Kako se komercijalne online baze podataka koriste u velikim međunarodnim istraživačkim projektima? Baze kao što su Lexis-Nexis ili Duns and Bradstreet sadrže i podatke o firmama i kompanijama širom svijeta, pa možete saznati da li je i gdje je neka osoba osnovala kompaniju.

Kako pretraživati

Za pretrage slične ovoj opisanoj u tekstu uglavnom koristim http://lexis-nexis.com/ professional. Ova baza daje pristup podacima o kompanijama širom svijeta. Možete je pretraživati po imenu osobe za koju mislite da ima kompaniju u inostranstvu, po imenu kompanije koju tražite, ili po imenu kompanije za koju mislite da bi mogla biti dioničar u nekoj drugoj kompaniji.

Možete praviti i obimnije pretrage. Na primjer, ja sam provjerio sve dokumente kompanija u Švajcarskoj koji negdje u tekstu sadrže riječi "Rumunija"/"rumunski". Tako sam došao do svih kompanija u Švajcarskoj u kojima su rumunski građani dioničari ili članovi upravnog odbora.

Pretragu možete obaviti i u sekciji "Sve kompanije" ("All companies") ili je možete ograničiti na određenu zemlju. Na primjer, ako tražite kompaniju u Njemačkoj, možete pretražiti samo sekciju "Creditreform German Companies".

Lexis-Nexis i Duns and Bradstreet su komplementarne baze. Ponekad sam nalazio više podataka o nekoj kompaniji na D&B nego na Lexis-Nexisu i obratno. Odjeljak o međunarodnim kompanijama na Lexis-Nexisu je sastavljen od mnoštva drugih baza podataka i vaš uspjeh u pronalaženju informacije zavisi od različitih faktora. Neke od ovih baza podataka se ne ažuriraju baš tako često.

Na Lexis-Nexisu imate i druge odjeljke, kao što su javno dostupni dokumenti (public records), kompanijske vijesti, people-finders (podaci o pojedincima koji vam omogućavaju da ih pronađete), sudski slučajevi, zakoni, registracije aviona itd., ali oni zahtijevaju drugi nivo pristupa i daleko su skuplji.

Policijska baza registarskih tablica automobila u Rumuniji nije dostupna javnosti. Da bi joj se pristupilo potrebno je imati izvore u policiji. Mnogi ogranci policije imaju pristup ovoj bazi, pa ako želite da saznate nešto o registarskoj tablici za koju mislite da pripada osobi iz organizovanog kriminala, onda nećete ići u jedinicu za borbu protiv organizovanog kriminala, već recimo u odjel za ukradena auta. Ne morate reći policajcima šta vas zapravo zanima.

Kreiranje vlastitih baza podataka

Vrlo je važno čuvati sve dokumente o kompanijama koji se preuzmu pretragom Lexis-Nexisa ili iz državnih registara firmi i kompanija. Na više hard-diskova i CD-a imam podatke iz elektronskih izvora koje prikupljam od 1998. godine. Radi se o podacima o hiljadama kompanija na osnovu kojih vam mogu reći čak i kako je neka kompanija mijenjala strukturu tokom godina. Tako možete utvrditi njihovu dinamiku, promjenu dioničara itd. Na primjer, prošle godine sam zaključio da je tek uhapšeni čovjek bio povezan sa jednom kompanijom zajedno sa državnim sekretarom, iako je državni sekretar izbrisao sve podatke o tome iz Trgovinske komore.

Podatke o ovim kompanijama grupisao sam po folderima. Ponekad pravim spreadsheete u Excelu da bih pratio grupu kompanija ili osobu koja je u vezi sa više kompanija. Takođe pravim i baze podataka u Accessu. Održavam i manje, tematske baze podataka koje se sastoje od članaka na određenu temu, dokumenata (koji potiču od firmi, ali i drugih papira, fotografija...). Ovi materijali su skenirani ili preuzeti s Interneta.

Pravim i grafikone i mape na određene teme. Veoma su mi korisni kada nastojim da uđem u trag svim međusobnim vezama kada radim na velikoj priči ili seriji priča.

Takođe čuvam fotografije ljudi i događaja, i grupišem ih po kategorijama.

Dijelovi ovih baza podataka su zaštićeni PGP (Pretty Good Privacy) enkripcijom. ICIJ (International Consortium of Investigative Journalists / www.icij.org) koristi PGP u procesu komunikacije.

"Ne možemo vam dati nikakve podatke u vezi sa kompanijom jer bi to bilo kršenje poslovne tajne". Ovako je glasio odgovor rumunskih vlasti na zahtev Rumunskog centra za istraživačko novinarstvo (RCIJ) za podacima o osobama koje su u vezi sa Balkan Petroleumom, kompanijom sa sjedištem u Londonu, koja ima ogroman dug prema rumunskom državnom budžetu. Odgovori kao što je ovaj podižu kameni zid između balkanskih novinara i informacija od javnog interesa i stara su navika koje se vlasti u bivšim komunističkim zemljama izgleda teško odriču. Nekada se radi o nepovjerenju, a nekada naprosto o neznanju. Ali za novinara koji mora da nađe način da sruši zid tišine i tajnosti tu nema razlike. Postoji li način da se zaobiđe netransparentnost vlasti i dođe do željenih podataka? 

Gdje su podaci?

Kaže se da istraživački novinar treba da prati tok novca da bi pronašao priču. To danas važi možda i više nego ikad prije. Ljudsko društvo se globalizuje. Novac se brzo kreće iz kompanije u kompaniju, iz zemlje u zemlju. Grupe organizovanog kriminala i korumpirani političari naveliko se koriste raznoraznim načinima da sakriju put prljavog novca. Političari i mafija na Balkanu nisu izuzetak. Uvijek su korak ispred zakona. U međuvremenu, državni organi na Balkanu gube igru na staromodan način. Obično zaustavljaju istrage na državnim granicama i nisu u stanju da vide širi kontekst.

Jedan od načina da se shvati širi kontekst je upotreba onlajn baza podataka kao što su Lexis-Nexis ili Duns and Bradstreet. To su baze koje, između ostalog, sadrže podatke o komercijalnim firmama i kompanijama osnovanim širom svijeta. Te baze omogućavaju novinaru da jednostavnim ukucavanjem u polje za pretragu imena političara ili ličnosti iz podzemlja sazna da li je ta osoba osnovala bilo kakvu kompaniju u inostranstvu i ko su mu saradnici. Tako novinari mogu da vide da su, na primjer, vlasnici strane kompanije koja je upravo dobila važan ugovor od strane vlade nekim slučajem upravo ljudi iz iste te vlade.

Strana veza

Odmah nakon dobijanja obeshrabrujućeg odgovora od strane rumunskih vlasti, koje nisu htjele da daju nikakve podatke o kompaniji Balkan Petroleum (BP), konsultovali smo bazu podataka http://lexis-nexis.com/professional. Bili smo samo jedan klik udaljeni od odgovora. Prema podacima u bazi, kompanija BP ima dva direktora - prvi je Liana Radu, Rumunka koja živi u Bukureštu, a drugi je Irac David Grannell. Baza podataka nam je dala njihove kućne adrese i datume rođenja.

Tako je istraga o dugovima Balkan Petroleuma rumunskoj državi dobila novu dimenziju. Sa informacijama sa Lexis-Nexisa u rukama mogli smo da posjetimo direktorku kompanije u njenoj kući u Bukureštu. Naravno, nije htjela da razgovara s nama. Samo je neprestano pitala kako smo dobili podatke. Bila je prilično nervozna, zvala je svog šefa i vikala na nas. Shvatili smo da nešto krije. Zato smo nastavili. Do druge baze podataka. Ovoga puta radilo se o policijskoj bazi podataka registarskih tablica automobila (okvir 2). Provjerili smo tablice automobila koji je vozila direktorka. Ispostavilo se da je auto ukraden u Jugoslaviji 2001. godine. Štaviše, registrovan je na ime šefa kabineta jednog od glavnih savjetnika rumunskog predsjednika. Sve je počelo sumnjivo da miriše. Znali smo da imamo dobru priču.

Ali nismo se tu zaustavili. Vratili smo se Lexis-Nexisu. Provjerili smo ime Davida Grannella, irskog direktora kompanije BP. Ispostavilo se da je preko više komercijalnih preduzeća povezan sa dvojicom među najkontroverznijim rumunskim biznismenima. Prvi, Frank Timis, koji je investirao u rudnike zlata u istočnoj Evropi, bio je dvaput hapšen u Australiji zbog heroina. Drugi, Ovidiu Tender, je biznismen veoma blizak rumunskom predsjedniku, a njegovo ime je početkom 2003. bilo umiješano u skandal koji se ticao pranja novca iz Kolumbije. Skandal je doveo do hapšenja visokog dužnosnika NATO-a, Tenderovog poslovnog partnera. Na ovom stadiju priča je sve više dobijala na važnosti. Našli smo povezanost sa tajnom službom, veze ruske mafije s ovim slučajem, te da je jedan od ključnih savjetnika rumunskog predsjednika uzeo nešto što je on nazvao kreditom, u vrijednosti od milion američkih dolara, od kompanije koja je uključena u BP aferu, i tako dalje... 

Od teme do projekta

Kao što ste možda primjetili, priče koje su iznikle iz afere British Petroleum zasnovane su na pretragama baza podataka. Međutim, tu treba naglasiti da pretrage rađene u slučaju BP-a, kao i u drugim slučajevima na kojima je radio RCIJ, nisu nasumične i haotične. Sve te poduhvate smo zasnovali na projektima. Kada dugo i sistematski prikupljate podatke o nekoj temi, situaciji ili osobi, iz toga se može roditi čitav projekt, sa nizom podtema koje proizlaze iz one osnovne. Naš takozvani “Projekt strana kompanija“ značio je da smo napravili sopstvenu bazu podataka sa imenima kontroverznih rumunskih političara, sumnjivih biznismena i mafijaša. Zatim smo ta imena "provlačili" kroz pomenute baze podataka i našli puno zanimljivog materijala. Na primjer, da blagajnik PSD-a, vladajuće partije u Rumuniji, ima kompaniju u Švajcarskoj koja se finansira javnim novcem. Ili da jedno sirotište u Rumuniji nikada nije dobilo novac koji je trebalo da mu donira jedna američka humanitarna organizacija. Ili da jedan rumunski bjegunac, među najtraženijima na Interpolovoj listi, sretno živi u Atlanti, u američkoj državi Džordžija. 

Unakrsne pretrage

Pretrage u međunarodnim bazama podataka trebalo bi da uvjek budu praćene pretragama baza u pojedinim državama, kao što su državni trgovinski registri. Saznali smo da su mnoga od preduzeća koja su Rumuni osnivali u inostranstvu zapravo aktivna i u Rumuniji. Na primjer, brat jednog rumunskog ministra osnovao je građevinsku firmu u Njemačkoj. Ali je zatim, sakrivši svoje ime iza "njemačke" firme, osnovao firmu i u Rumuniji. Ova firma dobila je najviše ugovora za javne radove koje je raspisalo ministarstvo na čijem je čelu bio njegov brat.

Ovdje treba pomenuti da su unakrsne pretrage daleko efikasnije ako su podaci pohranjeni na vašem računaru struktuirani na logičan način. Mi, članovi RCIJ-a, pohranjujemo sve podatke koje nađemo u sopstvene baze podataka na računarima. Tu se koristimo tehnikama computer assisted reportinga (okvir 3).

Uhvatite ih nespremne

Jedna od najboljih stvari u vezi sa novinarskim projektima i bazama podataka je to što niste zavisni od toga koje informacije izvori žele da vam doture. Dobijete papire, dokaze, a onda sami odlazite da ih pitate šta se zapravo dešava. Pomenuli smo slučaj blagajnika vladajuće rumunske partije koji je imao firmu u Švajcarskoj koja se finansira javnim novcem. Kada smo ga nazvali da ga pitamo o firmi, prvo nam je spustio slušalicu. Međutim, nakon dva minuta nas je pozvao i pitao da li se radi o šali. Bio je ubijeđen da prijatelji zbijaju šalu s njim. Bilo je teško ubijediti ga da smo novinari. Kada smo ga konačno ubijedili, odmah nas je pozvao na razgovor u svoju kancelariju u rumunskom parlamentu. U jednom drugom slučaju, sumnjivi biznismen koji je osnivao kompanije širom svijeta nije mogao da vjeruje da smo sami uspjeli da uđemo u trag svim njegovim preduzećima i finansijskim potezima iz Kanade, Australije, Ukrajine, Rumunije i Engleske. On je, međutim, i dan danas uvjeren da smo nekako dobili njegov dosije od neke tajne službe.    

Velike priče

Kada se okrenete bazama podataka da biste tražili odgovore, rezultati nekada mogu biti neočekivani i šokantni za novinara. Velika priča je nekada udaljena samo jedan klik. To se dogodilo RCIJ-u u septembru 2003. kada smo saznali da su se u jednoj austrijskoj kompaniji grupisale osobe umiješane u najveće finansijske katastrofe koje su se desile u Rumuniji u posljednjoj deceniji. Saznali smo da su te katastrofe bile pažljivo planirane i izvođene, kao i da su ovi ljudi, sakriveni iza stranih kompanija, i dalje "muzli" javne fondove. Kao i da se među firmama koje su osnivali u inostranstvu krije i jedna pod imenom Balkan Petroleum, firma koja nas je dovela pravo do kabineta rumunskog predsjednika. I nazad do baza podataka.

Važni linkovi

www.lexis-nexis.com/professional - sadrži podatke o međunarodnim kompa-nijama (pretplata 250 USD mjesečno)

http://web.nexis.com/sources/ - pregled izvora čiju pretragu nudi Lexis-Nexis

Takođe kroz Lexis-Nexis, za istu pretplatu od 250 USD mjesečno možete pristupiti bazi podataka Duns and Bradstreet 

http://wnc.fedworld.gov - baza članaka i priloga medija iz svih zemalja svijeta. Prevedeni su na engleski. Veoma koristan izvor za nalaženje veza i izvora za priče i background. Košta 90 USD mjesečno. Iako i www.nexis.com ima bazu članaka, to su isključivo mediji iz SAD i najveće svjetske novine. U wnc.fedworld.gov možete naći članke iz bilo koje zemlje.