Priprema

Istraživanje: Bez obzira na to da li imate pet minuta ili pet dana na raspolaganju, istražite osobu i temu koja vam je zadata. Poslužite se Internetom i pregledajte isječke iz novina. Razgovarajte sa ljudima koji su bliski osobi koju intervjuirate. Pročitajte sudske spise. Dobro pripremljeno pitanje je najbolje pitanje. Dobro pripremljeni novinar je jači novinar.

Plan: Smislite taktiku. Prodiskutirajte je sa kolegama. Koga bi prvo trebalo intervjuirati? Gdje ćete intervjuirati sugovornika? Koliko vremena imate na raspolaganju? Hoćete li snimati intervju? Obično je najbolje mjesto za intervju tamo gdje osoba radi. Međutim, nevoljne sugovornike ili one koji će progovoriti o korupciji u firmi u kojoj rade, najbočlje mje pozvati na kućni telefon. Ako je sugovornik nervozan, dobra ieja je povesti ga bu šetnju. Poziv na ručak znači da da će sugovornik morati da provefde barem jedan sat sa vama. Telefonski intervju je najmanje poželjan, ali je i najčešći.

Priprema: Napišite na koricama bilježnice podsjetnik – ne više od jedne riječi za svaku temu na koju hoćete postaviti pitanje. Sredite papire kako ne biste »preokretali» po njima dok razgovarate. Imajte spremno jedno sveobuhvatno, opće pizanje u slučaju da vam se vrata zalupe ispred nosa. Pripremite fotoreportera ili novinara-suradnika za zajednički rad.

Unutrašnja priprema: Zamislite uspješan intervju. Zagrijte se kao sportaš pred utakmicu. Budite skeptični, ali nikad cinični. Vjerujte i dat će vam se.

Nevoljni sugovornici

Probijte led: Nakon što ste se «opremili» pozitivnom energijom, ljubazni ste i prijateljski nastrojeni uz dozu neophodne agresivnosti, pristupitesugovorniku prirodno.. Direktno predstavljanje je najbolje. Budite otvoreni i hrabri. Nemojte nikada lagati.

Održavajte razgovor: Kada vidite da vam se vrata zatvaraju pred nosom, budite snalažljivi i nađite zajedničku temu. «Vidim da imate pudlicu. I ja je imam. Čudna pasmina. Baš prije neki dan.». Cilj je da navedete osobu da govori o bilo čemu, ne bi li počela pričati i o onome zbog čega ste tu.

Zadovoljite tuđu znatiželju: Čim osjetite da osoba spušta slušalicu, brzo ponudite objašnjenje priče na kojoj trenutno radite, ono što  znate o toj temi ili vam je do sada rečeno. Unaprijed budite spremni na ovo.

Neka oni progovore o drugima: Donesite spisak drugih ljudi na intervju. Platni spisak. Imenik. Vašu vlastitu listu. Pregledajte listu sa sugovornikom. Ljudi uvijek lakše govore o drugima. Tako više kažu sebi  isvojoj organizaciji i upućuju vas u smjeru koji želite.

Nije bitno: Na odgovor «Ne mogu komentirati» uzvratite objašnjenjem da trebate njihovu pomoć, da razgovor sa vama neće bitno utjecati na stvari, da razgovarate i sa drugima i da vam je ovo samo prilika da naučite više o cijeloj stvari (naravno, samo ako je sve ovo točno). Recite sve ovo u dahu, mirno, ali nepopustljivo i uvjerljivo. Predložite alternative. Nemojte se svađati. Upravljajte razgovorom. Ne dozvolite da se razgovor završi, nastavljajte ga. Odgovorite na «Strah me je komentirati» sa nešto suosjećanja i dosta ohrabrenja (ako su ohrabrenja iskrena). Nreka vam ljudi kažu što vide kao pronblem i pokušpajte ih razumjeti. Predložite lakšu temu, recimo «možete li mi opisati vaš posao» ili «recite mi nešto ovšem gradu. Doći ćete polako i do onoga što zapravo želite.

Političar ili neka druga važna osoba: Kada vam «važna» osoba ili vladin službenik odgovori sa «nemam komentara, pažljivo, nastojeći da ne zvučite uvredljivo, objasnite kako takve izjave ružno izgledaju u štampi. «Dajte da porazgovaramo o ovome. Recite mi na primjer nešto samo o ovom jednom aspektu.». Kao posljednje utočište objasnite da ćete svakako raditi tu priču, sa ili bez njegove (njene) pomoći (ako je to istina). Objasnite da želite istinitu priču. Ponudite da se javite neposredno prijem objavljivanja priče i kažete što će tročno biti u njoj. (U toku rada prikupite sve kontakt brojeve).

Obilazni putevi: Ako osoba ne želi razgovarati, idite nekom drugom u njegovom ili njenom uredu. Dobit ćete više informacija i podstaći osobu na razgovor.

Anonimnost: Ne prihvaćajte backgound informacije naivno. Čak i sko se morate vraćati nekoliko puta, uvjerite ljude da trebaju stajati izy svoje izjave. (Nema sumnje da su informacije koje «nisu za štampu» beskorisne jer ih ne možete upotrijebiti u bilo kojim okolnostima. Izbjegnite ih. One su gubljenje vremena.)

Pritezanje: Ako sugovornik inzistira na tome da će vam dati samo backgound informacije, postignite barem formalni dogovor tako što ćete objasniti da ćete pokušati kasnije govoriti sa njim kao pravim izvorom. Zapisujte. Na kraju intervjua ili u intervjuu koji slijedi izaberite dijelove koji nisu previše inkriminirajiući i recite:»Rekli ste na primjer ovo. Zašto to ne biste rekli i službeno, stajali iza toga?! Ako izvor pristane da se ta izjava objavi s njegovim /njezinim imenom, idite na slijedeći dio s vašim bilješkama i kažite:»Dobro, ako možete to reći službeno, zašro ne biste mogli i ovo? I tako dalje. Jednom sam tako napunio bilježnicu ovakvim izjavama. Ako izvor inzistira na anonimnosti, morate to poštovati.

U ime istine: Ama slučajeva kada vam netko kaže dio priče, pa se potom povuče. Ili ste znali taj dio priče, ali ne možete dobiti ostatak. Probajte reći: Slušajte, vi ste mi već rekli dosta toga (ili.već msam to znao). Dobro bi bilo da mi kažete i ostatak. Sigurno ne želite da dođem do pogrešnih zaključaka. Niti ja želim pogriješiti.»

Bez pitanja, molim: Ponekad je bolje izreći neki stav nego postaviti pitanje. Pročitajte nešto iz dokumenata ili ponovite nešto što je netko već rekao. Pitanje ponekad može završiti samo sa «da» ili «ne znam». Ali vaš stav stav ili izjava će provocirati komentar. Jednom prilikom ponavljao sam policajcu kojeg sam intervjuirao nešto što je bilo netočno. Ispravljajući me izvukao je izvještaj koji sam zapravo želio vidjeti.

Koristite ono što znate: Umjesto da upitate službenika da li je počinio pronevjeru, pitajte ga ZAŠTO je otpustio one koji su tu tajnu otkrili javnosti. Pitanje podrazumjeva da ključnu stvar već ionajko znate iako niste potvrdili. Sugovornik će početi objašnjavati umjesto da poriče.

«Nesnalažljivi» novinar: Pošteno je reći da trebate pomoć: "A tko će mi ovo objasniti" ako vi nećete.

Pokušajte ponovo: Kada vam se vrata zatvaraju ispred nosa, pokušajte ponovno dan kasnije ili nakon tjedan dana. Pokušavajte i dalje. Ljudi mijenjaju mišljenje. Ako je baš važno, pokušajte i poslije godinu dana.

Izvucite sve što možete

Kronologija: Provedite sugovornika kroz njenu ili njegovu priču kronološki. Razumjet ćete priču bolje i naći ćete praznine u kronologiji događaja. Tako ćete uredno organizirati temu intervjua, kao da sređujete nered usvojim ladicama.

Životna priča: Tražite da čujete nečiju životnu priču, čak i kada ne namjeravate da je koristite kao takvu. Čak i kada intervjuiram advokata o nekpom slučaju, ili vladinog službenika o politici Vlade, bilježim životnu priču ako imam vremena. Tako dobivam korisne informacije i postavljam bolja pitanja uslijedećoj prilici.

Logika: Slušajte vlastitu logiku. Slušajte vlastite instinkte. Ako nešto ne razumijete, nenametljivo tražite objašnjenje. Ak oosoba koristi A_C_D logiku, tražite da vam nadopuni dio «B». Možda se najvažnija informacija krije upravo u dijelu «B». Ne libite se pitati. Nema neugodnih pitanja, ima samo neugodnih odgovora.

Kako i zašto: Kad sugovornik kaže nešto važno, pitajte ključno pitanje: «kako to znate?». To baca svjetlo na vjerodostojnost, izvlači više detalja od osobe i otvara vrata ka drugim izvorima. Nastavite s pitanjem: «Kako ste još to saznali?» Također pitajte ljude ZAŠTO rade to što rade umjesto što pitate ŠTO rade.

Hipoteza: Kada ljudi dođu do bitnog momenta priče, usporite ih i natjerajte da govore polako. Pitajte gdje su se u tom trenutku nalazili, što su radili, što su imali na sebi, kolika je bila npr. temperatura i sjećaju li se da li je bilo bučno u susjedstvu. Zatim prijeđite na sadašnje vrijeme i pitajte na primjer: «Što sada radite? Što kaže vaš prijatelj?». Zajedno sa sugovornikom ćete ponovo šroći kroz tu situaciju. Ova tehnika je u početku nedjelotvorna. Ljudi više vole ispričati priču na lakši, apstraktan način: «Odvezao sam auto sa stijene». Dajte im do znanja da to nije dovoljno. «Pokušavam,ali ne mogu još dočarati sliku događaja. Povezite me sa sobom autom». Tako ćete dobiti priču, a ne skup činjenica.

Obratite pažnju na detalje: Pregledajte pažljivo prostoriju u kojoj ste, i to na sistematičan način. Pogledajte zidove, pregledajte radnistol, proučite značku na reveru sugovornika. To će vam dati materijala za dalje istraživanje, kaoi efektne detalje za priču. Zabilježite to što vidite. Iskoristite to u intervjuu. Pitajte sugovornika o tim detaljima.

Spontanost: Ako ste na mjestu događaja, pustite neka se stvari dogode. Otvorite oči, naćulite uši i čekajte neočekivano.

Telefon: Ako ne možete biti na licu mjesta, pitajte sugovornika na drugom kraju telefonske žice da vam opiše što ga okružuje. To će vas «prenijeti» na lice mjesta i osigurati informaciju. Navedite ljude da vam ispričaju priču u tri dimenzije preko telefona. Neka se stvari dogode.

Vjerujte vlastitim ušima: Mi previše govorimo za vrijeme intervjua. Naš izvor neka priča. Zaboravite na pristranost prije nego što otpočnete razgovor i slušajte otvorenog uma. Tako i reagirajte.

Tragajte za drugim izvorima: Dok radite intervju obratite punu pažnju i na druge izvore. Sretnite se s tajnicom, pomoćnikom i suradnicima i zabilježite detalje o njima. To će vam biti od pomoći kada ih počnete pretvarati u izvore.

Ispovjed: Pitajte intervjuiranog o ljudima koji ga/ju podrzavaju. A onda pitajte za imena onih koji gi gaje kritizirali. Potom pitajte kako bi te kritike zvučale. Ovo će informaciji dati krila. Pitajte da li je osoba ikada kažnjena ili otpuštena s posla ili izbačena iz škole, optužena i osuđena za kriminal, uhapšena zbog vožnje u pijanom stanju, da li joj je suđeno ili je osuđivana itd. S obzirom da je sve to negdje zabilježeno male su šanse da će sugovornik lagati.

Lašci: Ako vidite da netko laže pustite ga da završi priču. Nemojte ga prekidati osim kada tražite više detalja. Prevaranti često imaju potrebu ispričati cijelu priču, do posljednjeg detalja, jer misle da će tako ispričana priča doprinjeti njihovoj vjerodostojnosti. Slušajte dobro i bilježite. Kada je laž u potpunosti konstruirana vratite se i raščlanite je. Nemojte biti nestrpljivi. Natjerali ste kreatora laži u kut. Tu ga i držite dok ne popusti.

Ne pridružujte se: Pokažite suosjećajnost, ali nemojte stati na stranu izvora. Zaštitite izvor od eksponiranja ako ste tako obećali, ali nemojte ga štititi od njegovog vlastitog nepoštenja ili neznanja. I ne dajte da vas zavara političar koji vam u intervjuu kaže: «Ne slažem se sa uzimanjem novca tih ljudi». Trebate reći: To je možda istina, ali ja vas pitam da li ste uzeli novac, a ne da li se slažete s tim.

Ne nudite informacije: Pazite da sugovorniku kojega intervjuirate ne ponudite informacije «na tanjuru». Tako ćete u nekim slučajevima dobiti činjenice. Policajci će vam reći: «Ne pitajte da li je osoba vidjela crveni automobil, pitajte što je vidjela».

Pitajte ponovo: Nekada se isplati intervjuirati istu osobu dva ili tri puta na istu temu. Jedan sližbenik mi je dao četiri različita kontradiktorna objašnjenja o putovanju na koje je išao koristeći novac poreznih obveznika.

Pregled: Vratite se svojim zabilješkama i tražite rupe u njima. Onda obavite drugi intervju. Kažite sugovorniku do kakvihste zaključaka došli. To će vam dati dodatne informacije, ispuniti praznine i ispraviti pogreške. Učinite sve to još jedenom pa još jednom, ako treba. Ja se volim vratiti glavnim akterima priče da bih potvrdio njenu točnost. Ovaj posljednji korak najčešće poboljša priču.

Oživite, osvježite: Ukoliko vam neko čudno pitanje padne na pamet, a izgleda bitno, pitajte. Za vrijeme jednog telefonskog intervjua uspio sam uvjeriti čovjeka koji se nalazio u baru da svoj mobilni telefon doda prijateljima, te sam uspio i njih intervjuirati. Kapetan broda mi je dozvolio da pogledam njegove dokumente samo zato jer samo zato jer sam ga pitao.

Iscijedite informacije iz ljudi: Ljudi nisu svjesni koliko znaju o nečemu. Morate ih voditi kroz njihovo vlastito pamćenje. Zamislite sugovornika kao punu bačvu koju morate isprazniti.

Poštenje: Nemojte se pretvarati da ste netko drugi i ne lažite. Neku informaciju možete i ispustiti, ali što više otkrijete o prirodi priče na kojoj radite to će se vaš sugovornik lagodnije osjećati i biti vam od veće pomoći.

Usmjeravajte: Jak intervju ponekad izgleda kao razgovor, ali se odlučno kreće prema informaciji koju zahtijevate. Držite intervju pod kontrolom, ali to radite na nenametljiv i suptilan način.

Budite fleksibilni: Iako mislite da znate suštinu priče nemojte se tu zaustaviti. Ponekad je najbolji onaj intervju koji potpuno promijeni priču. Tragajte za istinom, a ne za onim što vi vidite kao istinu.

Osobnost: Ne budite bez osobnosti. Neka vaša osobnost dođe do izražaja (pod uvjetom da je dobra).

Otvorena pitanja: Pri kraju intervjua pitajte sugovornika da li ste nešto propustiti pitati, ima li još nesšto što bi zanimalo čitatelje. Ponekad vaši sugovornici imaju za reći i više od onoga po što ste došli.

Provjerite: Nakon što je priča objavljena nazovite sugovornika i pitajte ga za komentar. Tako ćete dobiti nove priče i ideje za njih.

(Kontaktirajte Erica Naldera telefonom, broj 206-729-5161 ili putem e-mail enalder@sjmercury.com)