Kada bi novinari trebali primijeniti test javnog interesa na svoju novinarsku praksu i šta to znači za izbor priča na kojima će se raditi, način na koji će se one pokriti i razloge za takav pristup?

Bob Eggington, novinar koji je radio kao glavni urednik u štampi, na radiju, televiziji i u onlajn medijima, kaže da svi novinari sebi moraju postaviti nekoliko pitanja kada se upuste u stvaranje nekog novinarskog proizvoda.

U ovom modulu on definiše osnovna pitanja koja se moraju postaviti, te ispituje razliku između onoga za šta javnost pokazuje interes i javnog interesa.

Test javnog interesa

Novinari često moraju primijeniti ˝test javnog interesa˝ prije nego donesu odluku o objavljivanju priče.

Prvo je potrebno jasno razdvojiti javni interes i ono za šta javnost pokazuje interes.

Javnost interesuju mnoge stvari – slavne ličnosti, sport, kvizovi, vrijeme, i tako dalje.

Javni interes se odnosi na postojanje sigurnog, zdravog i funkcionalnog društva. U demokratskim društvima, novinarstvo u tome igra ključnu ulogu.

U tome nema ničeg lošeg, ali činjenica da je javnost zainteresovana za nešto nema apsolutno nikakve veze sa pitanjem da li je to OD javnog interesa.

Wikipedia definiše javni interes kao ˝zajedničku dobrobit˝ ili ˝opšte blagostanje˝.

Javni interes se odnosi na postojanje sigurnog, zdravog i funkcionalnog društva. U demokratskim društvima, novinarstvo u tome igra ključnu ulogu. Ono ljudima pruža informacije koje im omogućavaju da učestvuju u demokratskim procesima. Ukoliko novinari dobro rade svoj posao, onda drže vladu i druge institucije odgovornima.

Etika služenja javnosti

Etika služenja javnosti suština je svakog ozbiljnog novinarstva.

Ponekada se pojave razlozi za odmicanje od standardne, dobre prakse, kako bi se javnosti skrenula pažnja na neko važno pitanje. Tada se primjenjuje ´test javnog interesa´.

Da bi ispunili svoju ulogu služenja javnosti, novinari se moraju ponašati etički. Oni moraju izgraditi i očuvati povjerenje svoje publike profesionalnim ponašanjem i poštivanja etičkih standarda.

Ali, ponekada se pojave razlozi za odmicanje od standardne, dobre prakse kako bi se javnosti skrenula pažnja na neko važno pitanje. Upravo u takvim situacijama se primjenjuje ´test javnog interesa´.

Naprimjer, novinari bi se uvijek trebali iskreno predstavljati. Trebali bi navesti svoje ime i novinsku organizaciju za koju rade. Ukoliko želite direktne odgovore od drugih, i sami morate biti direktni i iskreni.

 

Kako odlučiti šta je u javnom interesu?

Međutim, novinari ponekad moraju sakriti svoj identitet kako bi otkrili neke ozbiljne zločine. To je neka vrsta prevare koju bi inače trebalo izbjegavati. Međutim, ukoliko može dovesti do zadovoljenja pravde i sprečavanja kriminalnih aktivnosti, može se opravdati time što služi širim javnim interesima.

Drugi, čest primjer su privatni životi javnih ličnosti. Novinari ne bi trebali narušavati privatne živote drugih ljudi, ali se ponekada javi potreba za tim - kada se javne ličnosti u privatnom životu ne ponašaju u skladu sa onim kako se predstavljaju u javnosti.

Ako želite objaviti neku komplikovanu ili kontroverznu temu jer je to ˝u interesu javnosti˝, prvo se informišite postoji li neki pravni okvir koji će vas zaštititi.

U ovim slučajevima medijsko narušavanje privatnosti, praksa kojoj se većina protivi, dovodi do otkrivanja licemjerja i nepoštenja, a sve u svrhu zaštite javnih interesa. Stvari se zakomplikuju kada novinar prekrši zakon ili navede nekoga da to učini.

Neke zemlje su integrisale ˝javni interes˝ u svoje pravne sisteme. Naprimjer, Velika Britanija zakonom štiti takozvane „duvače u pištaljku“ (engl. whistleblowers) - osobe koje razotkriju neke mutne radnje na svom radnom mjestu.

Ako želite objaviti neku komplikovanu ili kontroverznu temu jer je to ˝u interesu javnosti˝, toplo se preporučuje da se prvo informišete o tome postoji li neki pravni okvir koji će vas zaštititi.

Ali, ključno pitanje je da li će društvo imati više koristi ukoliko se priča objavi ili će mu ovo neuobičajeno novinarsko ponašanje samo naškoditi.

To zahtijeva duboko i promišljeno rasuđivanje, a svaki slučaj je neophodno razmatrati pojedinačno. Ukoliko donesete pogrešnu odluku, možete nanijeti štetu svojoj medijskoj organizaciji i naškoditi široj javnosti.

Dakle, nijedan novinar ne može tu odluku donijeti samostalno. Uvijek tražite podršku od nadređenih. S obzirom na to da su ulozi visoki, odluku mora donijeti urednik ili najviši autoritet u vašoj medijskoj organizaciji.

Neki od razloga koji opravdavaju postupke u interesu javnosti

Ukoliko se, na osnovu prethodno objašnjenog načina odlučivanja, riješi da se nešto objavi, to će vjerovatno biti iz nekog od sljedećih razloga:

•    Da se ispravi neka velika nepravda.

•    Da se iznesu informacije koje mogu utjecati na dobrobit i bezbjednost javnosti.

•    Da se poboljša upoznatost javnosti sa javnom raspravom na neku temu, te da se javnosti omogući da se uključi u javnu raspravu.

•    Da se doprinese povećanju odgovornosti i transparentnosti u javnosti uopšte.

Ukoliko dobro uradite test javnog interesa, ispunit ćete glavnu ulogu novinarstva.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Članak je preuzet sa sajta Media Helping Media (www.mediahelpingmedia.org), gdje je objavljen 14.03.2009. pod naslovom 'Applying the public interest test to journalism' . Zahvaljujemo se autoru.

Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja koji su u cjelosti dostupni na web sajtu Media Helping Media.