Isječak iz priručnika "Novinarska etika: globalna debata"

Osnovne ljudske vrijednosti i novinarska etika

Etička praksa uopšte, a naročito u novinarstvu, se zasniva na opštim ljudskim vrijednostima. Ova univerzalna platforma - zajednička svim kontinentima, rasama i jezicima - ne dozvoljava rasplinjavanje debata o etičkim pitanjima na lične moralne vrijednosti i obezbjeđuje racionalan razgovor o etičkim pitanjima na nivou organizovanih ljudskih napora, kao što je novinarska praksa.

Dr Rašvort Kider (Rushworth Kidder) sa Instituta za opštu etiku je spominjao ovu platformu na svakoj od konferencija. Ne postoji "posebna etika koja bi se zvala novinarskom", kao što ne postoji kao odvojene ni ljekarska ni pravna etika, smatra on. Ono što je važno jeste da novinari o tome šta se dešava u društvu izvještavaju "kroz prizmu etike". Novinari bi trebalo da se pored poznatog jezika politike i ekonomije, služe i jezikom etike. Trebalo bi da razmisle ne samo o tome da li je nešto prikladno ili ekonomski opravdano, nego i da li je pravilno.

Kider je spomenuo nuklearnu katastrofu u Černobilju, u tadašnjem Sovjetskom Savezu. To je bila najveća industrijska nesreća u istoriji, kada se radioaktivna prašina rasula po mnogim zemljama svijeta, a stotine kvadratnih kilometara ukrajinske najplodnije zemlje je kontaminirano u toliko mjeri da se neće moći obrađivati još čitav vijek. Pa ipak, nisu ljudska ili tehnička greška dovele do takve tragedije. To je, rekao je Kider, "saga o moralnom kolapsu" do kojeg je došlo zbog namjerno donesenih neetičkih odluka.  Inžinjeri, koji su eksperimentisali kako da povećaju proizvodnju struje, namjerno su isključili šest sistema sigurnosnih alarma, a ponekad bi čak ostavljali otvorene ventile kako se eksperiment ne bi automatski prekidao. Inžinjeri su ovoliko rizikovali u reaktoru koji je bio zastario, čuven po nestabilnoj konstrukciji i nezaštićen betonskom kupolom.

Kiderovo gledište: Ovaj događaj, zajedno sa ostalim katastrofama u skorijoj istoriji, pokazuje koliko su visoki ulozi neetičkog ponašanja. - kolike su posljedice

"Ne mogu ni da zamislim, u vremenu prije 19. vijeka, mašinu ispred koje bih doveo nekoliko inžinjera i rekao im, "uradite najneetičniju stvar koja se može zamisliti", a koja bi mogla proizvesti štetu koju je proizveo Černobilj. Ili, da iskoristimo drugu metaforu. Ne mogu da zamislim da najveći mogući brod iz 19. vijeka, koji biste natovarili nekom toksičnom materijom, postavili pijanog kapetana na most, nasukali ga u tjesnacu princa Vilijama na Aljasci, učini takvu štetu Ekson Valdezu.

Ljudi koji su načinili ove greške nisu bili zli po prirodi, monstrumi opsjednuti uništenjem. Oni čak nisu ni bili na nekim važnim pozicijama. To su bili pojedinci čije je neetičke greške tehnologija uzdigla do posljedica svjetskih razmjera.

"Ovo me dovodi do zaključka," rekao je, "da je stvarna opasnost s kojom se suočavamo mogućnost da nećemo preživjeti 21. vijek sa etikom iz 20. vijeka. I odjednom, kada govorimo o etici danas, govorimo o opstanku."

Recept za takve katastrofe je toliko jednostavan da je banalan: Veliki sistemi, pametni ljudi i neetičke odluke. Moderan svijet se ne namjerava vratiti malim sistemima koje vode pametni ljudi, smatra Kider. "Jedini izbor koji nam preostaje", kaže on, "je da se pobrinemo da buduće velike sisteme vode pametni ljudi koji su moralni."

Novinarstvo, u današnjoj eri masovne i trenutne komunikacije, predstavlja jedan od sistema koji su podložni katastrofama zbog etičkih grešaka njihovih članova. "Sve sam više ubijeđen da će, s eksponencijalnim porastom telekomunikacionih tehnologija u 21. vijeku, sve više biti moguće da samo jedna odluka jednog jedinog urednika u nekoj zemlji izvrši  ogroman uticaj na cijeli svijet."

U svojoj knjizi, Zajedničke vrijednosti uskomešanog svijeta, Kider proučava, na svjetskom nivou, etičke vrijednosti da bi dokazao svoju postavku da postoji etička zajednička osnova. Iz njegovih intervjua sa etičkim liderima iz 16 zemalja proistekao je skup osnovnih vrijednosti koje se neznatno razlikuju između zemalja i kultura. Na listi tih vrijednosti se nalaze:

Ljubav

Istina

Sloboda

Pravičnost

Solidarnost

Tolerancija

Odgovornost

Život

Donošenje etičkih odluka ne znači samo primjenu ovih vrijednosti na svakodnevana pitanja. Ono što predstavlja najveći izazov je situacija u kojoj su dvije ili više vrijednosti nađu nasuprot jedna drugoj, a mi moramo da odlučimo koja će da prevlada. Najčeći takvi konflikti, prema Kiderovom mišljenju, su između:

Istine i lojalnosti

Pojedinca i društva

Kratkoročnosti i dugoročnosti

Pravde i milosrđa

Takvi konflikti su tipični za etička pitanja na koja novinari nailaze tokom bavljenja svojom profesijom. Njih Kider naziva "dilemama između ispravnog i ispravnog".

Tri pristupa donošenju etičkih odluka

Kider naznačava tri pristupa etici na osnovu tradicije moralne filozofije. Svaki od njih se može koristiti u rješavanju problema, ali svaki od njih ima i svoje nedostatke i zamke.

Utilitarizam

Ovaj pristup od nas traži da ispitujemo posljedice našeg djelovanja i odluka. Ako uradim ovo, desiće se sljedeće; ako uradim ono, desiće se nešto drugo. Etička odluka , prema utilitarističkom shvatanju, predstavlja rezultat neke vrste etičkog vaganja stvari: koja odluka će rezultirati najvećim dobrom? Često, naročito u politici, dobro se mjeri u koristi za najveći broj ljudi. Dobar zakon je onaj zakon od kojeg korist ima najveći broj ljudi uz najmanju potrošnju novca poreskih obveznika i najmanjim neželjenim posljedicam po druge.

Ovakav "ekonomičan" pristup je od koristi prilikom donošenje odluka u mnogim situacijama u kojima se novinari mogu naći, ali sobom nosi i rizike. Sočna, senzacionalistička reportaža o porodičnom sukobu u kojem se pominju seksualni promiskuitet i samoubistvo mlade žene može biti interesantna hiljadama čitalaca ili gledalaca, a u isto vrijeme štetiti "jedino" porodici žrtve koja je primorana da čita o svojim najintimnijim stvarima dok je u žalosti zbog tragedije.

Kršenje obaveze štićenja izvora informacija bi se moglo smatrati ispravnim, pošto dozvoljava reporteru da svoj članak napiše bez većeg uticaja na društvene promjene, dok šteti "samo" izvoru, pojedincu.

Ali, u oba slučaja, jednostavan račun kolikima se pomoglo a kolikima odmoglo ne ostavlja nas ravnodušnim. Stoga se moramo okrenuti drugom pristupu.

Odluke na osnovu pravila - Kantov kategorički imperativ

Ovaj izraz, koji je upotrijebio Emanuel Kant, je na donekle stidljiv način izraženo relativno jednostavno shvatanje moralnog rezonovanja: Šta god da odlučite  možete biti sigurni da je ta odluka moralna ili etična ako možete navesti princip, ili pravilo, na kojem ste zasnovali svoju odluku - ovo bi trebalo biti univerzalno pravilo. Drugim riječima, odlučili ste da djelujete iz razloga koji bi važili za sve ljude u svijetu pod istim okolnostima.

"Radi samo prema onoj maksimi," kaže Kant, "za koju ujedno možeš htjeti da postane opšti zakon."

Sa primjenom ovog shvatanja na "naš problem" ne možemo biti zadovoljni. Koristeći utilitaristički pristup, došli smo boljeg ishoda: ja ne bih htio da kao univerzalno pravilo postavimo slobodu narušavanja privatnosti drugih, a da pri tom striktno nismo razgraničili koje su to okolnosti pod kojima bi to moglo biti opravdano.

Kantov pristup, u stvari, kaže, "Ma, do vraga s posljedicama!" Djelovanje nije etično zbog rezultata tog djelovanja. Etično je zato što se zasniva na principu koji biste htjeli vidjeti kao opšti. Kider ovo ilustruje angedotom o reporteru i sićušnoj starici:

"Dat vam je rok. U rukama vam je vijest koja će dovesti do ogromne promjene u cijeloj zajednici, u cijelom gradu... trčite do stanice da biste stigli na vrijeme i, nevjerovatno, nalazite prazno mjesto za parkiranje na ulici, tačno ispred stanice. Ali, u tom trenutku, starica staje tačno pored tog mjesta, vidite da je ubacila u rikverc i da se sprema uparkirati baš na to mjesto. Ali, vaša su kola mala, a vi ste vrlo vješti i možete se ubaciti prvi. Šta bi rekao pobornik utilitarističkog shvatanja? "Najveće blaženstvo i sreća najvećeg mogućeg broja ljudi". Ali vaša vijest je važna. Žao mi je, gospođo, ali moram da stignem na vrijeme jer će to pomoći cijelom gradu. Šta bi rekao pobornik Kantovog shvatanja? "Ako tako uradiš, onda poručuješ da želiš da svako na svijetu radi upravo ono što se ti spremaš da uradiš".  I ništa od naše uljudnosti, ništa od ljubaznosti, ništa od pažnje, niti čekanja u redovima, zauzimanja mjesta koje nam pripada i reda u društvu. Društvo se pretvara u neku vrstu fudbalske tučnjave ako krenete u ovom pravcu. Kantovac bi rekao: Nikako. Utilitarista kaže: Naravno.

Drugi izraz, koji se često koristi na latinoameričkim kursevima iz etike da bi se objasnilo Kantovo shvatanje je deontološka etika, tj. etika koja se zasniva ne samo na posljedicama nego na deonu, grčkoj riječi koja znači "dužnost".

Zlatno pravilo ili pravilo reciprociteta

Princip da činite drugima "ono što biste htjeli da vama čine" je u središtu svih velikih religija. "To je vjerovatno etički princip koji je tokom istorije više ljudi češće koristilo nego bilo koji drugi", smatra Kider. On se svodi na to da se stavimo na mjesto drugoga, da obrnemo uloge. Zlatno pravilo se često naziva i "brižnim" pristupom.

Najkompleksniji aspekt ovog pristupa je da odredimo ko je taj "drugi" na čije mjesto treba da se stavimo. Većina etičkih dilema uključuje nekoliko aktera. Stavljanje u tuđu kožu često podrazumijeva sagledavanje problema iz više uglova. Tek nakon što sagledate ove perspektive, možete odlučiti koje djelovanje predstavlja ono što dr Kider naziva "najvećim stepenom pažnje".

Da iskoristimo prethodni primjer, zlatno pravilo od nas zahtijeva da uzmemo u obzir i osjećanja porodice i interese društva prije nego što objavimo vijest sa tragičnim detaljima o smrti njihovog srodnika. Više od proste analize ovaj pristup uzima u obzir ljudsku vrijednost svakog gledišta. Čak i kad bi cjelokupno društvo pobralo koristi u smislu zabave od objavljivanja naše reportaže, zagovornik zlatnog pravila bi smatrao da bi briga za to kakav će emotivni uticaj to imati na žrtvinu porodicu unaprijed isključila objavljivanje. Samo u slučaju da objavljivanje te vijesti ima važne društvene koristi za zajednicu, a da se istovremeno možemo staviti na mjesto člana porodice i, bez obzira na sve, prihvatiti vrijednost objavljivanja, zagovornik zlatnog pravila se ne bi protivio objavljivanju priče.

Ova tri etička pristupa ne predstavljaju "malu crnu kutiju" u koju možemo staviti sve naše dileme, povući polugu i izvući rješenje. Donošenje etičkih odluka, smatra Kider, podrazumijeva kompleksno razmišljanje, i skoro uvijek dosta truda. U redakciji, etički problemi obično dovode do mrtve tačke raspravu između onih koji kažu "Budimo realni, dat nam je rok, a tu su i čitaoci", i onih koji kažu, "Manite sve to, u pitanju je princip". I upravo na toj mrtvoj tački počinje stvarni etički posao.