Bivši ministar, sadašnji varaždinski župan, te kandidat za budućeg premijera Hrvatske Radimir Čačić tvrdi da je uspješan poslovni čovjek. Posao izgradnje stanova u Izraelu koji je sklopio prije 15 godina kao tadašnji čelnik Coninga propao je, a unatoč pravomoćnim presudama Coning nikada nije platio 172 milijuna kuna i 8,5 milijuna dolara duga.

Iako je o poslu DP Coninga u Izraelu mnogo pisano u proteklih 15 godina, do sada su izostale ozbiljnije analize tog slučaja koji niti do danas nije u potpunosti zaključen. Naime, tvrtka Zagorje se još uvijek pravno bori za isplatu 172 milijuna kuna koliko je pravomoćnom presudom utvrđeno da joj duguje Coning holding/Ingprojekt, a nije vraćeno niti 8,5 milijuna dolara koliko Coning holding/Ingprojekt duguje desecima izraelskih tvrtki, a što je također dokazano pravomoćnom presudom izraelskog suda. Preko nalaza stručnjaka koji su po nalogu izraelskih i hrvatskih sudova analizirali događanja, kao i preko razgovora s više desetaka sudionika ovih događanja, uspjeli smo po prvi put sagledati „Posao stoljeća“ sa svih strana, uključujući i onu izraelsku koja je do sada hrvatskoj javnosti bila potpuno nepoznata.

U već davno zaboravljeni građevinski pothvat u Izraelu krenuo je Radimir Čačić kao direktor s DP Coningom sredinom 1991. godine. Radovi su trajali malo više od godinu dana, odnosno do 15. listopada 1992. godine, kada su naprasno prekinuti.

Početkom rata, s obzirom na snažno smanjene investicijskih aktivnosti s jedne i želje da se u takvim okolnostima pomogne posrnulom GK Zagorje s druge strane, DP Coning se dodatno okreće poslovima u inozemstvu - priča Dragutin Lovrenčić, jedan od čelnih ljudi Coninga. U Izraelu se, zbog specifične političke situacije, u tom trenutku tražila pomoć stranih građevinaca, budući da domaće tvrtke nisu mogle u tom trenutku obaviti sve što je planirano.

Ugovor za gradnju 1294 stana

Na izraelskom tržištu Coning se pojavio kao izvođač u vrijeme kada je izraelska vlada s ministrom Arielom Sharonom imala velike programe koji su obećavali da će čak 50.000 stanova izgraditi za pet godina. Coning je sklopio Ugovor za izgradnju 1294 stambene jedinice u gradu Ashkelonu koji je udaljen šezdesetak kilometara od Tel Aviva. Ugovor je sklopljen s kompanijom Ben Yakar Gat koja je tada bila jedna od četiri najveće izraelske građevinske firme. Posao je dobiven u konkurenciji s još dvije relevantne evropske građevinske tvrtke - priča Lovrenčić.

Iako je u medijima projekt pompozno najavljivan, čak proglašavan "Poslom stoljeća", već je početkom 1992. godine bilo jasno da je riječ o ogromnom poslovnom neuspjehu iza kojeg će se desetljećima vući repovi. Počeli su štrajkovi radnika, a štete za DP Coning su procjenjivane na desetke milijuna dolara (vidi dokumente 067 – 070 na dnu teksta).

Prema mišljenju gotovo svih sugovornika u Hrvatskoj i Izraelu s kojima smo imali prilike razgovarati, kao i prema ocjenama iznošenim u obrazloženjima pojedinih pravomoćnih presuda koje su donijeli hrvatski sudovi (Primjerice dokument 031 na dnu teksta, dio presude Trgovačkog suda 024-033: "Sud nalazi da je tuženik ... zaključio vrlo nepovoljan ugovor s investitorom koji je potonjem omogućavao da bez posljedica kasni s predajom tehničke dokumentacije"), izraelski neuspjeh DP Coninga skrivio je najviše vrlo nepovoljan ugovor koji je Radimir Čačić kao direktor DP Coning potpisao s Ben Yakar Gatom. Budući da je Čačić konačnu cijenu ugovorio unaprijed a projekti su dolazili naknadno, dogodilo se da su narudžbe bile daleko skuplje i zahtjevnije nego što je to Coning očekivao, materijal se morao nabavljati po posebnim pravilima te često po višestruko višoj cijeni, a rokovi izgradnje bili su postavljeni na granici nemogućeg. Ugovor je u potpunosti favorizirao izraelskog investitora i nije davao gotovo nikakva prava izvođaču, pa su se dugovi Coninga uskoro počeli procjenjivati na desetke milijuna dolara (Usp. dokumenti 067-070 na dnu teksta - dopunski vještački nalaz, osobito 069 - analiza dokumentacije po CM Expertu).

- Kad je Coning počeo izgradnju, došlo je do neslaganja s Ben Yakar Gatom oko cijena. Coning je tvrdio da se ne može nositi s malom cijenom i da treba više novaca unaprijed od Ben Yakar Gata. Coning je dao ultimatum: ako im Ben Yakar Gat neće dati novac, oni više neće graditi. Na taj način su započeli problemi. Oni su gradili i Ben Yakar Gat im je davao novac unaprijed, uključujući novac koji nisu bili po ugovoru dužni davati. Jednog dana Ben Yakar Gat se umorio dajući novac koji, iz njihovog gledišta, prema ugovoru nije pripadao Coningu, pa su prestali plaćati - rekao nam je Avraham Yaron, likvidator DP Coninga u Izraelu.

Zanemareno upozorenje na opasnost

Stručna analiza koju je DP Coning naručio u proljeće 1992. godine, kad je izgradnja trajala već gotovo godinu dana, sugerirala je Čačiću da se povuče iz Izraela jer su garancije u slučaju prekida radova koje je DP Coning dao manje od dugova koji su rasli svakim novim radnim danom u Izraelu. Međutim, Čačić to nije poslušao pa su radovi krenuli prema završnoj fazi (uz već spomenute dokumente 067-070 tu su i grafovi 071-072, vidi na dnu teksta).

Uzroci ulaska u vrlo nepovoljni "Posao stoljeća", te osobito mogući razlog zbog kojeg DP Coning nije izašao iz tog posla u proljeće 1992. godine unatoč preporuci izrađene stručne analize, vjerojatno se kriju u političkom angažmanu direktora DP Coninga Radimira Čačića, odnosno njegovoj kandidaturi za zastupnika u Hrvatskom saboru na izborima koji su održani 2. kolovoza 1992. godine. Čačić je, naime, svoj imidž uvelike temeljio na reputaciji sposobnog menadžera (Usp. primjerice intervju za Globus 25. studeni 1994. godine), čemu je odlično doprinosio i angažman hrvatskih građevinara u inozemstvu. Radovi u Izraelu nakon izbora, doduše, nisu odmah prekinuti, ali upravo u ljeto 1992. godine plaćanje dobavljačima postaje neredovito, da bi krajem rujna i početkom listopada ono potpuno prestalo (dokumenti 081-083 na dnu teksta). Novac više nije isplaćivan ne samo onima koji su dostavljali građevinski materijal nego i onima koji su dostavljali hranu za radnike, a radnici upravo od izbornog kolovoza nisu više dobivali plaće.

Bez obzira na zagonetne motive poslovnih odluka DP Coninga, situacija se na gradilištu postupno pretvarala u anarhiju u kojoj je bez posla, hrane i novaca ostalo više od 600 hrvatskih i bosansko-hercegovačkih radnika na gradilištu koje je smješteno uz samu ratnu granicu Izraela i nemirnog Pojasa Gaze. O tome svjedoče stotine radnika koji su bili angažirani na tom poslu.

- Radili smo normalno, dok jedno poslijepodne nisu došli kamioni natovareni kamenjem. Na svaki ulaz preko kojeg se dolazi na gradilište oni su nasipali to kamenje, pa niti jedan kamion nije mogao ući ili izaći s gradilišta. Kad je završio radni dan išao sam razdužiti opremu u skladište. Radnik koji je tamo radio uzeo je moj alat, bacio ga u kut i rekao da više to nećemo trebati. Mislio sam da se šali, ali on je ostao ozbiljan. I stvarno - sutra se nije više išlo na posao. Ostali smo u svom kampu. Nismo više dobili jelo, samo smo dobili kruh - priča radnik armirač koji je želio ostati anoniman. Nakon nekoliko dana u kojima je situacija bila na rubu izbijanja nereda, radnici su ipak vraćeni u Hrvatsku avionima koje je platio Coning holding (ova i ostale informacije vidljive iz mnogo dokumenata, primjerice presude 024-033, vidi na dnu teksta). Međutim, mnogima nikad nisu isplaćene plaće za kolovoz, rujan i polovicu listopada.

Uništen glavni kooperant

Prema pravomoćnoj sudskoj presudi Kotarskog suda u Beershebi, DP Coning je ostao dužan izraelskim tvrtkama 8,5 milijuna dolara. Najveći dug bio je prema dobavljaču betona Lime & Stone Industries te prema dobavljaču boja i drugih kemikalija tvrtki Tambour (dokumenti 100-102 na dnu teksta).

Međutim, DP Coning je „Poslom stoljeća“ najviše oštetio hrvatsku građevinsku tvrtku Zagorje. DP Coning je, naime, za posao u Izraelu angažirao Zagorje kao „operativu“ koja je sa svojim radnicima i strojevima gradila stanove. Upravo je toj „operativi“ zaplijenjena kompletna mehanizacija u Izraelu kao dio garancije koju je DP Coning ugovorom dao Ben Yakar Gatu. Međutim, Zagorje je oštećeno i smanjenjem opsega cjelokupnog posla te iznenadnim prekidom radova na kojima je bila zaposlena većina radnika (Usp. presudu dokumenti 024-033 na dnu teksta). Zbog te štete Zagorje je godinama poslovalo opterećeno teškim financijskim problemima na rubu stečaja te se tek prije nekoliko godina uspjelo gospodarski oporaviti.

Pitanje koje bi se moglo razriješiti jedino uvidom u dokumentaciju DP Coninga ostaje je li poslovnom neuspjehu, uz loš ugovor, doprinijelo eventualno korištenje novaca koji je DP Coning dobio od Ben Yakar Gata u druge svrhe. Naši izraelski izvori skloni su u to povjerovati, iako dokaza nema.

Usporedili smo cijene ugovora koje je imao Coning u poslu s Ben Yakar Gatom i zaključili da su i druge strane tvrtke radile u Izraelu za slične cijene. Možda je to bilo pomalo jeftino, ali slične cijene su davane i drugim tvrtkama koje su radile u Izraelu i koje su naposljetku završile svoje projekte. S obzirom da su za Coning holdingom ostali tako veliki dugovi, možda je novac bio korišten za druge svrhe - smatra Yaron.

Likvidacija DP Coninga u Izraelu pokrenuta je već 22. listopada 1992. godine (vidi dokumente 081-083 na dnu teksta), samo sedam dana od prekida radova. Budući da presuda izraelskog suda nije potvrđena u Hrvatskoj, od Yarona i Tishmana smo saznali da je Ben Yakar Gat kasnije nadoknadio dio dugovanja DP Coninga prema izraelskim tvrtkama. To je, naime, bio uvjet koji je izraelska vlada postavila toj tvrtki u zamjenu za novi angažman na izgradnji stanova.

Početkom novog milenija Izrael je zadesila snažna gospodarska kriza koja je "pomela" veliki dio građevinskih tvrtki, uključujući i veliki Ben Yakar Gat. Međutim, vlasnici Ben Yakar Gata danas su s novim tvrtkama ponovo uspješni u građevini. Druge tvrtke, uključujući i L&S Industries kome je DP Coning ostao najviše dužan, promijenile su svoju djelatnost, a mnoge tvrtke su i ugašene.

Kako smo se mogli uvjeriti u razgovorima sa stanarima stambenih zgrada u Ashkelonu koje je gradio DP Coning odnosno Zagorje, uglavnom im nije poznato da se pravosudni "repovi" vezani uz izgradnju njihovih stanova u Hrvatskoj vuku još do danas. Riječ je uglavnom o imigrantima ruskog porijekla koji su početkom 90-tih planski naseljavani u taj izraelski grad ugodne klime uz obalu Sredozemnog mora, ali neposredno uz i danas nemirni Pojas Gaze.

DOKUMENTI

024, 025, 026, 027, 028, 029, 030, 031, 032, 033, 067, 068, 069, 070, 071, 072, 081, 082, 083, 100, 101, 102

Autor je slobodni novinar iz Varaždina koji je za potrebe priče istraživao šest mjeseci u Hrvatskoj i Izraelu.

Priču je uredio Saša Leković.

Rad na priči je financijski pomogla mreža istraživačkih novinara istočne i jugoistočne Europe SCOOP sa sjedištem u Danskoj.

POVEZANA PRIČA - Radimir Čačić: Lažna priča o poslovnim uspjesima