ali, to je to, ne mogu pružiti ništa više, iako bi htjeli'',  rekla je ona.

Hajra Suljić je majka šestoro djece, u dobi od pet mjeseci do 13 godina. Ni jedno od njih nikada nije bilo zdravstveno osigurano. „Bila sam na birou, tražila da mi se djeca zdravstveno prijave, a oni kažu – nemamo mi sa tim ništa, idi u socijalno. Ja odem u socijalno, oni me šalju u romske organizacije, kažu, nemaju ni oni sa nama ništa. Pa gdje da odem više? Ja odem i kod romskih organizacija, oni zovu socijalno preko telefona da vide kada će krenuti to zdravstveno osiguranje za romsku djecu. I biće to... A evo već 2-3 godine nema ništa od njih, nemam informacije, niti me zovu, nit' išta“, kaže Hajra.

Do prije dvije godine, tuzlanska pedijatrija je u saradnji sa Udruženjem „Amica“, uz pomoć italijanskih građana, vodila ambulantu za neosiguranu djecu. Ambulanta je radila svaki dan. Djeca Suljić Hajre su bila među njihovim korisnicima, ali je nažalost i ovaj projekat okončan te je ambulanta prestala sa radom. Njen najveći problem je briga za četvorogodišnjeg sina koji je, kako kaže, non-stop bolestan. Sada, bez zdravstvene knjižice, za njega mora plaćati 7 KM po pregledu. „Nekada se zadesi da odem doktoru i nemam ni tih sedam maraka, mora me doktorica primitI. Dijete dobije upalu, dobije jaku temperaturu, nemam zdravstveno, nemam ništa i onda uđem nekako unutra, ali opet onaj lijek moram kupiti“, dodaje Hajra.

Najviše neosiguranih među romskom djecom

U Sjedinjenim Američkim Državama oko devet miliona djece nije zdravstveno osigurano. Predsjednik Barack Obama je najavio  reforme prema kojima bi vlada subvencionirala zdravstvenu skrb za četvoročlane obitelji s prihodima manjim od 88.000 dolara godišnje. Republikanci ovaj prijedlog smatraju monstruoznim, a pravdaju to ogromnim  povećanem troškova zdravstva i proračunskog manjaka.

Dvoje, od šestoro djece, Hajra je rodila kod kuće. Obzirom da nisu prijavljeni po rođenju, nisu imali lična dokumenta, niti su mogli da dobiju zdravstvenu zaštitu. Nisu jedini -  veliki broj romske djece je u sličnoj situaciji, jer prijavljivanje novorođene djece nije ustaljena praksa. Akcioni plan nadležnih ministarstava u BiH predviđa izdvajanje 34, 7 miliona KM za osiguranje zdravstvene zaštite Roma. 70% ove cifre obezbjediće se iz javnog budžeta, dok će se ostatak dobiti preko donacija. Ovaj plan bi se trebao ostvariti do 2015. godine. Za djecu stariju od 15 godina, koja nisu nastavila školovanje, zdravstveno osiguranje u oba entiteta se može ostvariti prijavom na Zavod za zapošljavanje, s tim da se u Federaciji mora ispoštovati određeni vremenski rok.

Inače, u Republici Srpskoj od sredine 2007. tri kategorije stanovništva mogu ostvariti punu zdravstvenu zaštitu, čak i kada doprinos nije uplaćen - djeca do 15 godina, lica preko 65 godina i trudnice i porodilje do navršene prve godine života djeteta. Kampanjama i savjetovanjima na terenu i školama, ovakav uspjeh mogao bi biti postignut i u Federaciji.