Jovica Stevanović je neumoran čovjek koji ima viziju za svoj rodni grad. Njegovi nacrti mogu se vidjeti svagdje po uredima na poslednjem katu zgrade Italprojecta u središtu Brčkog. Na njima je nova tržnica Arizona, velike zelene zgrade nalaze se na mjestu sadašnjih drvenih kioska duž šljunkom posute ceste.

Stevanović, inače gradevinski inženjer, dizajnirao je i zgradu u kojoj se nalaze prostorije Italprojecta, sa uredima i kupaonicma od talijanskog mramora. Nešto dalje nalazi se još jedna od njegovih poslovnih zgrada. Njegov rad razlikuje sae od većine zgrada u ovom gradu koje još uvijek na sebi nose pečat komunističke prošlosti.

Stevanović se nemirno šetkao po svom uredu dok je njegov talijanski partner Alessandro Lucchetta branio interese zajedničkog projekta od kritika što ih upućuju privatnih vlasnici zemlje koji se suprotstavljaju projektu.

Visoki i suhi Stevanović izlazi iz svog ureda i ubacuje se u razgovor. Očigledno da je za njega ovaj projekt plan kojem obrana nije potrebna.

"Mi vjerujemo u naš projekat i to niko ne može dovesti u pitanje", kaže Stevanovic. "Mi ćemo napraviti najbolju tržnicu u jugoistocnoj Evropi i za nas nema nepremostivih prepreka."

Građevinski inženjer, koji kad su godine u pitanju samo kaže da je u kasnim pedesetima, navikao je uvjeravati ljude sa Balkana, a i šire, da je njegov način najbolji.

Rođen je u Brčkom, a obrazovan u Sarajevu gdje je i stekao svoje zvanje inženjera. Posle školovanja se vratio u Brčko i radio u Zavodu za urbanizam prije nego što je osnovao svoju vlastitu projektantsku tvrtku - Delta Inženjering. Tvrtka je ubrzo prerasla u kompaniju za pružanje svih vrsta komercijalnih i razvojnih usluga, koja je radila na projektima sa obje strane Save - u sjeveroistočnoj Bosni i u Slavoniji.

Rat u bivšoj Jugoslaviji za Stevanovića je bio samo još jedan poslovni problem.

"Uvidio sam da ce rat predugo trajati", kaže Stevanovic. "Procjenio sam da ne mogu traćiti vrijeme ovdje, jer rat nije situacija u kojoj mogu raditi i pokazati što znam."

Odluka da napusti Balkan i ode u Australiju 1993., gde je na kraju osnovao još jednu uspješnu projektantsku tvrtku, skupo ga je koštala. Bio je prisiljen iza sebe ostaviti uspješnu kompaniju, dvije nedovršene poslovne zgrade u Brčkom, te kuće u Beogradu i na hrvatskom otoku Lošinju.

Godine 1997. stigle su ga misli o nezavršenim projektima u njegovom rodnom gradu, zbog čega se i vratio kući.

"Previše stvari sam započeo, a nisam završio", kaže Stevanović. "Ne mogu tek tako ostaviti sve te stvari u koje sam uložio toliki novac." Svojim entuzijazmom Stevanović je uspeo uvjeriti neke od poslovnih ljudi koje novi ugovor o tržnici obvezuje na dogovor sa Italprojectom.

"Toliko je dobar da nemaš snage zadaviti ga čak i kad to želiš uciniti", kaže Niko Marić, jedan od poslovnih ljudi sa Arizone, koji je prvobitno bio nezadovoljan Italprojectom ali je na kraju ipak potpisao ugovor.

Ali ne dijele baš svi Stevanovićevo mišljenje. Vlasnici kioska otvoreno gunđaju i pričaju o skrivenim motivima partnera u Italprojectu i tvrtki Aqua D'Oro, o kojoj Lucchetta i Stevanović ne žele pričati.

Neki od vlasnika zemlje smatraju da Stevanovića više zanima zarada koju ce imati od ovog partnerstva i Italprojecta nego da pomogne svom rodnom gradu i ugroženoj brčanskoj ekonomiji. Oni tvrde da dogovor koji Stevanović nudi podrazumjeva astronomske cijene rente i komunalija.

Marijan Petrović, tridesttrogodišnji vlasnik zemlje, kaže da njega ne može prevariti Stevanovićeva zagrijanost za ovaj projekt. "Ako mi nudi nisku cijenu za zemlju i kaže da će mi vlasti uzeti zemlju ako to ne prihvatim, znaci da je on za tu zemlju spreman gaziti preko mrtvih.", kaže Petrović.

Stevanović smatra da je uzrok njihovom suprotstavljanju kratkovidonst. "Mi smo prije svega mislili na to kako da napravimo veliku tržnicu a da nikoga pri tome ne izostavimo.", kaže on. "Ali ja te ljude poznajem i znam da bi radije ostali u malim kioscima bez sanitarnih uvjeta nago da imaju pravu tržnicu."

Stevanović odbacuje sva pitanja protivnika vezana za identitet talijanskih partnera. "Jeli nužno da čovjek kao što sam ja ima nekog iza sebe?", kaže Stevanović pokazujući rukom na projekte koje je napravio. "To je naše znanje, naš rad i naš novac."

Stevanović kaže da su ga njegova putovanja naučila da posluje kao sav ostali svijet, ali i da u isto vrijeme još bolje razumije "naš balkanski mentalitet."

"Čovjek provede neko vrijeme pokušavajući shvatiti što neko radi i kako vidi svoju budućnost, da bi pronašao zajedničko rješenje.", kaže Stevanovic. "Medutim, kada odeš do tržnice gdje on sjedi i pije kavu sa svojim prijateljima čuješ sasvim drugačiju priču."

Stevanović kaže da će njegova vizija Brčkog trijumfirati. On neće odustati jer, na kraju krajeva, on jednostavno "zna" da će njegovi susjedi sami doći da se sa njim dogovore.